PROMOVISANA ZBIRKA POEZIJE VANDE BABIĆ

Nesvakidašnje pjesničko veče u Boki

769 pregleda 0 komentar(a)
Vanda Babić, Foto: Dragan Redžo
Vanda Babić, Foto: Dragan Redžo

U nesvakidašnjem ambijentu - na brodu „Katica“ u akvatorijumu kod ostrva kod Gospe od Škrpjela, pod zvjezdanim nebom, promovisana je zbirka poezije „Crta na dlanu“ dr Vande Babić, Tivćanke koja živi i radi u Zadru kao profesorica kroatistike na tamošnjem Univerzitetu. 

Promociju zbirke, koju su ilustrovali poznati crnogorski likovni umjetnik Dimitrije Popović i njegova supruga Jagoda, priredio je Centar za kuturu Tivat u sklopu Festivala mediteranskog teatra "Purgatorije".

Direktor CZK profesor Neven Staničić istakao je da je Babić specifična pjesnikinja zahvaljujući spletu svog jedinstvenog karaktera i stručnoj vokaciji dame od nauke.

“Potpuno samosvojesna svoje proživljene intimnosti i naše opšte ravnodušnosti spram nje, Vanda spaja ta dva svijeta u jedno, postigavši svojim pjesmama da taj spoj postane opšte mjesto. Malo je pjesnika koji su to uspjeli i malo je ljudi koji su sebi kadri priznati da njihova intima može, al ne mora ništa da znači. A ona je ponudila svjesna šta sve to može da proizvede”, istakao je Staničić.

Novinar, puiblicista i pjesnik Dragan Popadić je naglasio da poezuju Vande Babić prvenstveno karakteriše nježnost.

“U ovom surovom, grubom i hladnom svijetu svima je teško, pjesnicima ponajviše. Otuda ne može a da vas ne uzbudi nježnost u poruci pjesnikinje Vande Babić. Kao da je pjesnikinja pogodila naše misli i želje, a nismo ih znali tako lijepo iskazati. Oko nas je mnogo tuge, mnogo suza a pjesnikinja poručuje: ‘Ne da se suza pretvoriti u riječ, Ne da se tuga pretvoriti u pjesmu’. Otvara se i pitanje (ne)moći riječi. Koliko su riječi uopšte sposobne da iskažu naša osjećanja. Riječi su nesavršene. Da bismo shvatili današnji svijet, služimo se jezikom koji je ustanovljen za jučerašnji svijet. Cijela ova zbirka odiše ljubavlju. Jer nakon svega ostaje Vjera, Nada i Ljubav - to troje. Ali, najvažnija je ljubav - tako je pjevao još Sveti Pavle, a to poručuje i ova zbirka”, istakao je Popadić.

Književnik Miraš Martinović ističe da je ova zbirka na njega ostavila snažan utisak dok ju je, još u rukopisu, čitao. On je poručio da su “najbolje one pjesme koje se pišu iz potrebe, koje su duboki proizvod trenutka, a samim tim i garantovana vječnost”.

“Njene pjesme su duboki tragovi života koji su ostavili otiske na njenoj duši, pisane kao svakodnevica za vječnost. Iskreno, zato dubinske. Kao gnome urezane u vrijeme, u kamen”, istakao je Martinović.

Osvrćući se na neuobičajeni ambijent u kome se održava promocija, slikar Dimitrije Popović je naglasio da je “more dojilja umjetnosti” i vjeruje da je uticaj Boke oblikovao ljepotu njene poezije.

“Razmišljajući kako likovno oblikovati Vandine stihove, supruga i ja smo likovno artikulirali ono što smo osjećali da ti stihovi govore, i kako djeluju na nas. Korice su lična karta knjige. Razmišljao sam na koji način tu crtu na dlanu da oblikujem. Smatrao sma da ta šaka mora biti otvorena, iskrena, sa tom lijepom renesansnom glavom, likom. Preko te ruke je ta crta na dlanu”, zaključio je Popović.

Pjensikinja je istakla svoju neraskidivu privrženost zavičaju - Boki i Tivtu kojima se uvijek sa radošću vraća.

“Umjetnost je ono što nas podsjeća koliko smo prolazni i u tome koliko smo snažni i koliko nas ima i kad nas nema i kad nas ne bude. Uronjeno u bojama ljubavi, upravo je to ono što nam je činiti. Dijeliti se u milion ljepota, zagrljaja, dobrih želja. Onog drugog, zavisti i jala ima i previše”, rekla je Babić.

Stihove je govorila Jelena Božović.