Milan Dugo Krivokapić: Pjesnik koji je cijelog života bolovao od novinarstva

Omaž Milanu Dugu Krivokapiću u organizaciji Društva crnogorskih novinara i KIC-a “Bijeli Pavle” iz Nikšića
1184 pregleda 0 komentar(a)
Krivokapić, Foto: Svetlana Mandić
Krivokapić, Foto: Svetlana Mandić

Kada dođe vrijeme za Bogu na istinu, volio bih da to bude u Nikšiću, jer jedino o čemu se u Nikšiću još vodi računa, više nego igdje drugo, jeste čin oproštaja od pokojnika. Pa, oni kojima je stalo da budu dostojanstveno ispraćeni na onaj svijet, neka dođu u Nikšić da ispušte dušu”, zapisao je svojevremeno pjesnik, aforističar, novinar, posljednji boem grada pod Trebjesom, Milan Dugo Krivokapić.

Želja mu se ispunila. Umro je 30. decembra 2008. u gradu u kome vode računa o legendama po kojima se on prepoznaje, o ljudima koji su mu udahnuli dušu i neki poseban damar. A Dugo je jedan od takvih ljudi, zato je u mjesecu kada se grad oprostio od posljednjeg boema, organizovano veče sjećanja na njega. Organizatori su Društvo crnogorskih novinara i KIC “Bijeli Pavle” iz Nikšića u okviru Nikšićke kulturne scene 2019. “Dugo Krivokapić, romantik, žrtvovao je liriku humoru - humoru često gorkih istinitih nota i opomena, sa zdravim anegdotama, aforizmima i pošalicama. Jedini je humorista iz Crne Gore koji je bio pozvan na ‘Ježov’ jubilej u Beogradu”, kazao je pjesnik Dušan Govedarica i dodao da su njih dvojica “ostali vjerni u drugarstvu poezije, žaru mladosti i nesanice”.

A ko je bio i šta je sve radio Milan Dugo Krivokapić predstavio je njegov prijatelj i kolega, publicista i hroničar, Maksim Vujačić.

“Bio je istovremeno: pjesnik; novinar humorista; hroničar nikšićke svakodnevice; kritičar, analitičar; informator zabavljač; rodonačelnik jednog originalnog radio i TV žurnalizma uvijek u službi narodu čovjek takozvanog malog čovjeka, nadaleko omiljen i popularan. Pjesnik koji je bolovao cijelog života od novinarstva od kojeg je mukotrpno preživljavao i od boemije, koja mu je život kratila”, kazao je Vujačić.

Prema njegovim riječima nikšićko i crnogorsko novinarstvo nije imalo produktivnije pero.

Decenijama se oglašavao bukvalno svakodnevno, čak i iz bolesničke postelje, u svojim rubrikama u Nikšićkim novinama, hiljadama emisija Radio taksimetra, te povremeno na Televiziji i Nikšić.

Kao urednik i voditelj emisije “Taksimetar” na Radio Nikšiću je radio punih 26 godina. Posljednjih godina vodio je emisiju „Daleko se kazalo“, a na Televiziji Nikšić „Nikšićke priče“. Svoje emisije na RTV NK je završavao rečenicom: ”To vam želi Dugo, a što bi drugo”. “Taksimetar” je uređivao i vodio 26 godina, a sa više od 2.000 radio emisija nadmašio je i čuvenog Duška Radovića. Objavio je tri knjige poezije (“Do đavola”, “Živim tako” i “Nikako te nema” i dvije knjige aforizama (“Daleko se kazalo” i “Afo(k)rizmi”). Dobitnik je više značajnih priznanja među kojima su nagrada za aforizam na prvom jugoslovenskom konkursu za kratke književne forme, prvi je pobjednik Festivala aforizama u Danilovgradu, književne nagrade “Zaloga”, laureat je novinarske nagrade “Branko Drašković” i najvećeg opštinskog priznanja, Nagrade oslobođenja Nikšića “18. septembar”. Poezija mu je prevođena na više jezika, a njegovi aforizmi zastupljeni su u tri antologije.

“Sreća ga je za tih šest decenija samo u jednom dotakla: radio je posao za koji je bio rođen, koji je volio. U biti usamljenik, harizmatičan šarmer, urbani šmeker koji je umio s ljudima. U svemu častan i pravdoljubiv, nezlobiv, hrabar autor koji nije birao vrijeme kada će se oglasiti. Raskošnom duhovitošću, kadkad crnim humorom i ironijskom dosjetkom, remetio je dekor malograđanske svakodnevice, kažnjavao je sve i svakoga koji su to zasluživali. Bio je glas naroda, autentičan svjedok duha vremena, naše životne zbilje. Maštovito i bistro, lucidno je ismijavao palanački mentalitet, a pri tom nije bio ni prema sebi nježan, još manje sujetan i havalisav”, istakao je Vujačić.

Kako je kazao Dugo je svoje tekstove skicirao, ne u kancelariji, već živeći od šanka do šanka, i onda kada je “oposlio valjda sve što je želio jednostavno je odlučio da ode”.

Prof. dr Dragan Koprivica, koji se pored profesure bavi i pisanjem, kazao je da je Krivokapić jedan od onih pisaca čija su ih ljudskost i bogatstvo humanizma u sebi predodredili da budu “književni duhovnici koji imaju tu crtu i neki poziv u sebi da kroz književnost šalju poruke ljudima oko sebe, da svi pokušamo da budemo samosvjesniji nego što jesmo”. Kako je istakao Dugo je govorio iz usta naroda vodeći računa da njegovin aforizmi imaju stepen ljudskosti, da niko ne bude povrijeđen, a da istovremeno sve kaže.

Pjesnikinja, mr Ana Pejović, podsjetila je da je Dugova prva zbirka poezije „Dođavola” štampane 1970.godine. Osvrnula se na njegov životni i pjesnički ciklus nazvan “Topline” iz koga izranja slika majke.

“Dugo Krivokapić je u pjesmama posvećenim majci kondezovao svu svoju suptilnu nježnost, brižnost, toplinu i ljubav ogoljelu do koštane srži spoznaje da je ona jedino biće u kojem se pronalazi tiho utočište od promašenih, neuzvraćenih, nesrećnih i odbjeglih ljubavi s kojima se i pjesničko i naše ja sretalo, stradalao i opet mladilo”, kazala je Pejović.

Moderator večeri, koja je održana u “Zahumlju”, bio je Dragan Mitov Đurović, a publici se predstavila i mlada aforističaraka Radojka Dragnić.

Bonus video: