Glumac i scenarista za "Vijesti"

Ognjen Damjanović: Pozorište je moja inspiracija

Damjanović jedva čeka odlazak u Pinewood studio gdje će boraviti kao finalista festivala Lift Off Global

4113 pregleda 0 komentar(a)
Damjanović, Foto: Privatna arhiva
Damjanović, Foto: Privatna arhiva

Kratkometražni film “Clitemnestra” u kojem jednu od glavnih uloga igra crnogorski glumac i producent Ognjen Damjanović našao se u finalu Lift Off Global festivala. Ova manifestacija održaće se u Pinewood studiju koji je značajan za britansku filmsku istoriju, kao baza kultnih filmskih ostvarenja, a biće značajan i za karijeru mladog umjetnika jer će se svi finalisti okupiti na finalnoj dodjeli upravo tamo, čim se epidemiološka situacija stabilizuje.

“Očekujem dobru zabavu, nova poznanstva, razmjenu iskustava i volio bih, naravno, ako dođe i do nove saradnje. Pinewood Studios je mjesto od velike važnosti za filmsku industriju i zadovoljstvo mi je što sam putem festivala Lift Off postao dio cijele priče. Srce filmske industrije u Ajver Hitu, Bakingemširu u Ujedinjenom Kraljevstvu je baza različitih produkcija mnogih kultnih filmskih ostvarenja. Saga o Džejms Bondu, mjuzikl Mamma Mia, Carry On filmovi, Ratovi zvijezda, Pirati sa Kariba i mnogi drugi su dobro poznati filmovi nastali u Pinewoodu. Imati priliku da budete upućeni na sistem koji već 80 godina snove pretvara u stvarnost i pruža mogućnost oživljavanja kreacije na velikom platnu i malom ekranu je veliko zadovoljstvo, ali i odgovornost”, kaže o očekivanjima u razgovoru za Vijesti Damjanović.

“Veoma me raduje što smo moja ekipa i ja dio cijele priče. Ovo je važna referenca za jednog filmskog radnika, i ne dešava se tako često ovakva prilika samim tim što je prilično teško ispuniti kriterijume Pinewood Studija, koji je baza najvećih holivudskih filmova. Kao zvanični finalisti ove godine, zbog pandemije korona virusa postavljene su određene mjere predostrožnosti koje kao učesnici moramo ispoštovati, ali okupljanje svih nas je planirano da se desi u, najvjerovatnije, aprilu ove godine, kada je i zakazano održavanje finala. S obzirom da se direktno finale dogodilo u jeku pandemije korona virusa, ne mogu mnogo da očekujem. Imam samo želju da se odlazak dogodi, ako mjere to budu dozvoljavale. Konkurencija je velika, ali ne želim da u ovoj situaciji pristupam cijeloj priči takmičarski. Želja za nadmetanjem ne postoji, naprotiv korona nas je sve zbližila i radujem se susretu sa kolegama iz svijeta. Jedva čekam da upoznam filmske stvaraoce iz Berlina, Mančestera, Tokija, Njujorka, Toronta, Los Anđelesa, Amsterdama, Pariza, Sidneja, Melburna i Londona”, dodaje Damjanović.

Isti je bio i u polufinalu filmskog festivala Los Angeles CineFest u Kaliforniji. Znači li to da se polako otvaraju vrata i za filmove sa ovih prostora?

Upravo tako, vrata su uvijek otvorena za kvalitetne produkcije i ljude koji žele da stvaraju. Dobra strana inostranstva je što se akcenat stavlja isključivo na finalni proizvod, film, i nije važno da li ste godinama u tom poslu ili ste tek ušli u priču. Vaše vještine su lična karta i stranci to mogu da osjete. Činjenica je i da raspolažu sa većim budžetima za snimanje, samim tim se otvaraju i veće mogućnosti. Nije isto kada imate na raspolaganju veliki period za realizaciju projekta i kada, sa druge strane, se pred vama nalazi ograničen broj dana gdje morate ‘’upakovati’’ sve aktivnosti. Uvijek ističem da su naši ljudi veoma talentovani i spremni za rad, samo je nekad potrebno da se stvore uslovi. Publika uvijek vidi gotov proizvod, ali pretežno ljudi koji su u našem poslu su i jedini koji znaju sa čim se susrećemo, i koliko je potrebno ulaganja, vremena i truda da se realizuje jedan projekat. To je ujedno i talenat naših ljudi, sposobnost da se prilagode okolnostima i stvore film ili neku drugu vrstu audio - vizuelnog djela sa sredstvima koja su na raspolaganju.

Koliko je olakšavajuća okolnost, kad su svjetski festivali u pitanju, to što je rediteljsku palicu preuzeo Italijan?

Ponavljam, kvalitet je najvažniji kada su svjetski filmski festivali u pitanju. Znanje i vještina uvijek budu prepoznati. S obzirom da mi nije prvi put da radim sa strancima, znam da isključivo igraju na kartu kvaliteta, a nekad se dešava da budu odbijeni i ljudi koji su dugo vremena u poslu, jer u tom trenutku ne ispunjavaju kriterijume koji su potrebni. Takav pristup lično volim, jer daje prostor za otkrivanje novih ljudi. Đorđo Lombardeli je moj prijatelj i kolega sa Akademije umjetnosti, i nije nam prvi put da sarađujemo. Ono što mi se sviđa su njegove ideje, svjestan je svojih mogućnosti, a tu je i italijanski manir kojim pristupa filmu.

Godina koja je za nama trebalo je da ti donese i angažman van naše države, međutim desila se korona. Koliko ti je usporila planove?

