Doli Bel, pozorišna predstava u Sarajevu, kako to dobro zvuči, kako to odzvanja, kako je to bitno i važno za kulturni krug Sarajeva, Bosne i Hercegovine i regije. Abdulah Sidran, Kokan Mladenović, Kamerni teatar 55, liga šampiona, zar ne? Ja sam sretan čovjek”, riječi su na početku kataloga koji prati predstavu “Sjećaš li se Doli Bel”, a koje je zabilježio glumac i upravnik Kamernog teatra 55, teatarska legenda naših prostora, Emir Hadžihafizbegović.
E pa, liga šampiona se igrala preksinoć u Podgorici, treće večeri festivala Regionalne unije teatara RUTA, na Velikoj sceni Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” i može se reći sljedeće: “Doli Bel, pozorišna predstava u Podgorici, kako to dobro zvuči, kako to odzvanja, kako je to bitno i važno za kulturni krug Podgorice, Crne Gore i regije”, a svi koji su bili prisutni preksinoć su srećni ljudi jer su, bez sumnje, doživjelo teatarsko iskustvo kakvo se rijetko dešava.
Publika je to prepoznala i majstore na sceni je više puta tokom večeri nagrađivala aplauzom, dugim, usred igre, zatim i smijehom koji je pratio radnju, ali i muklom tišinom u trenucima kada su stiskali naslone na svojim stolicama i gutali knedlu u grlu kako bi prebrodili priču koju su glumci živjeli.
Bilo je i suza. Suze su pratile one najteže trenutke koje je donio adaptirani Sidranov komad, a sigurno je u tim suzama postojala sreća, zahvalnost i zadovoljstvo koje je maestralni glumački ansambl, nevjerovatno kompaktan, stvaran, iskren i blizak, pružio prisutnima.
Kako je to primijetio moderator okruglog stola koji je upriličen nakon predstave, crnogorski reditelj Zoran Rakočević: ova predstava nas je rasturila! To je bilo rasturanje u svakom smislu - emotivnom, duhovnom, empatičnom, profesionalnom, društvenom, ličnom...
Postavlja se pitanje da li je neka pozorišna predstava u Crnoj Gori doživjela takav aplauz kao preksinoć koji je pet puta vratio ansambl na poklon.
Publika je stajala i pljeskala trudeći se da taj aplauz bude makar i blizu onoliko snažan, glasan, jak i emotivan koliko su bili i utisci koji će se dugo prepričavati.
Zbilja, da li se ikada desio ovako glasan i dug aplauz u teatru i ko ga je zaslužio? Sinoćnji aplauz nije zaslužila lijepa predstava, perfektan rediteljski postupak, savršena kolektivna igra glumaca ili pojedinac koji je nosio izvedbu - a sve je bilo upravo tako - doktorski i rasturajuće.
Iskreno, dugo stojeće aplaudiranje u krcatoj sali KIC-a zaslužio je jedan pravi tim šampiona, teatar, radnja, duša, emocija, maestralnost čitavog ansambla ove predstave na čelu sa autorom romana, preko reditelja, glumaca koji su igrali u Podgorici, čak i onih koji nijesu došli, kompozitorka, majstor svjetla, asistenti, publika, ali i organizatori RUTA festivala koji su pružili nemjerljivo zadovoljstvo svima koji su pogledali predstavu “Sjećaš li se Doli Bel” Kamernog teatra 55 iz Sarajeva.
“Draž ove predstave je u tome da je potpuno bespotrebno upoređivati je sa filmom. Ja stalno govorim da je ovo kolektivna pobjeda - sjajatn romanopisac i veliki pjesnik Abdulah Sidran, Kokan Mladenović, jedan od najboljih reditelja u Jugoistočnoj Evropi, ansambl Kamernog teatra za koji ja kao dio ansambla i upravnik mogu da kažem da predstavlja ono što je nekada bio Atelje 212 na prostorima bivše Jugoslavije. Imamo sjajne glumce, ima još njih 9 koji igraju u ovoj predstavi ali su ostali u Sarajevu. Doli Bel ima 40 nagrada sa osam festivala - imamo više nagrada nego predstava. Naravno, nagrade nijesu mjerilo ali se nekada statistika pozove u pomoć da bi se objasnila dobra vibra koja je bila u toku priprema ove predstave. Mi smo napravili jedan teatar o kojem sanjamo, na kojem smo odrastali... Imali smo jednu energiju koja je doživjela prasak”, kazao je Hadžihafizbegović i dodao da je na adaptaciju komada poseban uticaj imalo iskustvo iz 1990-ih i ono koje se čuva i prepričava odranije, a koje su svi u sali mogli osjetiti - sa svim svojim prednostima i manama.
Ekipu koja je zaslužna za sve to čine: reditelj koji je i adaptirao komad Kokan Mladenović, dramaturg Vedran Fajković, scenografkinja Adisa Vatreš Selimović, kostimografkinja Adisa Vatreš Selimović, kompozitorka Irena Popović, producent Mirza Muzurović i glumci: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Davor Golubović, Elma Juković, Admir Glamočak, Tatjana Šojić, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Sin Kurt, Amer Selimović, Saša Krmpotić...
Ako se za neki pozorišni komad bez premišljanja može reći da je remek-djelo onda je to zbilja predstava “Sjećaš li se Doli Bel” Kamernog teatra 55 iz Sarajeva koju bi svako trebalo da upriliči sebi, svojim čulima i biću. Prava teatarska lektira, kada bi tako nešto postojalo.
Večeras “Plah udah”
Na večerašnjem repertoaru je predstava “Plah udah” u režiji Nejca Gazvode, produkcija Mestnog gledališča Ljubljansko, Ljubljana. Dramaturškinja je Eva Mahković, scenograf Darjan Mihajlović Cerar, kostimograf Andrej Vrhovnik, kompozitor Loren Polič Zdravič, a igraju: Mirjam Korban, Jure Henigman, Ajda Smrekar, Matej Puc, Tjaša Železnik, Lara Wolf.
Bonus video:
