Ne mogu a da ne primijetim da je administrator portala "Vijesti" - vjerovatno u najboljoj namjeri - moj prošlosubotnji tekst preusmjerio iz rubrike "Kultura" - u rubriku "Kolumne". Primijetio bih, takođe, da je moj tekst polučio vrlo, vrlo skromnih četiri komentara - i da ama baš nikome nije palo na pamet da ga šeruje (podijeli) na Facebooku - što je porazno. I ne velim, molim vas, da bi moj tekst polučio bolji rezultat u rubrici "Kultura".
Poređenja radi, kolega Radosavović je svojim prošlosubotnjim tekstom objavljenim u rubrici "Kolumne" - polučio zavidnih 59 komentara, uz 706 šerovanja na Facebooku. Da li da bacim koplje u trnje ili da pokušam da zapjevam iz registra koji će zaintrigirati srca najšire čitalačke publike? Ta dilema zapravo i ne postoji...
Dakle, nakon što su, u prošlu srijedu, čelnici tri koalicije - koje su 30. avgusta odnijele pobjedu na izborima - potpisali “istorijski” Sporazum - u kojem se, kao nosioci “nove demokratske vlasti”, obavezuju na poštovanje ključnih tekovina paražene DPS - upriličena je bila i konferencija za novinare. Ne sumnjam da ste već upoznati sa detaljima Sporazuma - i da ste, suspregnutog daha, ispratili konferenciju - pa bih, u to ime, dozvolio sebi tek par komentara vezano za sporazum, a osvrnuo bih se i na jedan detaljčić sa konferencije.
Dakle, ako Sporazum uzmemo zdravo za gotovo - bojim se da nam ne preostaje ništa drugo do li da zaključimo da će “nova demokratska vlast” - uz božju pomoć - biti poboljšana (improved), ažurirana (updated) i nadograđena (upgraded) verzija prethodne. “Nova demokratska vlast” se četvrtom tačkom Sporazuma obavezuje da neće potezati postupak za povlačenje priznanja Kosova - da ne pominjem da se državni simboli neće mijenjati, da ostajemo nepokolebljivi po pitanju NATO i evropskih integracija, te da ćemo u narednom periodu još odlučnije i još dosljednije istrajavati u beskompromisnoj borbi protiv kriminala i korupcije. Imaćemo, u načelu - tzv. vladu kontinuiteta - ili, drugim riječima: druže Milo mi ti se kunemo - da sa tvoga puta ne skrenemo. Da je u Sporazumu pomenut rast BDP - u kompletu sa otvaranjem novih radnih mjesta i postepenim podizanjem životnog standarda svih napaćenih građana - bez obzira na nacionalnu, vjersku i partijsku pripadnost - zaplakao bih od sreće.
Svjestan sam, naravno, da je DPS pao - i to na izborima - što je suštinski iskorak u pravcu nečega, što bi jednog dalekog dana moglo da bude nešto. Svjestan sam, takođe, da je Trio Fantastikus, sa jedne strane, naslijedio opljačkanu, prezaduženu i razorenu državu - uz ogroman procenat građana kojima je prethodni režim dugi niz godina uskraćivao viziju boljeg života - ili, preciznije: viziju života - dok je, sa druge strane, naslijedio decenijama usavršavani, pakleni mehanizam, koji služi zadovoljavanju privatnih interesa nezajažljive šačice povlaštenih. Od izvora, dakle, vode dva putića - jedan vodi ka ozdravljenju, makar i djelimičnom - a drugi vodi u povijesna bespuća. Uvaženi prof. dr Zdravko Krivokapić, lider koalicije “Za budućnost CG”, osvrnuo se na pomenutoj konferenciji, između ostaloga, i na kontroverzni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. “Taj zakon treba da nađe mjeru odnosa crkve i države”, istakao je prof. dr Krivokapić - i dodao da je “svaki čovjek odnos tijela i duše, tako da ovo tijelo neka bude država a duša ono o čemu brine crkva”.
I sad se pitam da li bi Lovćenski tajnovidac - Petar II Petrović, slava mu milost - pozdravio stavove prof. dr Krivokapića, demohrišćanina - odnosno pravoslavnog demokrate? Da li bi Njegoš - u kojega se jednako kunemo i oni i mi - pristao da o njegovoj grešnoj duši vodi računa isključivo crkva - Mitropolija crnogorsko primorska, preciznije - a da o prahu njegovom - o zemnim ostacima njegovog grešnog tijela - vodi računa isključivo država? Uz opasku da mitropolit Amfilohije, slava mu i milost - po svoj prilici insistira i na prahu tajnovidčevom - jer je, pretpostavljam, uočio priliku za valorizaciju toga praha - kako u simboličkoj, tako i u pragmatičnoj ravni - za razliku od države koja, barem do sada, nije pokazivala nikakav interes za djelovanje u tom pravcu. Kad je riječ o tumačenju Njegoševog kompleksnog žitija i još kompleksnijih priključenija - država je uvijek, za razliku od crkve, davala primat nauci - tj. naučnom pristupu, ma što to značilo - što se može shvatiti i kao zadiranje u duševne sfere, tj. sfere duhovnog. Kako bilo, nije mi teško da zamislim desetke i stotine autobusa ispod Jezerskoga vrha. Možda i neki konak - do 200 soba, recimo...
Ko to kaže, ko to laže - da pomenuti prof. dr Krivokapić, koliko god bio naklonjen ekspertima i tzv. ekspertskoj ako-Bog-da-a-daće-Bog vladi, nije spreman da izađe u javnost sa ličnim stavom. Naime, na pomenutoj konferenciji je iznio, uz sve moguće ograde - lični stav po pitanju Njegoševe vječne kuće na Lovćenu - nije sačekao da se, predhodno, o tom pitanju izjasne eksperti.
“Ja, sada ću da kažem lični stav”, kaže prof. dr Krivokapić, “ali nemojte mi zamjeriti što će to biti... Znači ne govorim ni u čije ime, govorim u svoje lično ime. Vi znate, ako ste pratili sva dešavanja oko te zavjetne Njegoševe kapele: jednostavnijeg, prostijeg, arhitektonski definisanog toga istoga čovjeka koji je danas simbol Crne Gore, je nešto što niko nije smio da dira. Znači, tu priču koju je nametnula jedna politika, ne smijemo da robujemo drugom politikom, ali svjedočastvo tog našeg odnosa prema nečemu, da nešto rušimo da bi ponovo izgrađivali je neprimjereno. Ja bih zato bio pristalica da taj mauzolej koji je napravljen, ostane kao duh toga vremena i simbola nekih relacija koje nijesu primjerene, a vjerujte da je ta kapela Njegoševa mjera Crne Gore prema svemu. Jer, jednostavnost, lovćenski vrh, gromada i veza duhovnog bića Crne Gore sa onim što jeste Crna Gora - mislim da zaslužuje preispitivanje. Ja ne želim da pošaljem bilo kakvu drugu poruku, niti sam sa bilo kim razgovarao na tu temu, ali znam, ako je neko čitao taj “Sumrak Lovćena” i vidio što se tada dešavalo, mnoge stvari mu danas trebaju biti jasne. Isto tako znam, da je prokletstvo u crnogorskoj kući nepoštovanje zavjeta roditelja - a Njegoš je, vjerujte, jedan od roditelja i ove Crne Gore.”
U narednom - ili u nekom od narednih brojeva - osvrnuo bih se, vrlo rado, na lični stav uvaženog prof. dr Krivokapića vezano za kapelu/mauzolej na Lovćenu - a ne bih se libio ni da ukažem - strogo iz ekspertske perspektive - na jedan od mogućih pristupa formiranju zaokruženog stava o toj kompleksnoj temi - uz uslov da nam Vanja Kovačević, novinar RTCG i prvi među crnogorskim intelektualcima opšte prakse - obeća da neće izlaziti u javnost sa mojim stavovima o kapeli/mauzoleju na Lovćenu - pod svojim imenom.
Bonus video:
