Da li “Um” vara ili mu se može vjerovati?

Mladi Nikšićanin, student Fakulteta vizuelnih umjetnosti, Vuk Peković, objavio je svoju prvu knjigu u izdanju “Nove poetike”

2641 pregleda 49 reakcija 0 komentar(a)
Dok kreira, definiše svoj entitet kao Vodek: Vuk Peković, Foto: Privatna Arhiva
Dok kreira, definiše svoj entitet kao Vodek: Vuk Peković, Foto: Privatna Arhiva

Izdavačka kuća “Nova poetika” objavila je knjigu “Um” mladog Nikšićanina Vuka Pekovića, studenta Fakulteta vizuelnih umjetnosti. Peković je na prvijencu radio pola godine i knjiga, kako je kazao za “Vijesti”, predstavlja eksperiment za njega kao pisca.

“Antagonista je u borbi sa poremećajima ličnosti koji ga odvlače u nokturne i zamršene krajeve njegovog uma. Prognan od strane sopstvenog bića, bori se da ostane tu gdje mu je i mjesto. Čini zloglasna djela kako bi njegov identitet ostao skriven. Čini da bude zaboravljen, da on zaboravi ko je zapravo stvorenje iz realnosti koje ga je istjeralo iz sopstvene svijesti. Priča započinje i odvija se dalje tako što antagonista posredno počini prvo ubistvo. Nakon njega slijedi gradacijski lanac koji će samim tim da razvuče zapetljane konce u naraciji”, objasnio je ukratko radnju knjige mladi autor koji, dok kreira, definiše svoj entitet kao Vogek.

Knjiga sadrži mnogo odlika moderne književnosti
Knjiga sadrži mnogo odlika moderne književnostifoto: Privatna arhiva

U recenziji Pekovićevog djela, Marija Miloradović ističe da se napetost u ovom djelu miješa sa strahom i prkosom, što je vidljivo i osjeća se u svakoj sceni.

Ipak, nakon tame dolazi svjetlost, bilježi ona.

“Da li UM vara ili mu se može vjerovati? Ignav, Odium i Ramora - vlasnici su tuđih života i kreatori igre. Jedne igre mučne za ljude koji su u obliku ljuštura, prepušteni njihovim odlukama i maštama. Jedna po jedna ljuštura odlazi, na bolan način. Gdje je granica za mučitelje, dokle ljudski um seže i gde prestaje biti ljudski, a pretvara se u monstruozni? Napetost pomiješana sa strahom i prkosom vidljiva je u svakoj sceni. Pa onda, nakon tame - svjetlost. Aleksandar se budi iz kome, a um vraća slike nesreće, roditelja, bola”, zapisala je u recenziji Miloradović.

Prema njenim riječima, u Pekovićevoj knjizi može se naći mnogo odlika moderne književnosti, i to: “bježanje od stvarnosti, subjektivno i iracionalno posmatranje svijeta, uznemiren i klonuo duh”...

“Elementi duhovnog klonuća, poroci, grehovi, nemoralnost podsjećaju na dekadenciju. Specifičnost nalazimo u svojevrsnom lirskom oblikovanju rečenica u proznom djelu, nasuprot svim potresnim scenama, što djelu daje dodatni kontrast. Moralne dileme, protivrečnosti, nada pa oduzimanje iste, sebičnost pomiješana sa strahom, individualni i unutrašnji sukobi - prepliću se iz stranice u stranicu, navodeći nas da se pitamo, ljutimo, osuđujemo… A na kraju, ostaje pitanje: šta je život, šta je stvarnost, a šta uobrazilja”, zapisala je Miloradović.

Odgovor na postavljena pitanja možda pronađemo ako zavirimo u “Um”, Pekovićev ili sopstveni.

Peković se bavi pisanjem proze i poezije, fotografijom, video-produkcijom, a polako se dotiče i slikarstva. Jedan je od članova “Tavan” produkcije koja se bavi umjetničkim angažmanima u lokalnoj zajednici i šire. Svoju prvu knjigu objavio je pod okriljem izdavačke kuće “Nova poetika” iz Beograda, a ona uskoro stiže i u Crnu Goru i biće dostupna za narudžbine.

Vuk Peković je rođen na Cetinju 2000. godine, živi u Nikšiću, a student je druge godine Fakulteta vizuelnih umjetnosti na univerzitetu Mediteran u Podgorici.

Bonus video: