“Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukršta najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo”, zapisao je Ivo Andrić, jedan od najpoznatijih i najvećih jugoslovenskih pisaca.
Upravo taj citat otvara publikaciju na engleskom jeziku “Crnogorski mostovi i njihova valorizacija” (The Montenegrin Bridges and Their Valorization) čiji su autori Anđela Jakšić Stojanović profesor na Univerzitetu Donja Gorica, Neven Šarić profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu i Milena Mijušković asistentkinja u nastavi na Univerzitetu Donja Gorica, u izdanju crnogorskog Univerziteta Mediteran i Visoke škole Aspira (University College Aspir) iz Splita i uz podršku Ministarstva nauke Crne Gore. U ovoj knjizi nalaze se neki od najljepših, najstarijih i najznačajnijih mostova, nude se i predlozi i ideje kako da se valorizuju, ali autori poručuju da ih je prvenstveno potrebno zaštititi i prepoznati njihov višestruki značaj.
“Ono što prvo treba istaći jeste činjenica da zaista mali broj mostova u Crnoj Gori uživa status kulturnog dobra. Iako je u prethodnom periodu napravljen određeni pomak kada je u pitanju restauracija pojedinih mostova, stanje je daleko od zadovoljavajućeg. Naime, mnogi predivni mostovi u Crnoj Gori su u potpunosti zapušteni i u fazi su propadanja, pa je samim tim neophodno što hitnije izvođenje restauratorskih i konzervatorskih radova, dok je veoma često i neposredno okruženje pojedinih mostova devastirano, pa je prilaz veoma otežan ili čak nemoguć. U takvim uslovima, nažalost, teško da možemo govoriti o adekvatnom prepoznavanju njihovog značaja”, smatra Jakšić Stojanović.
Spomenik mostovima - da se ne zaborave
Svako od devet poglavlja, koliko ih knjiga ima, započinje Andrićevim citatom, jer, poznato je, da on upravo ovim građevinama daje poseban i veliki značaj.
“Oni na neki način uvode čitaoca u jedan pomalo zaboravljeni svijet prepun predivnih priča, legendi, predanja, vode ga kroz različite istorijske periode, kulture, običaje i tradicije, dozvoljavajući mu da zastane i oslušne duh nekog davnog vremena čiji su tragovi i obrisi svuda oko nas, iako ih, nažalost, veoma često ne primjećujemo”, ističe Jakšić Stojanović za “Vijesti”.
Od najdavnijih vremena mostovi predstavljaju čovjekovu želju za povezivanjem, ali i prevazilaženjem prepreka i granica, želju za spajanjem i zajedništvom. Svaka od stotinjak stranica ove knjige obogaćena je očaravajućim fotografijama crnogorskih mostova, a čitalac u neposrednom odnosu fotografije i riječi, činjenica sadašnjeg stanja i istorije dobija poseban uvid u život, ali i duh odabranih crnogorskih mostova.
“Njihova simbolika danas u Crnoj Gori, možda više nego ikada ranije, dobija na značaju, ona ukazuje na neophodnost stvaranja i održavanja veza, opominje da veze jesu i moraju biti jače od prepreka i da upravo dvije povezane obale jedna drugoj daju puni smisao i zaokružuju svrhu svog postojanja”, kaže Jakšić Stojanović.
Autori su “umjesto uvoda” dali objašnjenje termina “most/bridge” iz čuvenog Kolinsovog rječnika - Collins English Dictionary Harpera Kolinsa i ističu da se lako zaključuje da sama riječ ima nesvakidašnje značenje.
“Mostovi povezuju, i bukvalno i figurativno... Svaki most, kao i sam čovjek, ima svoju priču. Svoj početak i kraj. Svoju sopstvenu sudbina. Jedinstvenu, posebnu, misterioznu, autentičnu... Tako je napisana i ova knjiga. I tako bi je trebalo čitati. Dakle, ova knjiga je most! Most između naše prošlosti i budućnosti, između naših predaka i potomaka, između onoga što smo bili i što ćemo biti ili postati, između istorije i mitologije, činjenica i legendi... Ova knjiga je most između naše stvarnosti i naših snova, našeg života i naše smrti, između smrtnosti i besmrtnosti”, poručuju autori prije poglavlja “Mostovi kao inspiracija”.
Simbolika mostova je duboka i kompleksna, te su upravo zbog toga mostovi jedna od nepresušnih čovjekovih inspiracija, što u književnosti, slikarstvu, arhitekturi, arheologiji, istoriji...
