Sve je u novcu, a novac drže banke

Predstava Borisa Bakala obilježila treći dan Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2019
752 pregleda 0 komentar(a)
Sa predstave, Foto: Duško Miljanić
Sa predstave, Foto: Duško Miljanić

Bazirana na stvarnim osobama, stvarnim događajima, istinitim pričama, provjerljivim bankovnim i finansijskim podacima, te na stvarnom stanju globalne ekonomije i na svemu što je primjenjivo na svakoga od nas, cinična predstava “Sve je u novcu” u režiji Borisa Bakala, izvedena je trećeg dana Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2019. u dvorištu Kusleove kuće u Podgorici.

Bakal je, pored režije i izvođač i prevodilac ovog specifičnog komada koji je okarakterisan kao projekat-radionica-predavanje. Predstava je, kazao je Bakal, namijenjena najširoj publici “zbog toga što svi rade za novac iako znaju da nikada ne mogu biti plaćeni novcem”.

“Vi ne možete platiti nečije momente, nečije osmjehe, dobrotu, a čak ga ne možete ni kazniti toliko da ga ne platite uopšte. Pored svega toga, mislim da bilo koga da zaustavite na ulici imaće makar 50 centi u džepu. Stoga, ovo je neka naša zajednička tema budući da svi u kulturi, pogotovo u Istočnoj Evropi patimo zbog svega toga oko novca, pogotovo mi na Balkanu, zbog budžeta koji su nam sve manji i manji. Baš smo u ovoj predstavi, koja je koprodukcija Italije i Hrvatske, zaključili da slična situacija vlada i u drugim zemljama - onaj ko nema htio bi da ulaže, a onaj ko ima čuva to što ima. Pokušali smo tu priču i temu da prenesemo u realnom vremenu. Publika sve vrijeme prati šta se događa sa novcem i onda nailazite na razne termine gdje vam neki bankar nešto objašnjava, neki broker isto, a vi u svemu tome ništa ne razumijete...”, ističe Bakal. Vođeni time, uprkos nerazumijevanju, svi bi da se priključe svijetu novca koji nam je nametnut na vrlo okrutan i prilično nejasan način, primjećuje Bakal... On je ranije još upotrijebio staru latinsku poslovicu “Čovjek bez novca je slika smrta” i pojašnjava:

“Kada sam prvi put upotrijebio tu latinsku poslovicu bila je 1993. godina kada sam u Zagrebu osnovao Sljedbu štovatelja banaka koja je tokom 90-tih pohodila mnoge hrvatske banke u iskazivanju svoje ‘vjere’. Naime, nama koji smo malo promišljali o ovom našem raspadu, o našem ratu, od samog početka nam je bilo jasno da se radi o promjeni vlasničke strukture, a manje o svemu ostalom o čemu se i te kako i danas priča. Prošli put su me neki novinari napali zbog toga što se bavimo nacionalizmom, zar ne vidimo da je to ‘passe’, ali zapravo nije jer je idalje ista tema iako je vlasnička struktura promijenjena... Ko je dobio novac, ko je šta zaradio, ko je koga prevario i tako dalje... Nas osam umjetnika je još tada shvatilo da je sve u novcu, ali da taj novac drže banke. Na neki način, mi smo još tada predvidjeli krah banaka 2008. godine i tu finansijsku virtuelnost novca i poigrali smo se time. Mi smo pohodili banke kao sljedbenici, bili smo hapšeni tri puta, ali nam ništa nijesu mogli jer jedino što smo radili jeste igranje novcem. Mi smo ga posuđivali, vadili i bacali, dijelili i slično, a to je zapravo već bio trenutak kada smo shvatili da o tome moramo razmišljati na neki drugi način”, objašnjava Bakal.

Suprotno toj poslovici imamo i ono što se udomaćilo u nekim slojevima društva, a to je da se najvrednije stvari novcem ne mogu kupiti.

“Ko vidi ovu predstavu biće mu jasno da zapravo uopšte nije sve u novcu, a naslov je samo jedna zezancija na to. I bez obzira na to što je naslov predstave takav, malo komičan, malo sarkastičan i daje hipotezu ‘Sve je u novcu’, ova predstava govori i o svemu drugome pomalo, pa govori i o ljubavi i pažnji, svakodnevnoj korupciji, dotiče se mnogo čega, iako smo mi krenuli iz te tačke gledišta i svijeta da kroz novac gledamo na, skoro pa sve, stvari, pa smo došli do nekih možda zabavnih, možda tužnih prepreka ili zaključaka...”, govori Bakal.

Zbog čega ljudi, kako nekad, a danas (možda) više nego ikad pridaju važnosti novcu i razmišljaju jezikom valuta, proračuna, obračuna, računa i slično, pitanja su koja se postavljaju iz naslova komada, a Bakal je upravo ovaj komad iskoristio kao lični prostor da pošalje sopstvenu poruku, stav, možda i protest:

“Mislim da je prije svega to stvar obrazovanja. Vi morate krenuti prvenstveno sa djecom, da njih obrazujete o tome šta su vrijednosti. Svako od nas, ako duboko pogleda u samog sebe zna procijeniti da neke stvari ipak neće dobiti u novcu... Poruka bi bila: Bavite se djecom. Krenite od Vaše djece i razmišljajte kada ćete ih šta učiti. Daću vam primjer. Ako vi svojoj djeci pustite da gledaju igrani film sa tri ili četiri godine, oni će misliti da je to stvarno, a ako mu pustite dokumentarni film ili sportsku utakmicu oni će postepeno naučiti šta to zapravo znači, pa će znati, vremenom možda sami shvatiti i šta je igrani film. To je jednostavno rješenje. Tako je sa svime, tako je i sa novcem”, poručuje hrvatski reditelj.

Koautori predstave su slovenačke rediteljke, koreografkinje, plesačice i glumice Elena Husu i Daša Grgić, iz Italije performer Manuel Butus, glumac i performer Adriano Đirardi i Mateo Sabatini, dok je tehnički dio uradio Saša Bogojević. Zanimljivu ekipu upotpunjuju pisac, glumac i reditelj Mauricio Zakinja, glumica Maria Grazia Plos, fizičar, istoričarekonomije i dramski pisac Guido Kiaroti i likovni umjetnik Masimo Rakoci.

Ako izgubimo povjerenje, onda nemamo ništa

Boris Bakal je posebno istakao i edukativnu crtu ove predstave. “Mislim da svako ko pogleda predstavu može shvatiti i naučiti nešto novo. Možda će neko razumjeti i šta zapravo znači otići u banku i tražiti kredit, jer mislim da ljudi to uglavnom ne znaju. Oni misle da taj novac koji oni traže postoji, ali tog novca zapravo nema, to je virtuelni novac koji mi krademo iz budućnosti, najjednostajnije rečeno. Takođe, svako ulaganje je neka opklada, ugovor... Danas već imamo nešto što se zovu japanske kobasice u kojima imamo osiguravajuća društva - vi ste osigurali svoj život i sad vi mislite da ćete živjeti još nekih 20-30-40 godina, a ja, kao vlasnik osiguravajuće kuće, kladim se na to da ćete umrijeti prije toga, kako bih ja dobio novac od toga ako umrete ranije...”, naglašava Bakal.

Kako je već spomenuo kredite, iznio je i svoje mišljenje o tome odakle krediti vuku korijene.

“Kredit se zove kredit, a to je zapravo povjerenje, od vjerovati... Krećemo tako od povjerenja... Još davno, u Vavilonu u Sumeru, dali ste svoje žito u neki silos i dobili ste potvrdu da ste dali toliko kila žita, možda papir, možda nešto drugo, simbolično, a onda ste pošli i za recimo tri takva papira vi kasnije pođete u prodavnicu i kupite cipele, odjeću, cvijeće... Neko je vjerovao vama da ste stvarno dali to žito i da ono neće istrunuti, da nijeste uzeli taj papir - potvrdu od nekoga... Radi se o povjerenju, jer ako izgubimo povjerenje onda nemamo ništa, a dosad smo ga izgubili poprilično”, istakao je Bakal.

Beogradska predstava “Jul” večeras u Dodestu

FIAT se nastavlja večeras, beogradskom predstavom “Jul” u režiji Tare Manić koja će biti izvedena u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” u sali Dodesta, u 21 čas.

“U tekstu ruskog savremenog dramskog pisca Ivana Viripaeva snagom ironije tretiran je problem izbavljenja običnog čovjeka, onog čovjeka koji može biti svako od nas. Pa čak i žena, zbog čega pisac insistira da glavni lik Petra, kao i ostale likove, tumači žena, odnosno glumica”, navodi se u najavi ovog komada.

Tako glavnu i sve druge uloge tumači Nataša Tapušković. Dramaturg predstave je Dejan Prćić, kostimograf Srđan Perić, direktor fotografije Luka Trajković, montažerka Marija Jelušić, za fotografiju je zadužena Marijana Janković, a za šminku Snežana Petković. U okviru književnog programa večeras će u 23 časa u dvorištu Kuslevove kuće, biti promovisana knjiga Boža Koprivice “Vježbanka Danilo Kiš”. O knjizi će govoriti pisac i filmski kritičar Aleksandar Bečanović, književnik Balša Brković i magistar teorije umjetnosti Luka Rakojević. Knjiga predstavlja zbirku tekstova Boža Koprivice, posvećenih posljednjem jugoslovenskom piscu Danilu Kišu. U isto vrijeme će u “Kolektoru” (zgradi nekadašnje fabrike Titex) biti predstavljen i filmski program FIAT-a, projekcijom filma “Koyaanisqatsi: Life Out of Balance”. Reditelj filma je Godfri Ređio, a u pitanju je šest godina sniman dokumentarac u čijem naslovu je riječ na jeziku Hopi indijanaca i označava nebalansiran život, življenje bez kontrole.

Publika će u dvorištu Kuslevove kuće, od ponoći moći da uživa u nastupu DJ TODORO-a i mejnstrim hitovima elektro pop indi 70’/ 80’/ 90’ s malo začina ex-YU scene, najavljuju iz FIAT-a.

Bonus video: