NEOBIČNI LJUDI, ZVANJA, ZANIMANJA

Izigrava bonvivana, a jedva ima za cigarete

Krvnik rabote napije se najprije samome sebi krvi. Diže se sa svitanjem - ljeti je to u jugoistočnim krajevima oko 4h - pa uzme alatke i u vinograd
4196 pregleda 1 komentar(a)
Lidija Vukčević: “Zapadni divan”, Foto: Lidija Vukčević
Lidija Vukčević: “Zapadni divan”, Foto: Lidija Vukčević
Ažurirano: 21.09.2019. 14:25h

27 Zloradnik

Radije odabirem ovu crnogorsku riječ na mjestu uobičajenije, neradnik. Jer precizno opisuje smisao poimanja rada u ovakvog čovjeka. Smatra da su djelovanje i rad nepotrebni, izlišni, i da u krajnjem izvodu ne donose ništa dobra. Naprotiv, rad je izvor sve ljudske nesreće pa i zla. Odrastao je najčešće kao roditeljski jedinac ili majčin miljenik. Plah je i nagao po svojoj naravi, spreman da vam održi tirade da bi obranio svoju teoriju kako nije rad nego nerad stvorio čovjeka. Pritom morate paziti da ga ne zamijenite za dokoličara koji nije dobar sinonim zloradniku. Naprotiv, dokoličar se igra slobodom i njenim pojavama nakon nekog završenog posla, najčešće dugotrajnog i iscrpljujućeg. Zloradnik bježi od rabote, uzmiče pred njom kao pred nevremenom.

Ima doduše kombinacija kojih sam se nagledala najprije u djetinjstvu. Među Crnogorcima za koje vrijedi jedno opće mjesto da su neradnici. No to nije točno. Crnogorci kad mogu sabotiraju svoju državnu službu i poslove za koje su plaćeni, da bi se sačuvali za imanje koje ih čeka kod kuće ili vikendom. Obrezivanje i prskanje vinograda, silni poslovi oko berbe i slivanja vina i rakije, sječa drva u šumi, blago koje valja nahraniti i napojiti, zemljoradnja kojoj su krvnici rabote, kako kažu, duhan na koji terba paziti da ne pokisne dok se suži u niskama listova,sve je to dio njihova drevnog dnevnog tradicijskog rada koji izuzima i one povremene: da ozidaju dio kuće, pojate ili oblikuju suhomeđe. Kao kamenoresci i graditelji pravi su majstori.

Vazda ima po jedan zloradnik u selu koji ih omete u var od dnevi kad ručavaju nakon kosidbe ili oranja, koji zanovijeta ili priča o zapadnom svijetu, o tehnici i zemljoradnji, o američkoj poljoprivredi i njenim proizvodima zaštite od štetočina. Melje po tri ure rabote uzimajući im dragocijeno vrijeme, taj svjetski putnik i lažac, taj koji živi od nasljeđa predaka, taj koji izigrava bonvivana a jedva da ima za kutiju cigara, taj kojeg su izdržavale bečke dame... Inteligentan je i prilično obrazovan, iako nema završene formalne škole, muvao se s našijencima i po pariškim bistroima, pio s uglednim književnicima egzilantima, ma tko će to sve znati i provjeriti, sada kada se sve prelama kroz budalastu igraonicu interneta. U stanju je da priča po vas dragi dan o nečemu što ne poznaje. Ipak, morate priznati, on redovito čita, i to klasike. I došao je pozajmiti od vas najnovije izdanje uz dnevni list Bulgakova. I jednako se nakučuje za vašim ramenom ne bi li uočio u vitrini i neko vaše izdanje. Koje mu tako beskrupulozno lažući, uskraćujete.

29 Krvnici rabote

Ti antipodi zloradnicima, ti manijaci posla, ti radoholočari. Temperamentom su najčešće kolerici. Rad im je sve i sve im je stečeno ratom, gorkim hljebom znojem poštrapanim. U mojoj su obitelji mnogi takvi, s obje strane, naročito očeve, iako se o Crnogorcima govori kao zloradnicima. Glupi vicevi u kojima se gotovo nitko od njih ne može prepoznati upućuju na zlonamjerni humor sjeverne braće koji su poznati po radišnosti. Međutim, seobama su se stvari temeljito izmijenile, pa je u Zagrebu i okolici više neradnih Balkanaca nego možda igdje drugdje.

Krvnik rabote napije se najprije samome sebi krvi. Diže se sa svitanjem - ljeti je to u jugoistočnim krajevima oko 4h - pa uzme alatke i u vinograd. Sve dok zvijezda nebeska ne nagne prema podnevu. Tada stižu kući na kokošju ili juneću supu, kuhano meso i salatu.

Klima im ne dopušta da izađu prije četiri popodnevna sata ponovo u duhaništa ili da vrate, napoje i istimare svoje blago. Sve dok ne počne smrkavati, nalaze posla i kad ga nemaju. U gradnji podzidaka i suhomeđa, u kalemljenju voćaka, u nizanju duhana, u poslovima na komunici koju koriste svi mještani a svaki ima pravo na jednu kosidbu sijena, u sušenju i dimljenju ribe, u čišćenju staja i prasadarica.

Nema toga što ne zna krvnik rabote. Pitao moj otac svojega brata, jednog od njih, bi li uložio gradnji kampađela od crkve. Bih bogomi kad bi gledao kako se to radi, moga’ bih se izučit’ i prije Gopođindnevi. Eto, takvi su, hrabri, skoposti puni, bogati i kad su bezemljaši, majstori svojih umijeća, pletenih kotarina i mreža koje u hipu izvade iz Jezera, baš za krivolova. Ja ih cijenim i kad ih ne volim. I zato što su šutljivi a djelotvorni, promišljeni i kad su im riječi skupe.

30 Filozof

Laici ga zamišljaju kao uvijek budnog intelektualca, spremnog da brani čast pojmova, spoznaje, logike, esencije i egzistencije. I oni što nam ga predstavlja povijest filozofije - dakle filozofija sama - jesu oni antički ili noviji duhovi filozofije koji ginu za svoje ideje. Tu je Sokrat prvi ali ne i posljednji primjer trovača omladine i supružnika Ksantipe. Za njim slijede strastveni supruzi, neženje ili mužoljupci, ali svakako čiste svijesti i savjesti čovječanstva sabijene u jednoj ljudskoj ili nadljudskoj pojavi: vječni kenigzberški šetač Kant, Spinoza koji se skrivao i zbog svojeg hebrejskog porijekla i zbog svoje etike, Hegel koji kao kakva buljina sa središta XIX vijeka zirka i u sedlo s XX pripremajući teren kritike ne sasvim prikrivenom hedonisti Marxu, tu je i Kierkegaard koji je spoznao smisao sjete ili Nietzsche što je spoznavao i ludilom ali nije mogao spriječiti da mu sestra prekraja rukopise po ukusu nacista. Zamišljamo ih kao samopregorne i samozatajne umove, genije vremena i epohe, koji zabacuju sepstvo i kolektivne predrasude i posvećuju se univerzalnom, općem i apsolutnom. Jedu malo i piju umjereno, ni u čemu ne pretjeruju, preziru sve svjetovno, pa i novac, nemaju vremena za duh palanke iz koje često potječu.

Ipak bismo se prevarili. Uza svo dužno štovanje spram zapadne filozofije, njeni su protagonisti bili i obični ljudi koji su voljeli i mrzili, pripremali revoluciji ili podizali svijest trećem staležu, osporavali slavenske narode ili slutili kaos i aporije koji su zavladali znanošću.

Patili su od sjedina, ćelavosti, šuljeva ili čukljeva, bili ravnih stopala i zadrigli od piva, kičmu i rep povijali pred suverenima, odlazili nagluhi na koncerte i procjenjivali ljepotu po sebi od koje se ne može imati koristi.

Suvremena filozofija izgubila se bez sistema, bez sustava u esejističkoj lakoći, u žongliranju s politikom, u filozofiji jezika koju uspostavlja i potom napušta. Vrvi općim mjestima europeizma, guši se u bezidejnim polemikama, vrvi proturječjima i rijetko s gorkom ironijom prihvaća svoj poraz. Filozofi su postali manekeni još 90-ih, kad su lutajući od sarajevske i vukovarske do srebreničke tragedije prisvajali sebi pravo sudaca povijesti. Nije se slavno proveo ni Wittgenstein koji je zagovarao šutnju, a lijepo su znali kako je prošao Heidegger uz furerovske skute. Filozof iz prikrajka promatra svijet i tumači ga. Iznimno, kao i Marx svojom slavnom 12. tezom, sniva o njegovoj promjeni. Malo koji se pita, treba li najprije uspostaviti svijet da bi se sanjalo o njegovoj izmjeni ili nedaj bože, dokidanju svijeta a time i filozofije same.

Umovi satkani na ništavilu bezvrijednog

28 Picajzla

Ustvari, to je stidna uš. U našem slengu, kao i u mnogima europskima, označava čovjeka koji je odveć pedantan. I koji gubi nerve za namjanju sitnicu. Jer nije sačinjena, poravnana, podešena prema njegovu nahođenju, ukusu, smislu za red. Protivnik je svakog kaosa i duboko u sebi mrzi anarhiste i anarhizam. Zanimljivo je koliko sam puta pomislila na picajzle čitajući Kafkine proze ili gogoljske pripovijesti.

 Satkani su im likovi na nevidljivom, nedodirljivom ništavilu bezvrijednog. Spisima, signaturama, uspoređivanju dokumenata, pronalaženju grešaka u prijepisu kakva kanonskog ili nekanonskog teksta, iznalaženju dlake u jajetu mudroslovljenja zastupnika u parlamentima ničega. Njihove bilanse moraju biti točne do u najmanju cifru, njihovi paragrafi valjaju samo uz odgovarajuće biljege, žigove, ovjerenja, njihovi su apotekarski otrovi sastavljeni na miligramskim neznatnostima koje u prahu koji spravljaju naslućuju naplatu za nevjeru, njihova je mašta neusporidivo bujnija nego njihov život, njima je literatura apsurdna i nelogična jedini dom i prostor u kojem, makar i prašnjavom od knjiga, obitavaju. 

Bliski su sa sljedećim tipom (29).apotekarski otrovi sastavljeni na miligramskim neznatnostima koje u prahu koji spravljaju naslućuju naplatu za nevjeru, njihova je mašta neusporidivo bujnija nego njihov život, njima je literatura apsurdna i nelogična jedini dom i prostor u kojem, makar i prašnjavom od knjiga, obitavaju. Bliski su sa sljedećim tipom (29).