U Nikšiću je promovisana monografija “Bratstvo Dubljević”, autora Rista Dubljavića. Riječ je o knjizi u kojoj se govori o porijeklu, životu i običajima jednog bratstva, i kojom je, kako je kazao recezent prof.dr Živko Đurković, autor “utemeljio trajni spomenik ne samo o svom bratstvu nego i o njegovoj predistoriji, o mjestima gdje su živjeli i žive, s posebnim osvrtom na život i običaje bratstva u njegovom rodnom kraju u Pivi, u selu Dubljevići”.
"U podnaslovu su naznačene tri tematske odrednice - porijeklo, život i običaji. Ova prva ‘pokriva’ ono što je u osnovi rodoslovne literature, to jest genetski i generacijski kod jednog bratstva sa muškim i eventualno sa ženskim članstvom, prikazan tekstualno, grafikonski i slikama. Međutim, ova dva druga temata obogaćuju taj generacijski kod jer ‘slikaju’ kako se i gdje živjelo, i kakvi su se običaji i duhovni sadržaji prenosili iz generacije u generaciju, koji su materijalni a koji duhovni pokazatelji toga života, a koji su za trajno pamćenje. I u tome se ogleda originalnost ove monografije o bratstvu Dubljević", istakao je Đurković.
Prema riječima protojereja Miodraga Todorovića, "energija knjige je u jednom kontinuitetu i u jednoj tradiciji".
"Ovo nije neka knjiga samo da znamo kako nam je bilo ime djedu, pradjedu, nego da znamo i ko su oni bili , šta im je bilo svetinja, kako su živjeli, s kim su bili kumovi, prijatelji. Upravo sjećanje na pretke obavezuje", istakao je Todorović.
Kako je kazao pjesnik Radenko Popović, iz knjige, kojom je Risto Dubljević sebi ostavio spomenik, vidi se "da su Dubljevići rasadnik prezimena i vjere, raznih profesija i putešestvija".
"Da bi se stvorilo ovakvo djelo potrebne su barem tri stvari – energija, ne mala finansijska potpora i vrijeme. Profesor Dubljević je ušao u ovu priču, čini mi se, nesiguran da će ičega od toga biti dovoljno. Više je bio zagledan u svoju prošlost nego u budućnost i mogu sjedočiti da je prolazio kroz neke vrlo specifične životne momente, pa je čak, u jednom trenutku, i rukopis ostavljao praktično na amanet da se objavi takav kakav se zatekne", kazao je profesor Mile Cicmil ističući da je autor uspio da napiše knjigu koja nije samo istorijsko, nego i literarno štivo, prihvatljivo za sve uzraste.
Prema njegovim riječima, Dubljević je “onamo gdje ne može da dosegne dalje nego što jeste” pravio vezu sa putopisima, “nalazio uporište u ljudima i okretao se ka budućnosti”, ali i iznoseći stvari “koje su prećutkivane, sakrivane, temeljno ‘zakopavane’ i stavljane daleko od javnosti”.
"Za pohvalu je detaljisanje načina življenja i iznošenja svih činjenica života i rada, privređivanja, a posebno komparacija prošlog i sadašnjeg vremena, razlika i dostignuća, što doprinosi karakterisanju i generalisanju odlike i osobina pivskog sela. Sve običaje, igre i kulturu, uklopio je kao stvaralački duh svoga sela i bratstvenika”, kazao je profesor Ratko Blagojević.
Prof. dr Drago Perović je istakao da Risto Dubljević monografijom podiže spomenik za buduća nesigurna vremena, spomenik precima i “nerazorivim vrlinama, kojih se ne možemo osloboditi ni ako pokušamo”.
"Profesor Dubljević je sasvim svjestan težine i odgovornosti zadatka. Svjestan je da pojedini ‘misle da život počinje sa njima’, da se prošlost mora zaboraviti i da se treba sasvim posvetiti surovoj sadašnjosti. Za razliku od njih, profesor se posvećuje genealogoji porodice, od Kosova do današnjih dana izbjegavajući svako uveličavanje, pregonjenje, nadgornjavanje, bježeći od pristrasnosti, teži da što više otkrije od istine, tako što će sve svoje bratstvenike opisati prema ‘zaslugama i vrlinama’", istakao je Perović.
Kako je kazao, zahvaljujući pripovjedačkoj snazi i stilistici jezičkog izraza knjiga nije puko nabrajanje istorijskih podataka, godina, imena i događaja.
Program je vodio književnik Miloš Kecojević koji je iznio biografske podatke autora, čovjeka koji je Višu pedagošku školu, smjer istorija i geografija, završio u Nišu, Prirodno – matematički fakultet u Novom Sadu, a školu rezervnih oficira u Zadru i ima čin kapetana prve klase. Radio je kao učitelj u Gornjim Breznima, zatim kao učitelj i direktor škole u Donjim Breznima, da bi prelaskom u Nikšić penziju dočekao radeći kao profesor u Ekonomsko-ugositeljskoj školi. Autor je knjiga “Osnovne škole u Breznima od 1898 do 2003. godine” i knjige priča i anegdota “Ne uzmi mi za zlo”.
Bratstvenici su autoru monografije u znak zahvalnosti uručili zlatnu plaketu, a u programu su učestvovali guslari Zdravko i Stanko Knežević.
Dubljević: Dva principa pisanja – istinit i nesugestivan
“Nisam književnik, ali eto napisao sam do sad tri knjige koje su primljene uspješno, posebno ova. Nemam namjeru da govorim o monografiji jer to što sam znao i umio u knjizi sam napisao. Dok se nisam uhvatio u koštac, nisam znao koliko je teško pisati ovakvu knjigu. Posebno je teška ona geneza, ko je od od koga. Mislio sam da je to lako, ljudi će mi ‘servirati’ podatke pa ću to uvezati. Ali je to đavolski teško. Tu su hiljade imena koja se pojavljuju, pa godine, i to sve treba složiti da ima neki smisao i vezu. U pogledu pisanja postavio sam sebi dva principa pisanja – jedan je da budem istinit i ubijeđen sam da nigdje nisam nikakvu laž unio, samo sam se istinom služio, a drugi je da ne budem sugestivan i da ne pišem samo o svom ogranku, nego sam sve posmatrao na isti način, o svima sam pisao jednako. Napomenuo sam negdje da svi naši preci nisu bili isti, po važnosti, znanju, radu, poštenju. Prema tome onaj ko se isticao više o njemu sam više pisao”, kazao je autor i zahvalio se svima koji su mu pomogli pri pisanju knjige.
Bonus video:
