ARHITEKTURA

Strategija povratka mjestu

Film je - vrlo korektan prikaz reprezentativne recentne arhitektonske produkcije na teritoriji CG - i to isključivo po kriterijumu kontekstualnog kvaliteta
1598 pregleda 0 komentar(a)
ARCVS, Prohouse, Podgorica, Foto: Arcvs.com
ARCVS, Prohouse, Podgorica, Foto: Arcvs.com

Najinteresantniji momenat u okviru crnogorskog prisustva na ovogodišnjem Balkanskom bijenalu arhitekture (BAB 2019) - bio je, po meni (što bi rekla Violeta) - film (polusatni video uradak) naslovljen “Decoding Montenegro” - ili, u slobodnom prevodu na crnogorski: “Montenegro Decoding Balkan”.

U filmu se, veli, obrađuju arhitektonska djela u Crnoj Gori - koja su reakcija na temu BAB 2019 na kojem je Crna Gora zemlja domaćin.

OK, podsjetiću vas, za početak, da je tema pomenute manifestacije bila: Decoding Balkan (Dekodiranje Balkana) - a CG, majku našu, kojoj je pripala čast da bude prva Zemlja domaćin BAB-a - predstavila je Sonja Radović Jelovac (Studio Synthesis, studiosynthesis.me), u ulozi komesarke BAB za CG. Tatjana Mrđenović, komesarka BAB, pomenutom temom je pozvala na “razlaganje i rasklapanje obrazaca interpretacija koncepcije kritičkog regionalizma na način kako ga je uspostavio Kenet Frempton (Kenneth Frampton), a preuzeo i razradio Ranko Radović”. Kritički regionalizam je, hajde i to da ponovim, pristup arhitektonskoj praksi - ili, kako kaže Frempton u svom čuvenom eseju iz 1983. naslovljenom “Ka kritičkom regionalizmu: Šest tačaka arhitekture otpora” (Towards a Critical Regionalism: Six Points for an Architecture of Resistance) - “fundamentalna strategija” posredovanja između uticaja “univerzalne civilizacije” i elemenata koji su “indirektno izdvojeni” iz skupa osobenosti koje neko mjesto čine prepoznatljivim. Riječ je, zapravo, o strategiji povratka mjestu - kao jednoj od ključnih arhitektonskih i kulturoloških odrednica. Film je, kao što rekoh u nekom od prethodnih tekstova - vrlo korektan prikaz reprezentativne recentne arhitektonske produkcije na teritoriji CG - i to isključivo po kriterijumu kontekstualnog kvaliteta - odnosno nivoa ostvarenog saglasja između arhitekture i konkretnog mjesta gdje se ta arhitektura desila/dešava. Imamo desetak arhitekata i arhitektica - što domaćih, što stranih - crème de la crème - koji govore o svojim objektima realizovanim na teritoriji CG. Film je, treba naglasiti, rađen namjenski za BAB. Nikoli Badi Radonjiću, kreativnom direktoru filma, uručeno je priznanje BAB-a.

Kuću iza koje stoje Mladen Krekić i ekipa - Villa La Tout - i o kojoj govori upravo maestro Krekić - opjevao sam u tekstu naslovljenom “Impresivni odmak od civilizacije” i objavljenom davne 2015. godine u Pogledu, časopisu Inžinjerske komore CG.

“Prvo što mi je palo na pamet”, stoji u tom tekstu, “kada sam poslije dvadesetak kilometara vožnje magistralnim putem od Podgorice ka Cetinju (M2-3) skrenuo lijevo - i nastavio uskim, freško asfaltiranim putem ka Jankovića Kršu - bilo je pitanje: zašto bi čovjek, stranac, riješio da savije gnijezdo baš na ovom nevjerovatnom mjestu?

I svakim metrom tog uskog puta, puta iz bajke, osjećao sam da sve dublje tonem u divljinu i tišinu i da sam sve dalje od civilizacije, od pomame i jurnjave, i da sam zapravo već s onu stranu ustaljenih normi i tokova, a nije prošlo ni tri minuta od kad sam skrenuo sa vrlo prometne magistarale, najprometnije u Crnoj Gori, i otisnuo se u avanturu. Odgovor je zapravo bio svuda oko mene, odgovor je bio toliko očigledan da je pitanje u jednom trenutku izgubilo svaki smisao”.

A onda imamo, fanfare molim: Veljka Radulovića! - Lepoga Velišu, glavom i bradom - bradicom, preciznije.

