Prvi solistički koncert mlade operske pjevačice

Esencija našeg zanimanja je komunikacija

Anđela Spaić održaće u ponedjeljak prvi solistički koncert u Podgorici, na repertoaru djela Mocarta, Belinija, Pučinija, Donicetija

1876 pregleda 42 reakcija 0 komentar(a)
Anđela Spaić - Foto: Privatna Arhiva, Foto: Privatna arhiva
Anđela Spaić - Foto: Privatna Arhiva, Foto: Privatna arhiva

Sopran Anđela Spaić održaće u ponedjeljak u Velikoj sali KIC-a Budo Tomović svoj prvi solistički koncert u glavnom gradu Crne Gore.

Mlada operska pjevačica koja iza sebe već ima iskustva koje je sticala na takmičenjima, ali i na brojnim nastupima na drugoj je godini solo pjevanja na Univerzitetu za muziku i izvođačke umjetnosti u Beču, u klasi prof. Martina Vaša.

Anđela je debitovala na festivalu Operosa 2018. godine, kao članica horskog ansambla u operi „Karmen“ Žorža Bizea. Već naredne godine imala je priliku da igra u operi „San ljetnje noći“ Feliksa Mendelsona, u produkciji istog festivala.

Učestvovala je u projektu „Overcross Guitar Orchestra na poziv gitariste Nedeljka Pejovića, a takođe je dala svoj doprinos i na Ljetnjem kampu za kamernu muziku kada je sa ansamblom violončela izvela „Kantilenu“ iz opusa Bachianas Brasilerias Hektora Vila-Lobosa.

Za predstavljanje podgoričkoj publici, Anđela je izabrala arije iz opera Mocarta, Belinija, Pučinija, Donicetija.

“Repertoar je u potpunosti sačinjen od arija koje nijednoj sopranistici ne skupljaju prašinu u ladicama. Kada mi je ovaj koncert ponuđen, program sam napisala za jedan dan, sa idejom da isti bude univerzalan i daleko od hermetičnog. Imajući u vidu da se u publici neće naći isključivo ljudi koji znaju hronološki i azbučno posložiti Štrausove opere, dio programa čine i komične arije tipiziranih uloga zavodnica poput Donicetijeve Norine, Pučinijeve Muzete i drugih”, kaže u razgovoru za Vijesti mlada umjetnica.

“Ako ipak želite vidjeti šta znači pomjeranje granica muzičkih instrumenata i lomljenje zidova stilskih odrednica, preporučila bih ‘Forte piano’, festival moderne muzike takođe u KIC-u koji počinje 25. februara”, dodala je ona. Koncert će biti održan pod nazivom “Mozart & More”, no kako na repertoaru nijesu samo njegova djela, Anđela otkriva zašto njen nastup nosi upravo ovaj slogan.

“Mocartova muzička zaostavština je nešto na šta smo jako upućeni u Beču, kako je sam grad praktično sinonim za klasicizam u svakoj umjetnosti. Mocart je baza, prvi napravljeni korak, sveto pismo - nijedan semestar ne prođe bez makar jedne naučene uloge iz opusa njegovih opera. Mocart je definicija klasične muzike za sve one koji su sa njom na ‘Vi’, ali i neko kome se svi školovani muzičari vraćaju. To se desilo i meni posle faze u srednjoj školi kada slušamo isključivo Stravinskog i Šenberga misleći da smo prevazišli sve napisano prije 1900. godin”, objašnjava Spaić.

Samo ime koncerta preuzela je od koncerta njene klase koji se desio u januaru.

“Tada smo pod naslovom ‘Mozart&More’ posvetili prvu polovinu koncerta operskoj literaturi Volfgang Amadeus Mocarta, a drugo jednostavno stavili pod ‘More’. U prvom dijelu koncerta u ponedjeljak, imaćete priliku čuti Mocartov motet Exsultate Jubilate, koji mi je uzeo svaki atom snage ove zime, a i dalje pri vježbanju opčinjeno sviram klavirske partiture jer se ne mogu zasititi te muzike”, priznaje Anđela.