“Ova je knjiga spomenik mostovima. Crnogorskim mostovima, starim i novim, onim davno izgrađenim i onima koji će se tek graditi, onima (zamalo) uništenim i obnovljenim, njihovim arhitektama, radnicima, dizajnerima, vizionarima... Da ne budu zaboravljeni”, ističu autori.
Nijesu prepoznati kao kulturna dobra
Poglavlje “Mostovi i kulturna dobra u Crnoj Gori” problematizuje prepoznatljivost potencijalâ koja mostovi imaju, a autori ističu da je, uprkos tome, malo onih koji su prepoznati kao kulturna dobra, malo i onih čija je ljepota prezentovana kao turistička atrakcija, a skoro pa svi to zaslužuju, što zbog istorijske priče i legendi koje se za pojedine vezuju ili zbog perfektne arhitekture, konstrukcije, važnosti i značaja juče i danas.
“Ono što je, osim arhitekture, zaista fascinantno jesu priče koje se vezuju za pojedine mostove u Crnoj Gori. Osim onih mostova o kojima se više zna i od kojih neki već predstavljaju svojevrsnu turističku atrakciju, postoje isto tako lijepi, nažalost manje poznati mostovi, koji svojom ljepotom, elegancijom i posebnošću ostavljaju posmatrača bez daha. Predanja i legende, kao i određene istorijske činjenice koje se vezuju za nastanak i prošlost ovih mostova same po sebi predstavljaju izuzetnu vrijednost, a ukoliko se tome doda i činjenica da su oni građeni u različitim kulturno-istorijskim periodima čiji se tragovi jasno vide i u njihovoj arhitekturi, jasno je da se zaista radi o neprocjenjivom kulturnom blagu koje je neophodno najprije adekvatno zaštititi, a zatim i valorizovati”, ističe Jakšić Stojanović.
Najvažniji sa kulturnog, istorijskog i arhitektonskog stanovišta
Autori knjige su izdvojili “Najvažnije mostove u Crnoj Gori sa kulturnog, istorijskog i arhitektonskog stanovišta”.
Prvi most koji su opisali je i najstariji - most na Moštanici u Nikšiću, poznat i kao Rimski most iz III vijeka prije nove ere. Most je oštećen tokom Drugog svjetskog rata, a rekonstrukcija iz 1957. se zasnivala na crtežima poznatog grafičara Ilije Šobajića i jedne razglednice iz predratnog perioda. Ponovo je restaurisan 2015. godine uz podršku Ministarstva kulture. U knjizi je i most na Duklu koji je u Nikšiću, na Zeti, izgradio Hadži Ismail Lekić. On je, ističe se u knjizi, kao veliki vjernik želio da sagradi zadužbinu koja će živjeti i nakon njegove smrti. Tu je i nezaobilazni nikšićki Carev most sa svojih 20 svodova. Izgrađen je pod supervizijom Miloša Lepetića, a djelo je čuvenog hrvatskog arhitekte Josipa Sladea koji je za kralja Nikolu Petrovića radio na mnogim projektima... Malo je poznato da je gradnja Carevog mosta završena za nepunih šest mjeseci... Tu je još jedan nikšićki - Vukov most na putu za Krupac, sagrađen na istom mjestu gdje je ranije stajao Begov most. Novi je, pak, kralj Nikola nazvao Vukov - po heroju Vuku Mićunoviću. Gordin most iz 1902. godine izgrađen pod nadzorom Gorde Filipović u Dragovoj Luci, u Nikšiću čuva priču koju danas zna tek nekoliko starijih mještana. Legenda kaže da je Gorda bila udata za jednog Filipovića koji je izgubio život u američkom rudniku. Ponovo se udala za ratnog veterana, nosioca medalje Obilića, pravog boema i kavaljera. No, Gorda mu je jednog dana kazala da ne može više biti udata za njega jer je prvi suprug proganja u snovima, a onda je pošla na Cetinje i od kralja Nikole tražila dozvolu za razvod. Tada je obećala da će, ako dozvolu dobije, izgraditi most na Bistrici, kupiti zvono za crkvu u Dragovoj Luci i postaviti fontanu ispred prve osnovne škole u Nikšiću. Tako je i bilo. Škola i fontana su srušene u aprilu 1944. godine, a most, ostao, sa ugraviranim Gordinim imenom i godinom izgradnje...
