Noć u Crnoj Gori i druge priče

Žiri 42. Crnogorskog likovnog salona “13. novembar” nagradu ovogodišnjeg izdanja ravnopravno dodijelio Miliji Pavićeviću, Jeleni Tomašević i Sergeju Bratkovu

4119 pregleda 0 komentar(a)
Sa otvaranja salona na Cetinju, Foto: PR Centar
Sa otvaranja salona na Cetinju, Foto: PR Centar

Žiri 42. Crnogorskog likovnog salona “13. novembar” nagradu ovogodišnjeg izdanja Salona ravnopravno je dodijelio umjetnicima: Miliji Pavićeviću za rad “Cetinje 2015“, Jeleni Tomašević za rad “Noć u Crnoj Gori“ i Sergeju Bratkovu za rad “Apel komiteta nacionalnog spasa“.

Tradicionalna izložba otvorena je preksinoć na Cetinju u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“, sa 12 dana zakašnjenja u odnosu na Dan oslobođenja prijestonice povodom kojeg se i organizuje, a zbog okolnosti uslovljenih epidemiološkom situacijom usljed pandemije virusa korona. Izložba je, iz istog razloga, otvorena bez prisustva publike, a snimak sa otvaranja dostupan je na zvaničnom Jutjub kanalu prijestonice Cetinje.

Selektor ovogodišnje izložbe je istoričar umjetnosti i likovni kritičar Petar Ćuković. On je bio i član komisije koja je odlučivala o nagradama kojom je predsjedavala direktorica Narodnog muzeja Crne Gore i istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, a članica žirija bila je i istoričarka umetnosti, likovna kritičarka i kustoskinja dr Svetlana Racanović.

Pored troje nagrađenih, na Salonu su zastupljena djela drugih crnogorskih, ali i inostranih istaknutih umjetnika: Anka Burić, Tomo Pavićević, Sreten Milatović, Roman Đuranović, Gordana Kuč, Vesna Bošković, Irena Lagator Pejović, Milka Delibašić, Anka Gardašević, Darja Bajagić, Dragoljub Raša Todosijević, Oleg Kulik, Dmitrij Prigov (In memoriam), Semjon Fajbisovič, Olga Florenska, Damir Muratov, Katja Granova, Ruslan Tremba, ali i Igor Rakčević, čiji je rad prvobitno izložen, a naknadno i izuzet iz postavke, o čemu se detaljnije piše u propratnom segmentu teksta.

Ćuković je program Salona usmjerio ka simboličnom nazivu i temi “Noć u Crnoj Gori i druge priče”, što referiše na rad jednog od najvećih crnogorskih likovnih stvaralaca Petra Lubardu i njegovo djelo “Noć u Crnoj Gori” nastalo 1951. godine. On je na otvaranju objasnio da je njegova ideja „bila da pozvani umjetnici urade nešto što se povezuje sa noći, a ne da se nužno naslanjaju na Lubardu“.

“Upravo zbog toga je naziv izložbe je ‘Noć u Crnoj Gori i druge priče’. Ovdje se, zapravo, kao ključni termin nametnuo pojam ‘noći’. Za razliku od dana, kada je sve vidljivo, noć je vrijeme kada živa mašta radi, noć je vrijeme kada se samuje, sanja”, rekao je Ćuković i istakao da je posebno ponosan na jednu “koncepcijsku novinu”.

“Salon ove godine ima međunarodni karakter i to je sigurno novina u odnosu na njegovu tradiciju. Ja ovo ne govorim da bi neko u budućnosti govorio da sam to ja utemeljio - ne. Ja sam samo dao sugestiju, jer smatram da na taj način Salon ima mnogo veći značaj”, kaže Ćuković.

foto: PR Centar

Miranovićeva je, obrazlažući odluke žirija, istakla poseban kvalitet i bogatstvo ovogodišnje postavke, te nesumnjivu jedinstvenost i iskustvo autora.