Njen koncert već je nekoliko puta odlagan, a mlada umjetnica priznaje da li joj je ta situacija dodatno stvorila trem:

“Nekoliko stvari se definitivno zakomplikovalo, jedna od njih je audicija za Salzburger Festspiele koju sam morala propustiti - radim na tome da prebolim to. U ovom slučaju biram da vjerujem da se neke stvari dese sa razlogom”, kratko je prokomentarisala.

Zbog aktuelnih mjera u suzbijanju virusa korona, broj mjesta u sali je ograničen na 50, a koncert je zakazan za 13 časova.

“Žao mi je što svi koji su to planirali, neće biti u situaciji da dođu lično, ali sam u ovom momentu zahvalna što sam uopšte u poziciji da se popnem na scenu, pa sa kakvim god propratnim mjerama. Nedostajaće definitivno post-koncertna euforija, koja se najbolje osjeti posle samog koncerta u foajeu, kada imam priliku zagrliti drage ljude iz publike, pričati i fotkati se sa njima, upoznavati nove... Esencija našeg zanimanja i jeste komunikacija”, smatra Spaić.

Na koncertu će je pratiti pijanistkinja Marija Barović, a sa njom je Anđela već dijelila scenu KIC-a, CNP-a i mnoge druge.

“Ipak, najdraži su mi bili utorci u učionici br. 10 u Umjetničkoj školi za muziku i balet Vasa Pavić, gdje smo sve te koncerte i ‘skuvale’, upravo moja tadašnja profesorica solo pjevanja - vanserijska Marina Cuca Franović, kao i Marija Barović, klavirska saradnica, ili kako još imamo običaj reći - coach".

"Korepetitori imaju daleko najbolje uho, njihova specijalnost je sagledati kompoziciju kao cjelinu, dodati joj boje i nijanse, korigovati sve šta nije savršena intonacija, kao i naravno nama dati osjećaj sigurnosti na sceni. Jedan od faktora je, naravno, poklapanje međusobnih senzibiliteta, a vjerujući da Marija i ja i prije prve probe imamo manje ili više istu sliku u glavi, sigurna sam da 22. 02. neće biti ništa manje od uživanja i izvrsnog muziciranja”, ponosno obećava Spaić.

Kao neko ko je imao priliku da nastupa i u pratnji jednog instrumenta, ali i sa ansamblom violončela, i većim orkestrima, na pitanje da li ti je ljepši osjećaj kada je na nastupu prati jedan istrument ili je doživljaj veći kad iza sebe imaš makar nekoliko ljudi, odgovara:

“Izvesti ‘Kantilenu’ iz opusa Bachianas Brasileiras Hektor Vila-Lobosa premijerno pred crnogorskom publikom uz ansambl violončela u sklopu Ljetnjeg kampa za kamernu muziku je definitivno na listi mojih top pet omiljenih nastupa u životu. Čelisti su izuzetno pedantno odradili svoj posao, imajući u vidu da smo u to vrijeme svi iz pomenutog ansambla bili još srednjoškolci - Kosta Popović, Sari Šaćiri, Andrej Ćivša, Lara Bulatović - izuzetni ljudi i umjetnici sa kojima se radujem opet ukrstiti puteve u Crnoj Gori ili van nje".

"Nemam ništa osim najdublje zahvalnosti KIC-u, kao organizatoru pomenutog kampa, jer ustupaju platformu mladim umjetnicima, prepoznajući koliko je zahtjevno afirmisati se u ovom vremenu. Ciklus ‘Mladi talenti’, u sklopu kojeg nastupam ovog puta, je mnogima od nas bio odskočna daska za dalju afirmaciju u Crnoj Gori”, napominje Spaić i priznaje da definitivno voli da nastupa uz veće ansamble.

“Fan sam operskog zvuka, sa romantičarskim orkestrima i poduplanim sekcijama limenih duvača - radujem se kao malo dijete svakoj operskoj produkciji u kojoj igram. Trenutno prva na kalendaru je Mocartova ‘Čarobna frula’ 26. marta u režiji Heather Tan, pa nakon koncerta u KIC-u odmah letim za Beč gdje ću nastaviti sa probama. Igrom slučaja ću scenu 26. marta tom prilikom dijeliti sa još jednom crnogorkom, koleginicom, prijateljicom Petrom Radulović, tako da mogu reći da Crna Gora ima ozbiljne igračice u džepu” sigurna je Anđela.

Osvrnula se i na to koliko joj je bilo teško da upuše Akademiju u zemlji koja je oduvijek imala sjajne klasične muzičare i kompozitore.

“Jedno od najvećih životnih pitanja muzičara je definitivno gdje nastaviti obrazovanje i kojoj akademiji povjeriti osnovne studije. Dosta stvari sam stavila na ‘Za/Protiv listu’ - muzičku istoriju i kulturu zemlje, trenutno političko i ekonomsko stanje, socijalno uređenje, razmišljla sam čak i o tome da ako se desi nešto poput svjetske pandemije, da li će državna kasa htjeti da svoje fondove da na raspolaganje umjetnicima, ali i da li ću plaćati taksu u vrijednosti od 80% sopstvenog honorara, konkurenciju, broj operskih kuća, alumne fakulteta i profesora koji su me interesovali..."

"Čak sam razmišljala i o samom imenu fakulteta, jer svaka muzička akademija ima određenu težinu u našim CV-evima, kojima moramo da osvajamo agente i dirigente na audicijama".

"Išla sam rezonom i usavršila italijanski, već imala odabranu klasu na Konzervatoriju Verdi u Milanu. Nešto mi je govorilo da istražim još malo, tako da sam se zaputila u Beč, gdje sam na Univerzitetu za muziku i izvođačke umjetnosti (MDW) imala konsultacije sa mojim sadašnjim profesorom Martinom Vašom, poslije kojih je želja za daljim traženjem nestala”, priča Anđela i prisjeća se da je prijemni ispit trajao punu radnu sedmicu.

“Osim više pjevačkih rundi, od trocifrenog broja nas prijavljenih bilo je traženo da pokažemo glumačke sposobnosti, improvizaciju, fizičku spremu i ples, krunisano sa intervjuom na njemačkom jeziku pred svim profesorima MDW odsjeka za solo pjevanje. Prvi put sam se sa prijemnog ispita vratila u Crnu Goru razočarana i šokirana nivoom koji potražuju, ali stvari nisam ostavila slučaju, te sam se pola godine kasnije vratila u Beč i uspjela se upisati na listu 12 primljenih pjevača”, zaključuje Spaić.

Na našoj jedinoj akademiji nemamo čak ni katedru za solo pjevanje

Iako je mlada može se pohvaliti velikim brojem nastupa. Poziv koji je odabrala u Crnoj Gori nema popularnost, ali ni uslova za bavljenjem istim jer nemamo sale, operu, klasika se ne sluša. No, Anđela je optimista i vjeruje da će se situacija promijeniti, jer kako kaže, kvalitetnih umjetnika ima.

“Vjerovali ili ne, mislim da Podgorica ima ozbiljnu muzičku zajednicu i nekoliko institucija koje stoje iza njih. Kvalitetnih ljudi ne fali, vjerujem da najveće investicije trebaju Muzičkoj akademiji Cetinje, jer svakome ko odluči upisati isti u svojoj matičnoj državi treba biti ponuđeno maksimalno resursa, projekata, platformi, kao i motivisani pedagozi koji se i dalje nadograđuju i poznaju teritoriju (menadžment, agenture, sa izvođačkim iskustvom)".

Svaka solo pjevačica iz Crne Gore u intervjuima pomene činjenicu da mi na našoj jedinoj akademiji nemamo čak ni katedru za solo pjevanje”, napominje ona.

“Iz pomenutog vidite da je rano voditi ozbiljne razgovore o operi u Crnoj Gori, ali ja ću svaku ponudu koju dobijem ozbiljno shvatiti i rado razmotriti”, obećava Spaić.

Preporučujemo za Vas