anastazija miranović i milun lutovac za "vijesti"

Inicijativa za podizanje spomenika Toškoviću: Udovoljiti sjeni, a ne povrijediti uspomenu

“Izuzetno je značajno da se u javnom prostoru nalaze spomenici poznatih crnogorskih umjetnika, kako onih kojima se podižu, tako i oni koji ih realizuju. Svakako će realizacija ove spomen-biste predstavljati doprinos crnogorskoj savremenoj kulturi i umjetnosti”, sumira Miranovićeva koja je bila jedna od rijetkih kojima bi Tošković pružao svoje vrijeme i riječi...

14159 pregleda 543 reakcija 14 komentar(a)
Uroš Tošković, Foto: Arhiva Anastazije Miranović
Uroš Tošković, Foto: Arhiva Anastazije Miranović

Sloboda je bila njegov put koji je sam i svjesno odabrao - trnovit i neugodan, a cijenu sopstvene slobode plaćao je čitavog života. Za Pikasa je bio skup, bogat u samoći i ispred podloge na kojoj je stvarao, za života legenda, a od smrti i dio mita. Bio je sopstveni gospodar, veliki umjetnik koji je do kraja nosio dijete u sebi cijeneći iskrenost, jednostavnost i slobodu. Takav je, kažu, bio Uroš Tošković, jedan od najboljih svjetskih crtača 20. vijeka, prema ocjeni mnogih likovnih kritičara iz Evrope i šire.

Misao o podizanju spomenika legendarnom crnogorskom umjetniku odavno postoji. To su u razgovoru za “Vijesti” ranije kazali i njegovi prijatelji, ta vizija je poznata u krugu ljudi bliskih Toškoviću - prijatelja, poštovalaca, poznavalaca njegovog djela, a nakon prošlogodišnjeg teksta u “Vijestima” javili su se i entuzijasti okupljeni oko motokluba “Vitezovi” čije je sjedište u Beranam sa ponudom da tome doprinesu, u dogovoru sa ostalima... Sada je, ipak, i zvanično pokrenuta inicijativa za podizanje spomenika Urošu Toškoviću, u Baru, gradu u kojem je Tošković živio i stvarao po svom povratku u Crnu Goru iz Pariza...

“Ta misao odavno postoji. Međutim, u Crnoj Gori se obično izjednačava mišljenje i stvaranje. Od ideje do djela, dug je put. Cilj projekta ‘Preplitanje’, koji se u galeriji ‘Velimir A. Leković’ u Baru realizovao povodom dvije godine od Uroševe smrti, upravo je i bio da se inicijativa o izgradnji spomenika aktualizuje, to jest, izbaci u prvi plan. Sekretarijat za kulturu Opštine Bar zvanično je uputio inicijativu Ministarstvu kulture Crne Gore za podizanje spomenika Toškoviću”, rekao je “Vijestima” Milun Lutovac, doktor teorije savremene književnosti, slikar i profesor na Fakultetu umjetnosti Univerziteta “Donja Gorica”.

Inicijativu je dalje preuzela predsjednica Savjeta za kulturu Opštine Bar Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, likovna kritičarka i modna dizajnerka, koja je i direktorica Narodnog muzeja Crne Gore.

“Konkretna inicijativa oko podizanja spomenika ponikla je u krugu Uroševih prijatelja, kolekcionara, poznavalaca i poštovalaca njegovog djela, među kojima i sebe smatram, a prije svega Jovana Joca Radovića iz Bara, koji ima jednu od najbogatijih i najkvalitetnijih kolekcija Uroševih radova u Crnoj Gori. Kao predsjednica Savjeta za kulturu Opštine Bar moja uloga je bila da predmetno procesuiram ka lokalnoj upravi. Naravno, predsjednik opštine Dušan Raičević i njegovi saradnici svesrdno su podržali ovu inicijativu”, počinje ona razgovor za “Vijesti”.

Čeka se odluka Vlade i resornog ministarstva

Miranović dalje objašnjava kako teče procedura i ističe da očekuje da će inicijativa naići na razumijevanje i dobiti adekvatnu podršku.

“Kako bi se željeno realizovalo potrebno je ispoštovati neophodnu zakonsku regulativu. Opština Bar je po tom pitanju preduzela izvjesne proceduralne radnje. Naime, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, u toku je izrada Predloga Programa podizanja spomen-obilježja opštine Bar, u okviru kojeg je i podizanje spomen-biste Urošu Toškoviću. Nakon pribavljenih saglasnosti Vlade, odnosno nadležnog Ministarstva za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, uslijediće usvajanje plana/programa podizanja spomen obilježja u SO Bar, a potom i pojedinačnih odluka o podizanju spomenika u barskom parlamentu. Razmatraju se lokacije za spomenik, svakako će biti neka prepoznatljiva za Uroša, na obali pored mora u okviru glavnog gradskog šetališta. Opština Bar će raspisati konkurs za izradu spomen-biste Uroša Toškovića, finansirati izradu idejnog rješenja i realizacije projekta”, neki su od poteza koje Miranović otkriva, a dodaje i da se jedna lokacija i ideja za spomenik posebno simbolično uklapaju u lik i djelo Uroša Toškovića, ono što je on bio, čemu je težio, što je predstavljao i za šta se zalagao...

Anastazija Miranović, Uroš Tošković
foto: Arhiva Anastazija Miranović

Pored Opštine Bar inicijativu je podržao barski Kulturni centar, odnosno Umjetnička galerija “Velimir A. Leković” koja sjutra obilježava Dan galerije, na dan kada je 1910. godine rođen crnogorski slikar Velimir Veliša Leković.

“Na državnom nivou Vlada Crne Gore i resorno ministarstvo bi trebalo da se izjasni o predmetnom. Zakonski je moguće u iznimnim slučajevima, iako nije prošlo 20 godina od smrti osobe kojoj se podiže spomenik, kako propisuje Zakon o spomen obilježjima, da se uz adekvatno obrazloženje dobiju date saglasnosti. Nadam se, da će nadležni organi i institucije imati razumijevanja i podržati ovu inicijativu”, ističe Miranovićeva.

”Uroš je među nama!”

Lutovac je povodom dvije godine od smrti umjetnika organizovao izložbu radova Uroša Toškovića, ali i onih poklonjenih Urošu Toškoviću, realizovao je ranije i performans “Cup of Good Hope” na “Uroševoj obali”, kako je nazvao plažu u Baru na kojoj je Tošković boravio, stvarao i gdje ga je bilo lako pronaći.

U pitanju je live art, živa umjetnost, koja predstavlja upravo oblik živog izvođenja umjetničkog djela sa i pred prisutnom publikom. Takav je bio i projekat “Preplitanje” čija je zamisao sinteza života i umjetnosti, a koji je realizovan u barskoj galeriji.

Uroš Tošković
foto: Privatna Arhiva Miluna Lutovca

Pomisao na Toškovića ne samo da podstiče na stvaralaštvo i rad, ističe Lutovac, nego i opominjući ukazuje na ono što je najteže u stvaralaštvu - biti slobodan, iskren i jednostavan.

“Performans ‘Cup of Good Hope’ koji se 13. februara, kada je i na moru padao snijeg, odigrao na Uroševoj obali bio je prijateljski gest, lično evociranje uspomene na originalnog čovjeka i stvaroca na mjestu gdje je on boravio i stvarao tokom posljednje decenije života. Platno ‘Afroditino rođenje’ koje je tom prilikom izneseno iz ateljea i kao jedro, okrenuto jakim sjevernim vjetrom prema pučini, bio je moj odgovor na pitanje koje sam sebi postavljao duže vrijeme, kako udovoljiti sjeni, a ne povrijediti uspomenu. Cilj je bio upravo ono što se u februaru i martu, u etapama, događalo u Umjetničkoj galeriji ‘Velimir A. Leković’ u Baru. U skladu sa epidemiološkim mjerama, 03.03. 2021. dvadesetak dana nakon performansa na obali, kulturni poslenici i stvaraoci mlađe generacije grada uzeli su učešće u postavci ‘Hommage Urošu Toškoviću’. Njen krešendo se dogodio 19.03.2021. u 19 časova, kada je na Jutjub kanalu KC Bar emitovan live streaming svečanog zatvaranja koje je bilo obilježeno originalnim preplitanjem multimedijskih sadržaja. Naime, svi zainteresovani, bez obzira gdje su se u tom trenutku nalazili, imali su priliku da, kao u Borhesovom ’Alefu’, istovremeno primaju podatke i da ih, preko svojih uređaja, reprodukuju u kolektivno sjećanje na ovog velikog umjetnika”, priča Lutovac.

