Još teži promašaji

I da je ono što je pomenuto u drugom dijelu ove kolumne jedina greška u okviru tačke 136., bilo bi više nego dovoljno da naučno kompromituje ovaj segment poglavlja o crnogorskoj (i)jekavici. Ali, nažalost, nije. Naprotiv: to je samo početak poslije kojeg dolaze još teži promašaji. Pokažimo ih u redovima koji slijede.

Tako je stavka a) ove tačke formulisana je u skladu sa govornom realnošću Crne Gore. I tu ne bi bilo ništa sporno da autor polazište poglavlja o crnogorskoj (i)jekavici nije fundirao u apodiktičnoj tvrdnji da je u crnogorskom(e) jeziku normativan samo (i)jekavski izgovor. Zašto mu onda nisu normativni oblici prijelaziti, prijedlagati, prijevariti itd., nego oblici ovih glagolâ sa ekavskim refleksom? A onda, u tački b), dolazi pravi lingvistički autogol: tvrdnja da je oblik prije- kao sastavni dio imenicâ nekad bio dominantan u crnogorskim govorima, ali da je onda, pod uticajem višedecenijske službene upotrebe jezične norme atipične za Crnu Goru (stiče se utisak da autor za dlaku nije upotrebio sintagmu “okupatorske norme”; postavlja se, međutim, pitanje kako narod Crne Gore punih šest (i više) desetljećâ nije imao ništa protiv te, za Crnu Goru tobož atipične, jezične norme, dok njegova jezična norma od sâmog početka nailazi na žestok otpor (pre)velikog broja građanâ Crne Gore) ustalio kraći lik tog prefiksa, lik pre-, pa on, pravopisac i normativac, eto dozvoljava upotrebu oba ta lika. Prije svega, kako smo već i naglasili ranije u članku, uključivanje dijahronije u pravopisno normiranje savremenog jezika nema nikakvog opravdanja. Ako se dijahronija ipak uključuje u normativnu djelatnost, onda svrhu toga valja potražiti negdje drugdje; u ovom slučaju u političkim intencijama autora Pravopisa crnogorskog jezika. Naime, tvrdnja da je u crnogorskim govorima kod imenicâ nekad bio dominantan oblik prije- potpuno je proizvoljna. Automatski se postavlja pitanje: na osnovu koje je to specijalizovane naučne studije autor Pravopisa iznio ovu tvrdnju? Ta studija morala bi prezentovati što tačniji omjer upotrebe likova pre-: prije- kod imenicâ u istoriji jezika kojim se govorilo na teritoriji Crne Gore. Autor ovog kritičkog osvrta ne zna da postoji takva studija, ali zato je lično - na korpusu što reprezentuje jezik kojim se govorilo u Crnoj Gori u drugoj polovini XIX stoljeća i početkom XX stoljeća - proveo istraživanje i došao do sasvim suprotnog zaključka od onog koji je prezentovao autor Pravopisa crnogorskog jezika. Evo rezultatâ tog istraživanja: u „Zborniku dokumenatâ Ministarstva finansija Knjaževine/Kraljevine Crne Gore od 1879.-1915.” (CID, Podgorica 2005.) nalazimo veliki broj imenicâ sa likom pre- ovog prefiksa: acc.sg. prelaz (str. 77; dokument iz 1885, iz Podgorice); gen.sg. prenosa (str. 86; dokument iz 1886, sa Cetinja); nom.sg. pregon (str. 123; dokument iz 1891, sa Cetinja); acc.sg. prevožnju (str. 123; dokument iz 1891, sa Cetinja); nom.sg. prevoz (str. 159; dokument iz 1895); gen.sg. pregleda (str. 186; dokument iz 1899); nom.pl. predlogi (str. 186; dokument iz 1899, iz Bara); prenoćište (str. 186; dokument iz 1899); acc.sg. prevoz (str. 188; dokument iz 1899, iz Bara); acc.pl. predloge (str.190; dokument iz 1899, iz Grahova); nom.sg. prenošnja (str. 242, dokument iz 1902, iz Rijeke Crnojevićâ) itd. Ili u knjizi „Crnogorski sudovi - isprave, od 1879.-1899.“ (CID, Podgorica 1998.): gen.pl. prestupâ (str. 73; dokument iz 1881, sa Cetinja); ins.sg. prevarom (str. 79; dokument iz 1881, iz Kolašina), nom.sg. prestinmacija (str. 82; dokument iz 1881, iz Bara); acc.pl. prepirke (str. 88, dokument iz 1881, iz Golije), gen.sg. prestupanja (str. 99; dokument iz 1881, iz Virpazara); gen.sg. prestupka (str.100; dokument iz 1881, iz Ćeklića), dat.sg. presudi (str. 108; dokument iz 1881, sa Cetinja) itd. Premda bi u ovom pravcu svakako bilo potrebno provesti dublje istraživanje, već iz navedenih primjerâ jasno je da je teza autora Pravopisa crnogorskog jezika - kako je lik prije- nekad bio dominantan u crnogorskim govorima pa se, tobož, pod uticajem višedecenijske jezične norme atipične za Crnu Goru izgubio - apsolutno proizvoljna i, što je još gore, apsolutno netačna. Lik pre- ovog prefiksa, kako vidimo iz primjerâ koje smo naveli (a moglo bi ih se navesti još bezbroj), već u drugoj polovini XIX i početkom XX stoljeća bio je izuzetno frekventan u jeziku kojim se govorilo na teritoriji (tadašnje) Crne Gore. Dakle, lik pre- ovog prefiksa u Crnoj Gori rezultat je unutarnjeg razvoja jezika kojim se govori(lo) na teritoriji Crne Gore. Sem ako Crnogorcima iz druge polovine XIX i početka XX stoljeća putujući prodavci knjiga iz Srbije masovno - po popustu od 80% - nisu prodavali gramatike srpskog jezika štampane u Beogradu specijalno u cilju njihove de(i)jekavizacije.

A onda postavlja se drugo pitanje: koji lik ovog prefiksa: prije- ili pre- je dominantan kod imenicâ u upotrebi u savremenom jeziku koji se govori u Crnoj Gori? Mislim da nema nikakve sumnje - i da to svako od nas može provjeriti u svakodnevnoj komunikaciji - da je to lik pre-. U skladu s tim, tj. u skladu sa crnogorskom govornom realnošću, kao normativne trebalo bi preporučiti i proglasiti isključivo imenice sa likom pre-: predlog, prevoz, prenos, prevara itd. Ali kako to uraditi kad ste polazište poglavlja o normiranju crnogorske (i)jekavice fundirali u tvrdnji da je u crnogorskom(e) jeziku normativan samo (i)jekavski izgovor?! Circulusi vitiosusi pravopisnog, eufemistički rečeno, nesnalaženja autora Pravopisa crnogorskog jezika.

U stavci c., podstavci 1. tačke 136. - gdje kaže da se prefiks pre- ako je riječ o pridjevima izvedenim od glagolâ (prekrojen, presječen, preoran, prebačen itd.) - upotrebljava isključivo u tom liku, autor Pravopisa crnogorskog jezika ponavlja istu grešku: u normiranju ove pojave povodi se za govornom realnošću, što je, uzeto samo po sebi, ispravno i dobro. Ali u njegovom slučaju, tj. u koliziji sa njegovom temeljnom tvrdnjom - da je u crnogorskom(e) jeziku normativan samo (i)jekavski izgovor - povođenje za govornom realnošću kad ista pokazuje ekavski refleks nekadašnjeg vokala jat prototipni je primjer onoga što se denotira izrazom contradictio in adjecto. U podstavci, pak, 2. iste stavke i iste tačke autor pravi promašaj druge vrste: to je nešto što je i inače veliki nedostatak njegovog Pravopisa. U toj stavci, podsjetimo se, isti dozvoljava dubletan izgovor pridjevâ izvedenih od imenicâ sa prefiksom prije-/pre-: i prestupni, i prijestupni; i predložni, i prijedložni itd. Čitaoci sad već i sami uviđaju: u normativnom okviru koji je autor sâm postavio oblici sa pre- a priori ne mogu biti normativni. Veći problem je - premda je, u svojoj posvemašnjoj lingvističkoj neznavenosti, u jednom svom članku autor Pravopisa crnogorskog jezika to proglasio prednošću svog Pravopisa - uspostavljanje dubletnih likovâ kao normativnih. Postavlja se logično pitanje: ako i jedan, i drugi oblik mogu biti normativni, koji vrag će nam onda uopšte pravopis?! Prečesto uspostavljanje normativnih dubletâ velika je slabost jednog pravopisa: dubletnost, naime, slabi i ništi epistemološku vrijednost istog. Nasuprot tome: ako već želimo praviti preskriptivne zahvate u jeziku, tj. propisivati nešto što će biti jedino dopušteno u službenoj jezičnoj upotrebi, onda to nužno moramo raditi nadređujući jedne forme drugima. Ne, naravno, proizvoljno, nego pažljivo vodeći računa o kriterijima za normiranje. Primjera radi: ne može biti normativna i varijanta prestupni, -a, -o, i varijanta prijestupni, -a, -o; i varijanta prelazni, -a, -o, i varijanta prijelazni, -a, -o itd. Na osnovu aktuelnog jezičnog stanja u Crnoj Gori mogu biti normativne samo varijante ovih pridjevâ sa prefiksnim likom pre-. Time zadovoljavamo kriterij aktuelne govorne realnosti u Crnoj Gori. Ali - i možda već postajem pomalo i dosadan s tim - autor Pravopisa crnogorskog jezika to ne može (štoviše ne smije) uraditi jer bi takvim normativnim rješenjem radikalno negirao svoju polaznu premisu poglavlja o normiranju crnogorske (i)jekavice: premisu da je u crnogorskom(e) jeziku normativan samo (i)jekavski izgovor. Preciznije, iznevjerio bi drugi bitan princip i kriterij normativističke djelatnosti: princip sistemnosti (sustavnosti). A sve bi bilo drugačije i mnogo bolje da je autor Pravopisa crnogorskog jezika polaznu tvrdnju u poglavlju o normativizaciji crnogorske (i)jekavice samo malo drugačije formulisao: preciznije, da je napisao kako je u crnogorskom(e) jeziku generalno normativan (i)jekavski izgovor, ali i ekavski (izgovor) u slučajevima u kojima je isti dominantan u govornoj realnosti. Ne želimo vjerovati da autor Pravopisa crnogorskog jezika zbog nečeg ne voli ekavicu pa zato (i) ekavski izgovor nipošto nije htio uvrstiti u polaznu premisu normiranja izgovora gore pomenutih riječi u jeziku kojim se govori na teritoriji Crne Gore.