“Sve troje autora na različite načine problematizuju subjektivno iskustvo, bilo da je u pitanju duboko egzistencijalno proživljavanje vlastitog rada, ili opservacija o prisustvu u javnom prostoru muških i ženskih nagih tijela, ili da se radi o načinu na koji jedan stranac doživljava morfološku, mitsku i mentalnu slojevitost i znakovnost crnogorskog prostora” kazala je Miranovićeva.

Na otvaranju je govorio i gradonačelnik Cetinja Aleksandar Kašćelan koji je iznio svoj utisak da je postavka 42. Salona izuzetno zanimljiva, te da zbog podsjećanja na Lubardin rad “iznova podstiče da se divimo svojoj domovini i njenoj neprolaznoj i jedinstvenoj ljepoti”.

Rakčevićev rad iz propratnog kataloga izložbe
Rakčevićev rad iz propratnog kataloga izložbefoto: Printscreen YouTube

“’Noć u Crnoj Gori i druge priče’, kako je naziv ovogodišnje postavke salona, sam po sebi je inspirativan, alegoričan, snažan i upečatljiv i, rekao bih, dovoljno utemeljen u odrednicama ‘sada’ i ‘ovdje’ da intrigira i ukazuje na kontekste koji su u umjetnosti uvijek smisleni i aktuelni”, rekao je Kašćelan.

Događaj su organizovali prijestonica Cetinje i Društvo istoričara umjetnosti Crne Gore, u partnerstvu sa Ministarstvom kulture i Narodnim muzejom Crne Gore. Zainteresovani će moći postavku da pogledaju do 15. decembra prema organizaciji posjeta koju će u skladu sa epidemiološkom situacijom pripremiti CGU„Miodrag Dado Đurić“, istakli su organizatori.

Ćuković: Rakčević je samoinicijativno izložio rad koji nisam odabrao

Iako je prethodno najavljen kao jedan od učesnika prestižnog Crnogorskog likovnog salona “13. novembar”, rad slikara i predsjednika Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, Igora Rakčevića, naknadno je izuzet iz postavke.

To su juče “Vijestima” potvrdili autor Rakčević, selektor Petar Ćuković, kao i predsjednica žirija dr Anastazija Miranović.

Ćuković je “Vijestima” kao razlog naveo to što je Rakčević samoinicijativno izložio rad za koji se nisu dogovorili, odnosno koji Ćuković, kao selektor, nije odabrao.

“Tačno je da je rad skinut, ali samo zbog toga što je postavio rad koji ja nijesam odabrao i za koji se nijesmo dogovorili da bude izložen. Uklanjanje Rakčevićevog rada nema veze sa njegovom estetikom ili sadržajem i smislom, već samo sa tim što nije ispoštovana moja selektorska volja i što je taj, drugi, rad postavljen mimo mog znanja”, kaže Ćuković.

Miranovićeva je “Vijestima” kazala da ona, ispred komisije koja je odlučivala o nagradama, nema nikakve veze sa spornim slučajem.

“Kada je komisija došla da posjeti izložbu, rada Igora Rakčevića nije bilo, tako da njega nijesmo vidjeli u prostoru CGU ‘Miodrag Dado Đurić’ niti ga ocjenjivali”, navela je Miranovićeva.

U katalogu koji prati 42. izložbu “13. novembar” predstavljena je skica Rakčevićevog rada, tvrdi Ćuković.

U pitanju je grafička instalacija promjenljivih dimenzija “Time after time”, piše u katalogu. Uz fotografiju stoji i propratni tekst Rakčevića o svom djelu:

“Fenomenologija nove realnosti kamuflira semantičke granice likovnosti i neumitno postavlja pitanje održivosti njenih klasičnih koncepata. Čini se da je grafika, zahvaljujući njenoj rezilijentnoj prirodi, jedna od egzekutivnih metoda uz pomoć koje lakše percipiramo složenu vizuelnu i filozofsku realnost aktuelnog trenutka, dok je insistiranje na interaktivnosti kao savremenom imperativu u samoj njenoj biti”.

Bonus video: