Neoliberalni kapitalizam evoluiraće u nešto između “1984” i “Vrlog novog svijeta”

Postavka “Oumuamua” vajara Nikole Radonjića otvorena je sinoć u Podgorici, u Perjaničkom domu

6695 pregleda 232 reakcija 0 komentar(a)
Radonjić, Foto: Jovana Vujanović
Radonjić, Foto: Jovana Vujanović

Oumuamua je ime prvog zabilježenog međuzvjezdanog asteroida koji je ušao u Sunčev sistem i našao se u neposrednoj blizini naše planete.

Takođe, “Oumuamua” je i naziv izložbe radova crnogorskog akademskog vajara Nikole Radonjića koja je otvorena sinoć u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, u Podgorici, galeriji Perjanički dom i koja se može pogledati do 31. jula.

Radonjić je, uoči izložbe kazao da se bavi “pitanjima i odnosima unutar imaginarnih tema koje su svoje mjesto našle u umjetnosti i popularnoj kulturi, ali i minulim, realnim dešavanjima koja su neodoljivo asocirala na njih”, a kao centralni primjer izdvojio je upravo slučaj “Oumuamua”, a za “Vijesti” priča kako motiv “međuzvjezdanog asterioida” korespondira sa njegovim djelima. “U pitanju je instalacija u prostoru, a predstavalja sami asteroid onako kako ga ja zamišljam. Pored instalacije igarao sam se sa svjetlom i zvukom, želio sam da stavim akcenat na sami objekat trudeći se da dočaram prostranstvo i prazninu kroz koju putuje. Tu je i zvuk raznoraznih prirodnih radio-šumova iz svemira koji je konvertovala NASA u formi koja je slušljiva”, objašnjava on.

Na havajskom jeziku znači ime ovog kosmičkog tijela i Radonjićeve izložbe ima značenje „glasnik koji izdaleka stiže prvi“. Umjetnik je u katalogu povodom izložbe zapisao da “naziv ‘Oumuamua’, čini se, najavljuje neko novo shvatanje realnosti koja je već rođena i živi u budućnosti”. S obzirom na sva aktuelna dešavanja, “Vijesti” je zanimalo i kako on vidi novu realnost, gdje je mjesto čovjeka u njoj trenutno, a gdje u budućnosti.

Instalacija Nikole Radonjića u Perjaničkom domu
Instalacija Nikole Radonjića u Perjaničkom domufoto: Privatna arhiva

“Nova realnost - odličan naziv! Svjedoci smo da se sve promijenilo, a definitivno ćemo i mi morati da mijenjamo navike koje smo stekli i na koje smo se navikli bez griže savjesti. Priroda nam sugeriše da obratimo pažnju na nju i sebe, unutar sebe, moraćemo da naučimo da osluškujemo suptilne poruke koje nam šalje prostor oko nas”, priča Radonjić i nastavlja:

“U suštini, ja vidim i vjerujem da će budućnost čovječanstava na kraju biti pozitivna, utopijska, humanstička, ali na žalost put do budućnosti će biti sumoran i ništa manje brutalan nego što je bila prošlost čovječanstva. Mislim da su se stekli uslovi i da je ovo period kada će neoliberalni kapitalizam da evoluira u nešto između Orvelove ’1984’ i Hakslijevog ’Vrlog novog svijeta’ što bi bilo baš brutalno za čovjeka kao jedinku”, poručuje on.

Radonjić dodaje i da sa umjetnošću nikad niste sigurni šta ste napravili, jer “ako obradite određenu temu pod uticajem nadahnuća ne možete garantovati da to nije neka poruka iz budućnosti, bila ona pozitivna ili negativna”.

“Upravo je to glavno pitanje ove postavke - u koje sfere ide um tokom inspiracije, odakle kreativcu ideja da napravi djelo bilo ono likovno, literalno, muzičko, filmsko... Imamo bezbroj primjera da koncept nekog naučnofantastičnog djela u budućnosti postane dio realnosti i svakodnevice. Da li je kreativno maštanje samo bezopasna imaginacija ili je trasiranje puta koji će da oblikuje budućnost? Postavka Oumuamua je omaž ideji koja je realnost u budućnosti”.

On najavljuje da ove godine planira i realizaciju još jednog projekta pod nazivom “Tetraktis i primjena geometrije u savremenoj umjetnosti”, a objašnjava koje ga imaginarne teme opsjedaju, šta ga intrigira i za čim traga u procesu stvaranja...

“Prethodne godine bavio sam se Platonovim pravilnim poliedrima i odnosom njihove simbolike sa agregatnim stanjima materije, to je bio grupni projekat ‘Elementali’. Pokušali smo da dočaramo sa tri medija atmosferu prije Velikog praska, u hipotetičkom vremenu kada je začeće materije bilo samo u planu... Zanimaju me teme koje se tiču čovjeka kao posrednika između materijalnog i nematerijalnog. Fascinantna mi je sama ideja koja postaje kao neka vrsta entiteta i time sam se bavio u ranijem ciklusu ‘Ples letecih sfera’. Sam proces stvaranja je sasvim dovoljan i tokom rada meditiram o određenoj temi, rijetko kad se dobijaju konkretni odgovori, a često se pojavljuju nova pitanja”, kaže on.

S obzirom na to da nije bilo zvaničnog otvaranja izložbe, Radonjić je poručio da svi zainteresovani mogu da mu se jave da ih provede kroz postavku, odgovori na pitanja u vezi izložbe, ali je najavio da će se truditi da je predstavi virtuelnim putem.

“Novonastala situacija vas primorava da se prilagođavate… Jedan od mojih izbora zbog toga je intenzivnija promocija preko društvenih mreža.To je praksa koja se koristila i do sada, ali u ovakvoj situaciji kada se planira izložba u startu treba razmišljati kako je prilagoditi virtuelnoj formi. Više se galerija ne posmatra kao mjesto gdje će vaš rad vidjeti najviše ljudi, već kao studio na kome ćete rad dokumentovati sa određenim standardom. Izložbu u takvoj formi treba prezentovati i virtuelno gdje će biti dostupnijia posmatraču. Naravno, ovo samo važi kada je ograničeno kretanje i kada su masovna okupljanja zabranjena. Uživo je najbolje da se posmatrač suoči sa radom”, zaključuje Radonjić.

Situacija za umjetnike nije bila dobra ni prije korone

Kao i na sve, tako je virus korona uticao i na planove crnogorskog vajara, a koji su bili vezani za predstavljanje u inostranstvu. Nikola Radonjić otkriva i kako je čitava situacija djelovala na njega.

“Teško je planirati bilo šta, sad je već potrebno planirati sljedeću godinu. Niko ne zna kako će situacija da se odvija i da li će biti uslova za to za šta se konkuriše, tako da se držim lokalnih planova i nastojim da to što sam zacrtao za Crnu Goru i realizujem. Što se tiče rutine ništa se nije promijenilo, standardno radim u ateljeu kao i prije korone, izolacija mi ne smeta jer je to nešto potpuno normalno za umjetnike”, potvrđuje on.

Na pitanje koliko je i kako umjetnost ugrožena tokom pandemije, on ističe da je “praksa pokazala da kada dođu teška vremena, umjetnost je na zadnjem mjestu što se tiče prioriteta”.

“Umjetnici koji nemaju stalni radni odnos baš moraju duboko da vjeruju u to što rade, moraju biti psihički jaki i istrajni u svojoj umjetnosti. Situacija za umjetnike nije bila dobra ni prije korone, a ne smijem ni da pomislim kakva će biti u predstojećem periodu. Akciju ‘Zivimo kulturu’ moram da pohvalim! Projekat Ministarstva kulture je podržao sve nezaposlene i slobodne umjetnike koji su konkurisali sa nekim projektom. Između ostalih, podržali su i moj projekat ‘Tetraktis i primjena geometrije u savremenoj umjetnosti’, a ta sredstva su mi i te kako dobro došla za nabavku određene opreme sa kojom mogu normalno da funkcionišem. Nadam se da će država i u budućnosti naći načina da podržava umjetnike”, kaže Radonjić.

Bonus video: