MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA, DAN DRUGI

Kazneni pohod na koze ili priča o nama juče, danas, ali i sjutra

“To što treba da bude opomena i nauk i smijanje samima sebi kao najbolji način da se rastrijeznimo, suočimo sa svojim manama onim što bi trebalo mijenjati, i danas postoji"
1112 pregleda 0 komentar(a)
Kozocid, Foto: Pozorište
Kozocid, Foto: Pozorište

Druge večeri Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću izvedena je predstava „Kozocid“ Gradskog pozorišta iz Podgorice, autorski projekat Vide Ognjenović. Predstava, koja po riječima moderatora oktuglog stola Vanje Kovačević, govori o ljudima sa margine života ali i događaja, o ljudima koji su se našli pred točkom istorije koji melje a sami ne mogu mnogo ni da urade, govori o industrijalizaciji zemlje nakon Drugog svjetskog rata i kozama, koje su »stale na put« toj industrijalizaciji, o ljudima koji slijepo vjeruju, ali i slušaju i onima koji su lišeni mogućnosti, ali i prave hrabrosti, da se izbore za svoj opstanak. O ljudima koji ćute a trebalo bi, a morali bi da progovore.

Autorka teksta koji je tako filigranski dočarao istorijski događaj objasnila je nakon predstave da je bilješke za tekst imala još prije dvadesetak godina kada je Budva grad teatar naručio predstavu, ali da je dovršen tek kada je tadašnja direktorka Gradskog pozorišta, Ivana Mrvaljević tražila predstavu, a ona odlučila da to bude novi, neizvedeni tekst.

Pozvala je, kako je kazala, svoje najbolje studente koje je ikada imala, Igora Đorđevića i Milivoja Miša Obradovića, objasnila im ideju i koncept predstave i »Kozocid« je mogao da počne a partijski vojnik i stručnjak da »ukrste koplja«.

“Predstavu karakteriše tekst o hipokrizi, podaništvu, licemjerju, ali sa druge strane tu je i toplina likova, na kakve smo navikli kada je Vida Ognjenović u pitanju. U tom međuprostoru se rađa drama”, kazao je Vanja Kovačević za koga je Ognjenović istakla da je najbolji poznavalac pozorišta i glumačke igre.

“Lijepo je Lenjin rekao – nema dobrog kolektiva bez osvješćenog pojedinca. Ideologija je pogriješila što je pojedincima ulivala mišljenje da su značajniji od sebe i od svakog svog saradnika i tu je ta diktatura njihovih vođa”, kazala je autorka projekta.

Maestralni Igor Đorđević, koji tumači lik stručnjaka Raška Marić, pokazao je da nije bez razloga prije dva dana na 36. Susretu kazališta/pozorišta Bosne i Hercegovine u Brčkom i početkom juna na 64. Sterijinom pozorju, osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje.

“Ovo je drama koja govori o našim ljudima, o borbi diktature vlasti i struke, o tome kako vlast ne želi da ima osjećaj za stručnost i za nekog ko ima neko znanje, nego stručnost smatra za svog neprijatelja. Mislim da ovo nije neki prepametan lik, on je samo stručnjak. A stručnjak podrazumijeva jednu moralnu kategoriju koja nas danas polako napušta. Više nema morala, a čak se i hvalimo time. Ova priča, koju je profesorka odabrala, nije priča o komunizmu i o jednom dijelu naše istorije, nego je priča o nama”, istakao je Đorđević.

Predsjednik Jovan, odnosno Mišo Obradović, tumači lik čovjeka koji bezuslovno vjeruje u ideologiju i koji i ne pomišlja da bi neka odluka donesena “odozgo” mogla biti pogrešna.

“To nekako pripada mladosti, ta potreba da se vjeruje u neke ideale naročito u vrijeme koje je bilo t u zamahu, nakon velike pobjede u Drugom Svjetskom ratu. Jedan mladi čovjek iz provincije opijen je velikim idejama, što je sa jedne strane pohvalno, ali sa druge strane je problem što ne postoji nikakvo kritičko mišljenje i te ideje se zapravo ne provjeravaju i onda dolazi do toga da postanete slijepi izvršitelj nekih ideja koje dolaze odozgo. Naravno da je mogućnost greške ogromna, zapravo ulazite u tu zonu pogrešaka koje vas skupo koštaju. Mislim da je predsjednik Jovan, kojeg igram, jedan čist i naivan sanjar jer da nije on bi se brže prilagodio i ne bi otišao na Goli otok. On je vjerovao, ali nije mogao do kraja da razluči šta jeste i šta nije. To jeste razlika između njega i profesora, jer ipak vam je potrebno i znanje a ne samo neka opijenost i ne samo informacije”, kazao je Obradović.

Milivoje Obradović
Milivoje Obradović(Foto: Pozorište)

Ivana Mrvaljević nije krila zadovoljstvo kako zbog činjenice da je predstavom “Kozocid” završen njen mandat direktorice Gradskog pozorišta, tako i da u istoj ima priliku da glumi.

“Privilegovana sam da sam dobila da igram jednu takvu epizodu, gdje je u jednoj sceni sadržano sve. To je sve zapisano, a moje je bilo samo da odigram što je Vida napisala. To je sa punoćom napisano, iz te jedne scene se vidi i njena biografija i njen karakter i njena budućnost. Zahvalna sam što sam dobila tu ulogu”, istakla je Mrvaljević.

I Katarina Krek je zahvalna Vidi Ogjenović zbog povjerene uloge jer, kako je kazala, rijetko dobijete ulogu koja u periodu odrastanja i građenja sebe u kompletnu ličnost vam omogućava da u potpunosti reflektuje sebe i ono što su vaši stavovi o svijetu i životu.

“Bila je čast da u ovakvoj predstavi, u jednoj kolektivnoj igri za koju smatram da je najznačajniji segment igre i da spada u sami vrhunac našeg umijeća, u našem međusobnom poštovanju i uvažavanju, uspijem da budem dio ovakve predstave”, kazala je Dubravka Drakić i zahvalila se Nikšiću što i dalje tako uspješno njeguje kult glumca.

Za Branku Šćekić Femić je najzanimljivije bilo to što u drami mentaliteta, kakva je predstava Vide Ognjenović, i danas prepoznajem taj mentalitet iako je radnja smještena u vrijeme od prije 50-60 godina.

“To što treba da bude opomena i nauk i smijanje samima sebi kao najbolji način da se rastrijeznimo, suočimo sa svojim manama onim što bi trebalo mijenjati, i danas postoji. Mara ima i danas, ali nije uvijek dobar izbor roditi dijete po svaku cijenu, a to mislim u odnosu sa predsjednikom, da selo zna a možda čak ni ona ne zna”, objasnila je glumica.

Stevan Radusinović, kako je objasnio, tumači lik koji se bori za zdrav razum koji jedino može da nas spasi.

“Seljani u tom selu rade upravo ono što sam im ja predložio – da pustimo da to prođe, mi ćemo kazati da to ‘oćemo, a onda ćemo po svome kad odu. To je jedan lukav način da se ostane živ i preživi”, kazao je Radusinović.

U predstavi, čija osnovna ideja je da pokaže da svaka ideologija koja se odvoji od čovjeka i postane sama sebi i sredstvo i cilj, propada upravo na humanoj granici čiju kreativnost nastoji da ukroti, igraju Milivoje Mišo Obradović, Igor Đorđević, Goran Slavić, Mladen Nelević, Pavle Ilić, Dejan Đonović, Davor Dragojević, Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević, Branka Femić Šćekić, Maja Šarenac, Jelena Simić, Katarina Krek, Željko Caja Radunović, Danilo Čelebić, Dragan Račić, Stevan Radusinović, Miloš Pejović, Omar Bajramspahić i Pavle Popović. Statisti su Slavka Nelević, Jelena Odalović, Zoran Rakočević, Darko Bjelobrković i Novak Tomović.

Pored Ognjenović, u autorskom timu su i dramaturškinja Dragana Tripiković, scenograf Geroslav Zarić, kostimografkinja Ljiljana Dragović, kompozitor Zoran Erić, asistent reditelja Zoran Rakočević, asistentkinja scenografa Vladislava MunićCunnington i asistentkinja kostimografkinje Isidora Ceković.

Na 16. Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću u takmičarskom dijelu biće izvedeno šest predstava, a nagrade će biti dodijeljene za najboljeg glumca i glumicu, najbolju mušku i žensku epizodnu ulogu i najbolji partnerski odnos na sceni, o kojima će odlučiti žiri: reditelj Blagota Eraković (predsjednik) i članovi književnik i reditelj Mišo Korać i glumac Jovan Krivokapić. Žiri zadržava pravo da dodijeli i specijalnu nagradu za najbolju kolektivnu igru.

Preporučujemo za Vas