radpvi rađeni kviling tehnikom

Oslobodite maštu i igrajte se

Radovi Katarine Ivanović nastali u tehnici kviling predstavljeni su u Centru za kulturu Dalnilovgrad

1286 pregleda 33 reakcija 0 komentar(a)
Jedan od radova, Foto: Privatna arhiva
Jedan od radova, Foto: Privatna arhiva

Katarina Ivanović se bavi umjetnošću već dvadesetak godina, a prije pet je otkrila novu tehniku - kviling u kojoj stvara do danas. Radove nastale kviling tehnikom Ivanović je predstavila na svojoj petoj samostalnoj izložbi slika koja je protekle sedmice otvorena u holu Centra za kulturu Danilovgrad.

U razgovoru za “Vijesti” ističe da je oduševljena utiscima posjetilaca i brojnim komplimentima koje je dobila, a bilo je i ponuda za nove izložbe. Nesebično otkriva šta podrazumijeva tehnika kviling kojom se bavi i kako ju je otkrila.

“Nakon što sam dugi niz godina radila u tehnici ulje na staklu i lesonitu otkrila sam i kviling. Kviling tehnika potiče iz 14. vijeka, nastala je tokom renesanse u Italiji i Francuskoj kada su se njome redovno ukrašavali važni spisi i dokumenta. U 18. vijeku kviling se proširio u Evropu i Ameriku... Pod kvilingom se podrazumijeva rad sa papirom, odnosno - papir se siječe na trakice od 1 do 6 milimetara, a kao osnova se formira krug i lijepi na papir, zatim se to tako ređa do željenog oblika. Tehnika zahtijeva da imate već unaprijed određenu sliku onoga što radite, posebno ako su radovi malo komplikovaniji, složeniji, a čak nije greška ni ako samo iskopirate taj rad i radite preko njega, jer ako umijete da izrazite detalje, znači to je to, dok nekome zaludu i orginalnu slika, ne ide i tačka, zar ne?”, priča Ivanović.

Ona dodaje da je ljepota kviling tehnike to što ne postoji kopija, već je svaka napravljena stvar original za sebe, a “najbitnija stvar u samom radu je da se opustite i uživate u svakom novom uvijutku”.

foto: Privatna arhiva

“Oslobodite maštu! I još nešto - u kviling tehnici čovjek mora da se opusti i da uživa sa svakim pokretom, prosto da bude kao dijete i da se igra. Ništa drugo, samo pustiš unutrašnje dijete da se igra i tada su najljepši radovi”, kaže Ivanović.

Za “Vijesti” kaže da se ne veže za neki određeni motiv, a posebno ističe da su joj inspiracija porodica, prijatelji i svi ljudi koji joj upućuju pozitivne riječi i koji uživaju u njenim “sličicama”, kako ona naziva radove, iako, ističe “ima tu i ozbiljnih djela”.

“Ni za jedan motiv se ne vežem, već radim ono što mi trenutno prija... Volim da vidim osjećanja na samim radovima... Volim da mi radovi zrače... Volim da gledam druge dok, da kažem, ocjenjuju moj rad... Tada se ja punim pozitivom, što kažu - kao da me neko uključi na struju”, iskreno priča ona sa željom da i drugi ljudi, umjetnici, ljubitelji umjetnosti otkriju radost kviling tehnike. “Voljela bih da se svi ljudi posvete nečem lijepom, da svoje slobodno vrijeme kvalitetno iskoriste, a sa ovom tehnikom to zaista i mogu... Ne mogu vam opisati koliko se ljudi raduju kad završim nešto što su naručili, neki bi čak i zaplakali kad im predam rad, jer, prosto, svaki rad zrači pozitivnom energijom. To tvrdim kada su u pitanju radovi veselih boja i oblika”, priča Ivanović i najavljuje da će u okviru nevladine organizacije koju osniva “Kviling art - Katarinine čarolije” organizovati i nekoliko radionica o čemu će naknadno obavijestiti javnost.

foto: Privatna arhiva

Jedna od najvećih želja je da ostane pozitivna osoba

Katarina Ivanović kaže da nikada ne pravi pauze u stvaralaštvu, već čim jedno djelo završi, pita se šta dalje i uvijek zna da će motiv doći sam od sebe. Uz to - ne odustaje kada joj se planovi pokvare.

“Za kratak period sam imala dvije samostalne izložbe i nastavila bih tim tempom, ali nažalost korona je sve to osporila. Imam puno ponuda za izložbe, što kod nas, tako i u regionu, ali proći će i ovo pa će se polako nastaviti sa istim”, optimistično priča umjetnica.

Za “Vijesti” otkriva i kakvi su planovi za dalje.

“Moje želje i planovi su veliki, a jedna od glavnih je da budem pozitivna osoba koja će svoje iskustvo i znanje vezano za kviling tehniku i reciklažu uspjeti da adekvatno prenese drugima. Odlučila sam da se ne baziram ni na jednu starosnu grupu, nego da u radionicama koje budem organizovala bude i djece predškolskog uzraza, preko školaraca, djece i odraslih sa posebnim potrebama, sve do penzionera. Ja uvijek kažem - samo neka nam je veselo”, zaključuje ona.