Most Jelene Anžujske u Danilovgradu, poznat je i kao Kraljičin most. Postoji priča da je Jelena, jedna od misterioznijih ličnosti u istoriji Srbije, porijeklom iz mjesta Kujave, nedaleko od Danilovgrada. Turski, Adžijin most u Danilovgradu je i zvanično registrovan kao dio kulturne baštine, ali je uprkos tome u veoma lošem stanju, ocjenjuju autori. Nema mnogo podataka o ovom mostu izgrađenom tokom turske okupacije, ali se čuva legenda da par koji se poljubi na njemu nikada neće biti rastavljen.
Danilov most na Rijeci Crnojevića podigao je crnogorski knjaz Danilo I Petrović 1855. godine u slavu svog oca Stanka. Most je danas jedan popularna turistička destinacija i simbol ovog mjesta. Velji most u Virpazaru je izgrađen 1905. kao simbol sjećanja na vladavinu kralja Nikole. Srušen je u Drugom svjetskom ratu, a kasnije je izgrađen današnji, na istom mjestu.
Barski akvadukt, kameni most iz 16. vijeka, nedaleko od Starog Bara, jedini je akvadukt u Crnoj Gori i jedan od tri najveća i najbolje očuvana u regionu. Kompletno je uništen u velikom zemljotresu 1979, ali kasnije obnovljen. Dio je zadužbine prvog barskog vakufa Zejnel-bega Haverića, koji je sagradio vodovod od Mukovala do tvrđave u Starom Baru i u tu svrhu uvakufio 1000 stabala maslina za njegovo održavanje.
Velelepni most na Đurđevića Tari, čiji je projektant Mijat Trojanović, jedna je od glavnih turističkih atrakcija u Crnoj Gori, smješten između sela Budečevica i Trešnjica, na magistralnom putu Pljevlja-Žabljak. Most sa visinom od 170 metara prostire se iznad Tare, Suze Evrope čija je sudbina danas neizvjesna i čiji je kanjon jedan od dva najdublja u svijetu. Most je dug 365 metara, a uzevši u obzir i visinu - taj građevinski poduhvat ni danas ne bio bio jednostavan, a kamoli u proljeće 1937. godine kada je njegova izgradnja započeta... Drvena skela koja se koristila u izgradnji, koju je napravio poznati Švajcarac Ričard Koraj predstavljala je tada i najveću skelu ikada napravljenu, a njena cijena je iznosila 40 odsto od ukupnog budžeta za gradnju mosta. Nakon što su Italijani zauzeli Crnu Goru, komandant Josip Broz Tito koji je kasnije postao i predsjednik Jugoslavije naložio je da se most minira, kako bi se onemogućio prolaz Italijanima. Za to je bio zadužen inžinjer Lazar Jauković koji je dobio zadatak da to uradi tako da se most može lako sanirati nakon rata. Jauković je uništio 44 metra dužine mosta, jedan od lukova. Italijani su ga nakon tri mjeseca strijeljali, a nakon što je most ponovo dobio svoj pravi oblik (1945-1946) Jaukoviću je nedaleko izgrađen spomenik.
Svoje mjesto u knjizi našao je i Stari most u Mojkovcu, izgrađen na rijeci Tari 1934. koji je, zajedno sa spomenikom junacima Mojkovačke bitke, simbol grada. Most na Maloj rijeci je među najvišim željezničkim mostovima u svijetu, u okviru pruge Beograd - Bar. Dizajnirao ga je Ljubomir Jeftović sa timom inžinjera: Miloradom Lukovićem, Milivojem Kovačevićm i Miloradom Markovićem. Visok je 203, a dugačak gotovo 500 metara. Najviši stub je visok 136 metara, a njegova stopa je znatno veće površine nego tenisko igralište. Kameni Danilov most na rijeci Mrtvici, nedaleko od sela Mrtvo Duboko, knjaz Danilo je izgradio u znak sjećanja na svoju majku Krstinju (Vrbica) koja je bila iz ovih krajeva.
U knjizi je i nezaobilazni podgorički most na Sastavcima, u samom centru glavnog grada koji važi za najstariji most na Ribnici. Mjesto je danas popularno i kao Skaline, a most prati i legenda da parovi koji na njemu izjave ljubav ostaju zauvijek zajedno.
Vezirov most je jedan od najljepših mostova iz perioda turske okupacije na prostoru Podgorice. Mehmed Paša lično je odabrao mjesto gdje će most biti izgrađen, a imao je i neobičan zahtjev - da se kreč, umjesto sa vodom, miješa sa kokošijim jajima i neuzvarenim mlijekom (što ipak nije učinjeno, a u knjizi je ispričano i kako se sve odvijalo). U Drugom svjetskom ratu most je u potpunosti demoliran, a novi koji je izgrađen, ističu autori, nema nikakve sličnosti sa prethodnim i ime je promijenjeno u most Vaka Đurovića, iako je i danas popularan kao Vezirov.