Kao i svima, pandemija je promijenila način funkcionisanja. Nemogućnost odlaska u inostranstvo, konstantno mijenjanje mjera predostrožnosti i pogoršavanje situacije doveli su do toga da je sve stopirano. Filmska industrija je prilično pogođena i mnoge moje kolege su se okrenule novim zanimanjima, makar dok se sve ne stabilizuje. Priznajem da sam imao nadu da će se sve brzo riješiti, a sada samo želim da budemo zdravi. Angažmani mogu da sačekaju.

Prije ovog projekta imao si priliku da igraš u rimejku filma “Papillon” koji se snimao u tvom rodnom Nikšiću. Kako ti sa današnje tačke gledišta izgleda uloga u tom filmu? Kako je uopšte bilo sresti na setu poznate glumce i jeste li uopšte mogli imati kontakt sa njima?

“Papillon” je važna uspomena i najljepše iskustvo koje mi se desilo na početku karijere. Holivud funkcioniše u fenomenalnoj organizaciji, svi poslovi su podijeljeni i svako obavlja svoju dužnost na vrijeme. Kada imate priliku da budete dio takve produkcije na samom početku, postajete gladni velikih projekata. Glumci su pristupačni i žele da daju savjet. Više puta sam istakao da sam dobio dragocjene savjete od Čarlija Hanama i Ramija Maleka. Film smo snimili u drugoj polovini 2016. godini, a postprodukcija je trajala dvije godine. Iako sam se samo na kratko pojavio u filmu, cijeli proces mi je ostao upečatljiv i zato što su neke od scena snimljene u mom gradu Nikšiću.

Završio si Akademiju umjetnosti u Beogradu, diplomirao na dva smjera produkcija i gluma. Znači li to da nijesi mogao da se odlučiš samo za jedno?

Gluma jeste moja najveća ljubav, ali nikada nijesam želio da je odvojim od produkcije. Na Akademiji sam se bavio u velikoj mjeri pozorišnom produkcijom, jer je pozorište mjesto koje vas čini boljim ljudima i moja velika inspiracija. Smatram da je moguće jednako dobro funkcionisati na dva fronta kada je ovaj spoj u pitanju. Moja inspiracija je Orson Vels, koji je bio režiser, scenarista, glumac i u isto vrijeme producent. Filmska umjetnost je široka oblast i u svijetu nije strano da umjetnik bude uključen u više poslova koje može podjednako dobro obavljati. Smatram da umjetnik mora posjedovati veliki broj vještina, jer su na taj način i prilike veće.

Pošto svoju karijeru želiš da gradiš kao glumac, kakvu bi ulogu želio da dobiješ?

Moja velika želja je da to bude transformacija u psihičkom i fizičkom smislu. Lik koji nema veze sa mnom, koji je sve suprotno od mog načina života. Želim da se preda mnom nađe veliki izazov u kom ću morati da steknem i nove vještine zbog uloge. S ove tačke gledišta kada razmislim, ovom opisu najviše odgovara lik surovog Džokera iz Betmena. Definitivno u tom pravcu neko, osoba sa takvom psihološkom strukturom bi me najviše inspirisala kao tema za ulazak u lik.

Rado bih se vratio na pistu

Imali smo priliku da te gledamo na raznim modnim manifestacijama u ulozi manekena. Kako danas gledaš na modu i da li bi se vratio na pistu?

Manekenstvo je bio moj hobi na godinu dana, želio sam kao tinejdžer da vidim kako stvari funkcionišu na tom polju. Sve mi se dopada i uvijek bih se rado vratio na pistu. Drugi su mislili da je to moj glavni posao, ali se odmah ogradim iz poštovanja prema ljudima koji se stvarno bave istim. To uopšte nije lako i samo neko ko šeta pistom, vodi računa o ishrani i ide sa kastinga na kasting zna o čemu govorim. Mnogo odricanja je potrebno da bi se čovjek bavio manekenstvom, a još više da bi uspio u tom poslu.

Potrebno je izazvati šok na sceni

Na posljednjoj Monteviziji glumio si đavola na nastupu Andree Demirović, kasnije i u spotu za numeru “Ja sam ti san”. Kakvo je bilo to iskustvo i koliko je uopšte trebalo vremena da se od zgodnog momka pretvoriš u đavola?

Veoma sam bio srećan kada me je Zoran Marković Zonjo pozvao za novu saradnju. Imao sam mjesec dana da se spremim za transformaciju i uživao sam. Potrebno je bilo smanjiti tjelesnu kilažu i pored atletske građe, radi što uvjerljivijeg prikaza demona. U vizuelnom smislu, za taj lik su najzaslužniji umjetnički dvojac Željko Todorović i Ana Čedovište koji su izradili masku, a kostim je povjeren modnom kreatoru Lazaru Iliću. Sjajna ekipa i odlično iskustvo. Sa Andreom sam imao perfektnu saradnju i uvijek ćemo je rado obnoviti. Želim joj da ponovo predstavlja našu zemlju na Eurosongu, smatram da bi ostvarila odličan rezultat. Što se Evrovizije kao takmičenja tiče, zadovoljstvo bi mi bilo da se nešto slično ponovi.

Kako si i sam reagovao kad je maska bila gotova, a ti se pogledao u ogledalo?

Prepao sam se (smijeh). Bio sam gladan tokom izrade kostima, i kada je sve završeno, ekipa me je snimila kako jedem picu. Taj snimak je objavljen na Instagramu i broji ako se ne varam preko 60 000 pregleda. Prilično je bilo izazovno. Što se tiče reakcije publike, mišljenja su bila podijeljena i drago mi je zbog toga, samim tim što je bilo potrebno izazvati šok na sceni. Najdraža transformacija do sada.

Preporučujemo za Vas