Nakon što nas je Lepi Veliša obavijestio da je Bazen PVK Jadran na Škveru u HN - u slobodarsko-demokratskom HN, molim vas - temeljen u moru, i da je “površina tog bazena ispod površine mora, da je dno kompenzacionog bazena ispod morskog dna”, te da su “vrlo rijetki, na nivou incidenta, bili oni koji su to pohvalili ili mogli da sagledaju krajnji ishod” - zapitah se spadam li i ja, falim te Bože, u te rijetke koji su to mogli da sagledaju i pohvale...

“Sreća je”, nastavio je Lepi Veliša, “kako je objekat polako počeo da poprima svoju fizionomiju i kako je počeo da srasta sa ambijentom, došlo je i do transformacije takve vizure, tako da danas možemo biti potpuno zadovoljni s činjenicom da je i, uslovno rečeno, laička javnost, možda i podsvjesno, uspjela da percipira sve što su bile projektantske namjere i što su bila projektantska htjenja - a sva su bila naslonjena na jednu ozbiljnu intenciju da se tako ozbiljan novi sadržaj što bolje satka, saplete, sa onim neposrednim kontekstom koji na Škveru važi - i u obilikovnom smislu i u funkcionalnom smislu i posebno u ambijentalnom smislu...”.

Bazen PVK Jadran sam opjevao u tekstu naslovljenom “Srećan epilog duge i kontroverzne priče” i objavljenom davne 2012. godine u Pogledu, časopisu Inžinjerske komore CG.

“Prosto je zapanjujuće sa koliko je zrelosti, umijeća i prefinjenog takta”, napisah tada, “Studio GRAD (Lepi Veliša i pajtosi - op.a.) uspio da ovim objektom pomiri brojne konflikte i da odgovori na čitav niz složenih kontekstualnih imperativa koje je nametala kako sama lokacija, tako i bremenita kolektivna memorija grada.

Rezultat je suštinski važan poticaj redefinisanju urbaniteta Herceg Novog - i iznimno znakovit simbol njegove buduće prostorne emancipacije”.

Kad već govorimo o dekodiranju - dodao bih da taj bazen (ipak) nije smio da se desi na tom mjestu - da je bilo sreće i pameti (u pravilnom omjeru) - jer se u kontekstu Škvera ponaša kao plovilo, ozbiljnih dimenzija - koje je uplovilo u luku (lučicu) i bacilo sidro, u očiglednoj namjeri da ostane na tom mjestu (neko vrijeme). To plovilo je, sa druge strane, rezultat iskrene, hvale vrijedne i uspjele namjere (projektantske namjere - rekao bi Lepi Veliša) da se jedna nedovoljno pomišljena odluka maksimalno amortizuje - ali, bojim se, nije mnogo više od toga. HN je dobio, zauzvrat, jednako impresivnu koliko i bizarnu infrastrukturnu poziciju.

Veljko Radulović, Bazen PVK Jadran na Škveru u Herceg Novom
Veljko Radulović, Bazen PVK Jadran na Škveru u Herceg Novom(Foto: Miesarch.com)

Objekat Branislava Mitrovića, akademika SANU, ne poznajem, moram priznati - ali zato izvrsno poznajem objekat Prohouse u Podgorici Branislava Redžića (ARCVS). Taj objekat sam opjevavao dugo - u serijama - na ovom istom svetom mjestu. I dalje stojim čvrsto na pozicijama da je riječ o majstorski kalibriranom setu različitih prostora nesvakidašnje, ali ujedno i vrlo prijatne vanjštine.

OK, ovdje ću se zaustaviti - neću više da spojlujem - uz toplu preporuku da pogledate film - prvom prilikom - i u nadi da ćemo nakon CG premijere biti u prilici da protagonistima filma - barem nekima od njih - postavljamo konstruktivna pitanja...

A sad ide odjavna špica:

Komesarka BAB 2019 za Crnu Goru/Sonja Radović Jelovac/ Urednice filma/Sonja Radović Jelovac i Ema Alihodžić Jašarović / Kreativni direktor/Nikola Radonjić - Bada/Izvršni producent/Anja Sekulić / Umjetnički direktor/Helena Tošić / Scenarista/Jelena Todorović / Montaža i animacija/Dimitrije Vučinić i Matija Brajović/Kamera/Niko Tripunović / Asistent kamere/Rade Jocović / Majstor tona/Đoko Jablan / Majstor svjetla/Marko Vuković/Šminka/Milka Stojanović/Godina proizvodnje/2019.