Tu se spisak mostova završava, a za one koji se čude zbog čega su pojedini izostavljeni - kriterijum je bio ono što se i samom nazivu poglavlja ističe.
Turistička valorizacija crnogorskih mostova
I iako je Crna Gora bogata mostovima i svim što oni sa sobom nose, čini se da se na njihovu turističku valorizaciju još uvijek čeka. Adekvatno čuvanje, zaštita, pa tek onda valorizacija i promocija mostova kao kulturne baštine je od velikog značaja posebno u eri globalizacije, smatraju autori.
“Trenutno nema mnogo informacija o crnogorskim mostovima, čak ni o onima koji su prepoznati kao kulturna dobra. Neki podaci se mogu naći u medijima, na portalima, čuti od lokalnih turističkih vodiča ili samih mještana... Ne postoje kvalitetne fotografije visoke rezolucije koje bi se mogle koristiti za promociju, a sve to pokazuje da je neophodno krenuti od nule”, poručuju autori i dodaju da savremene informacione tehnologije mogu olakšati ovaj proces.
“Neophodno je stvoriti digitalnu bazu crnogorskih mostova sa njihovim karakteristikama, podacima o arhitektama, inžinjerima i graditeljima, legendama i pričama koje su povezane sa njima. Takva baza bi se mogla kasnije povezati sa sličnima u Evropi, a onda bi se mogla napraviti i mobilna aplikacija, kako za turiste tako i za građane Crne Gore, koja bi omogućila da jednim klikom saznate mnogo i poželite da posjetite to mjesto”, pišu autori, a njihove ideje su tu ne zaustavljaju...
Oni predlažu i da se kreiraju virtuelne ture za turiste, što bi dalo mogućnost upoznavanja i prepoznavanja važnih djelova crnogroske istorije, a ukoliko bi se to povezalo sa drugim događajima (poput Mojkovačke bitke, navode autori kao primjer), sa svepredstavljenim crnogorskim mentalitetom - hrabrošću, čojstvom, ali i nošnjom, oružjem i sličnim predmetima, pruža se jedinstveno iskustvo. Može se razmišljati i o podsticanju virtuelnog adrenalina prilikom raftinga Tarom i sličnih ponuda. Neophodno je sačuvati priče, legende i anegdote koje prate mostove, dodaju autori ove knjige, uz naraciju, dramu, moguću interaktivnost i slično, a ne treba zaboraviti ni popularnost gejming industrije.
“Kao posebno važno napominjemo da ništa od toga ne bi trebalo promovisati zasebno, već u paketu sa okolnim ponudama i kombinovanjem više destinacija i iskustava”, ističu oni.
Da li ćemo na vrijeme prepoznati...
Jedan od ključnih motiva za izradu ove monografije je zapravo bilo ukazivanje na vrijednost ovog veoma značajnog segmenta naše kulturne baštine i njegovom ogromnom potencijalu za valorizaciju, dodaje Jakšić Stojanović.
“Imajući na umu simboliku mostova, kao i vrijeme u kojem živimo, ključna ideja se zapravo odnosi na primjenu savremenih ICT tehnologija u promociji mostova kako bi se, kroz jedan interesantan spoj tradicionalnog i modernog, osmislio i adekvatno predstavio jedan potpuno novi segment turističke ponude Crne Gore. Tu se prvenstveno misli na izradu određenih aplikacija za mobilne telefone i računare, virtuelne ture, primjenu različitih multimedijalnih tehnologija, gejmifikaciju i slično. Tako bi se ovaj segment kulturne baštine predstavio na jedan poseban, inovativan način koji je u potpunosti usklađen sa aktuelnim trendovima i kretanjima na međunarodnom turističkom tržištu, a samim tim i prilagođen željama i potrebama sve zahtjevnijih i sofisticiranijih turista. Na taj način bi se podstakla i autentičnost doživljaja, ne samo turista, već i lokalnog stanovništva, ali i omogućilo ostvarivanje konkurentske prednosti na tržištu. Integrisanjem ovih elemenata u postojeću turističku ponudu značajno bi se unaprijedio kvalitet iste, ali i podstakao ravnomjerniji regionalni razvoj, što je posebno važno za centralni i sjeverni dio Crne Gore. Da li ćemo na to na vrijeme prepoznati, ostaje da vidimo”, zaključuje Jakšić Stojanović.
Bonus video:
