AUTOR ROMANA “ISTANBULSKA LALA”

Iskender Pala za "Vijesti": Grad koji volite uvijek razgovara sa vama

Poezija je istovremeno u osmanskom društvu bila zabava, društveni medij i umjetnost. 26 osmanskih sultana bili su pjesnici. Nije moguće vidjeti sličnu situaciju u istoriji nijedne druge nacije
767 pregleda 0 komentar(a)
Iskender Pale
Iskender Pale

Roman “Istanbulska lala“ turskog pisca Iskendera Pale odvija se u Istanbulu, u prvoj polovini XVIII vijeka, pred sami kraj takozvane Ere lala. Otomansko carstvo je na prekretnici, međunarodne granice se mijenjaju, ekscentrična aristokratija stvara sve veće podjele u društvu, a siromašni su još siromašniji. Istanbul je centar previranja i pobune. U uskomiješanom gradu dva mladića su u potrazi za ljubavlju. Da bi stekli naklonost djevojaka, odlučuju da iskoriste posljednju šansu i obogate se tako što će se domoći lukovice neprocjenjivo vrijedne lale. No, da bi se njihov plan ostvario, moraju da riješe ko je počinio brutalno ubistvo i šezdeset šest zagonetki misterioznog cvijeta.

“Istanbulska lala” je Vaš prvi roman preveden ovdje. Za nas, Vi ste novi pisac. Šta nam možete reći o romanu “Istanbulska lala”, o njegovoj istorijskoj pozadini?

- “Istanbulska lala” je istorijski detektivski roman o cvijetu lala, koji je 1730. godine imao veliki javni ustanak u pozadini. Ova priča govori nam da su najslavnija doba Osmanskog carstva u umjetnosti i estetici, ali i tragedije ekonomskog i društvenog kolapsa ovog doba. U priči postoji sultanov sin koji odrasta izvan palate. U romanu se spominje istorija i analiza zločina oko života jednog princa. Ovo je istorijski istanbulski roman koji je okružen ljubavlju, avanturom, misterijom i svijetom kriminala.

U kakvoj vezi su ubistvo i misterija cvijeta u vašem romanu?

- Lala je cvijet koji je autohtonon, potiče od Turaka. One su se svuda raširile po središnjoj Aziji. U Osmanskom carstvu, privlačila je pažnju ljudi iz svakog sloja (tulipomanija). Turci su uzgajali lale. Takođe, na aukcijama su se prodavale najneuobičajenije. Lukovica lala je prodavana za pet stotina zlatnika. U okruženju gdje je lala toliko vrijedna, počinjena su ubistva i velike pljačke i krađe zbog lukovice lala. Moj roman započinje pričom mladića koji u bračnoj noći zatekne svoju ženu mrtvu. Nakon toga biva optužen za ubistvo i uhapšen. Mladić je u stvari nevin. Da bi dokazao svoju nevinost i pronašao ubicu svoje ljubavi, njegov jedini trag je lukovica lale koju pronalazi na dlanu ubijene.

Šta zapravo lala znači za vaše junake, a i za Tursku. Lala je više od cvijeta, zar ne?

- Cvijet lale je identitet i kultura u civilizaciji Turaka. U slikarstvu, vezu, osvjetljenju, na pločicama, kao motiv na tkanju, tekstilu, na metalu jedan je od glavnih motiva u svim umjetnostima. Pjesnici su vjekovima pisali o lalama. Simbol lala koristili su ljudi iz religije i neki ljudi iz društvenih krugova. Riječi “polumjesec” (hilal) iznad turske zastave, “lala” (lale) i “Bog” (Allah) napisane su istim slovima u osmanskoj abecedi. Zato je lala naziv civilizacije za Turke. Lala je odnešena iz Istanbula u Holandiju u 16. vijeku.

Jedan od junaka vašeg romana je i sam grad, Istanbul. Slažete li se sa ovakvom mišljenjem?

- Gradovi imaju svoje jezike. Grad koji volite uvijek razgovara sa vama. Za to vam ne trebaju riječi. U tom pogledu, “Istanbulska lala” roman je u kojem Istanbul govori, slaže se i voli sa svojim čitaocima.

“Istanbulska lala”
“Istanbulska lala”

Roman “Istanbulska lala” vodi čitaoce u posljednje godine takozvane Ere lala za vrijeme kojeg je Otomansko carstvo počelo da uspostavlja čvršće kulturne veze sa Evropom. Postoje li određeni benefiti iz Ere lala koji se i danas mogu osjetiti u Turskoj?

- Doba lala ima dva različita značenja. Prije svega to je bilo pusto, ilegalno, zlo razdoblje pobune u kojoj su bogati vrlo bogati, a siromašni vrlo siromašni. Drugo je doba elegancije, estetike, suptilnog zadovoljstva i veličanstvenosti snova. Ako neko želi da razgovara o razmetanju i rasipanju, onda se ukazuje na “doba lala”.

Profesor ste turske Divanske poezije. Šta nam možete reći o toj vrsti poezije? Da li se divanska poezija javlja i danas u nekom obiku?

- Otomanska poezija nam govori svu osmansku estetiku koja sa literaturom postoji 600 godina. Zamislite doba u kojem su knjige o istoriji, vjerske knjige, čak i rječnici pisane u stihu. Ova literatura bila je informacija o ekonomiji, zakonu, razumijevanju, filozofiji, religiji, istoriji. Jedan od razloga mog uspjeha u pisanju romana je taj što poznajem ovu poeziju i mogu osjetiti dah Otomanskog carstva. Ako vrlo dobro znate sve o “Otomanskoj poeziji” to znači da znate i sve o “Otomanskom carstvu”. Ne možete razumjeti Otomansko carstvo bez poznavanja Divanske poezije.

Jedna od bitnih karakteristika Otomanskih sultana je da su oni pisali poeziju i poznavali neku od umjetnosti. Kako objašnjavate tu njihovu sklonost umjetnosti?

- Poezija je istovremeno u osmanskom društvu bila zabava, društveni medij i umjetnost. Svi koji su bili obrazovani živjeli su bogat život u atmosferi te pjesme. Sultani se nijesu držali dalje od te atmosfere. 26 osmanskih sultana bili su pjesnici. Nije moguće vidjeti sličnu situaciju u istoriji nijedne druge nacije.

Vi ste autor brojnih knjiga. Možete li da predstavite sebe kao pisca. Koje vas teme zanimaju? Da li vam je bliža sadašnjost ili prošlost, neobični pojedinci ili obični ljudi?

- Napisao sam preko osamdeset knjiga. Naravno da sebe vidim kao romanopisca. Sada me zanimaju istorijski romani. Pišem po deset sati dnevno, disciplinovano. Nemam drugog posla nego da predajem na univerzitetu jedan dan u sedmici. Trudim se da pišem roman svake godine. Radim najmanje 250 dana (250 x 10 = 2500 sati) za svaki moj roman.

Savremena turska književnost je postala poznata posljednjih godina prvenstveno zahvaljujući romanima Orhana Pamuka. Šta Orhan Pamuk znači piscima vaše generacije?

- Mislim da je on kao romanopisac važna osoba za Tursku u svijetu. Oni koji čitaju njegove knjige složiće se s mojim mišljenjem.

Kakav je danas položaj pisca u Turskoj? Da li je moguće živeti kao profesionalni pisac?

- U Turskoj se pisanje uvijek poštovalo. Nema puno ljudi koji zarađuju za život pisanjem. Ali zadovoljstvo biti pisac je veće od toga. Imam veliku sreću što sam i jedno i drugo. Hvala bogu.

Za Zapad, Turska predstavlja početak Istoka, dok je za Istok ona početak Zapada. Kako objašnjavate poziciju vaše zemlje i ulogu umjetnika u njoj?

- Ovo je veoma tačno. Danas kada neko na Istoku pogleda Pariz, London, Rim, on prvo vidi Istanbul. Isto tako kad jedna osoba pogleda Isfahan, Damask, Kabul i Meku, ona najpre vidi Istanbul. U tom pogledu, turski pisci i umjetnici imaju odgovornost poput mosta. Ovo je potrebno kako za priznanje muslimanskih zemalja na zapadu tako i za modernizaciju istoka. Nažalost, mnogi pisci u našoj zemlji toga nijesu svjesni.

Neke od Palinih knjiga
Neke od Palinih knjiga

U prošlom vijeku, Otomansko društvo i tradicionalna porodica su doživjeli velike promjene. Koliko je jaka tradicija u Turskoj? Jeste li opisali (i kako) taj fenomen u svojim knjigama?

- Moj interes je za daleku istoriju. Pišem da približim daleku istorijsku prošlost. Tako mi je nedavna istorija daleko. Ali sada smo svjedoci velikih tradicionalnih promjena, kao što rekoste. To je isto u mnogim zemljama svijeta i to se ne može izbjeći. Doba komunikacije iz dana u dan povećava svoj učinak. Jedan od razloga je Internet. Važno je da se promjene mogu pretvoriti u priliku za transformaciju na način koji ne šteti strukturi.

Želio bih na kraju da vam se zahvalim na ovom intervjuu. Nadam se da će se mojim čitaocima u Crnoj Gori svidjeti “Istanbulska lala”. Odavde šaljem sve svoje pozdrave i prijateljstvo u Crnu Goru...

Od sultanovog dvora i derviških loža do kafana i hamama

Dok u svoju priču upliće mnoštvo istorijskih i folklornih detalja, Iskender Pala tka očaravajuću tapiseriju sjaja i poroka Istanbula, vodi nas od sultanovog dvora i derviških loža do kafana i hamama, kroz svijet intriga, zavjera, ljubavnog zanosa. Roman “Istanbulska lala“ objavila je beogradska Laguna.

Iskender Pala je rođen u Ušaku, 1958. godine. Diplomirao je književnost na Univerzitetu u Istanbulu, a doktorirao Divansku književnost. Napisao je brojne članke, eseje, priče i novinske kolumne nadahnute klasičnom poezijom u namjeri da Divansku književnost približi široj publici. Njegovi seminari i konferencije o Divanskoj književnosti uvijek su nailazili na veliki odziv. Poznat kao čovjek koji širi ljubav prema Divanskoj poeziji, Iskender Pala je dobio nagradu za doprinos razvoju jezika Udruženja književnika Turske, nagradu Turskog jezičkog društva i nagradu za istraživački rad Udruženja književnika Turske. Njegov roman “Smrt u Vavilonu, ljubav u Istanbulu” prodat je u više stotina hiljada primjeraka. Pala trenutno radi kao profesor na Univerzitetu Ušak. Oženjen je, otac je troje djece.