 Razgovor na obali: Lutovac i Tošković
Razgovor na obali: Lutovac i Tošković foto: Privatna Arhiva Miluna Lutovca

Na pitanje o simboličnosti naziva ovih događaja, te o tome kako se omaž i performans međusobno prepliću i kako su ti događaji prihvaćeni kod publike, ali i realizovani među organizatorima, s obzirom na okolnosti i na relativno kratak period koji je prošao od Toškovićeve smrti, Lutovac odgovara:

“Naziv ‘Cup of Good Hope”, sam u sebi sadrži odgovor. Umjetnost je rt dobre nade bez kojeg nema ni otiskivanja na pučinu, ni pristajanja uz obalu. U ovom našem kontekstu rt je bio u službi povezivanja ne samo generacijskog, nego i stvaralačkog, zagonetnog koda crnogorske likovnosti. ‘Preplitanje’ je lična karta projekta koji se dogodio. Ono je svjedok kako je nastajala i kako se razvijala postavka otvorenog djela, koje samo sebe izlaže. Performans na Obali ovjekovječila je fotografkinja Vesela Radović Mišković iz Podgorice. Sam performans je rezultirao izmicanjem i bjekstvom od linearne komunikacije događanjem u galeriji ‘Velimir A. Leković’ 3. marta. Omaž Urošu Toškoviću se sastajao od 14 izloženih Uroševih radova iz fundusa galerije koji su odabrani iz kolekcije dobijene od mecene gospodina Momčila Moše Todorovića, vlasnika ‘Radionice duše’ iz Beograda, a koja je svoje mjesto našla u Baru, zahvaljujući zalaganju tadašnje upravnice galerije Anastazije Miranović. Pored izloženih Uroševih radova kao autor projekta imao sam ideju da oživim ‘uspomenu u nestajanju’ tako što ću uz pomoć saradnika iz galerije i muzeja, sa obale na kojoj je Uroš stvarao, izvući ‘ostatke svijeta’, to jest, ono što je more izbacilo na obalu, a što je Urošu bilo i kuća i kućište (drvo, žica, plastika, raznobojni kanapi, krpe, gume...). Sve ono, što je jedan od galerijskih tehničara, prilikom neobičnog transporta od plaže do galerije, nazvao Uroševim ‘stvarima’. U galeriji su se Uroševe ‘stvari’ pretvorile u artefakt-instalacije: ‘Uranova kob’, ‘Kronosova srdžba’, ‘Oslobođeni kiklop’, ‘Afroditino rođenje’... uz pomoć kojih je iz arhetipskih slojeva izronilo neko vrijeme, prije vremena. Možda nam se, ko će to znati, upravo pred očima pojavila postojbina Uroševog djela. U tom vanvremenskom preplitanju, uspomena na velikog crnogorskog umjetnika konačno je bila ‘svoja na svome’”, zaključuje Lutovac i nastavlja da upravo tog trenutka, promjenom nivoa doživljaja, počinje preplitanje.

“Počinje ‘Bal titana’: Uran, prvi koji je vladao svijetom, nakon brutalne kazne, kastracije od strane najmlađeg sina Kronosa, kao da traži Uroševu naklonost (instalacija br.1); Uroš u svom maniru ‘igra na žici’ između svjetla i tame (kolaž, akril na platnu, instalacija br.2); Kronosovu srdžbu raznose gavrani i vrane (akri na pleksiglasu, tuš na papiru, instalacija br.3); Oslobođeni kiklopi (skulptura u drvetu, instalacija br.4); Uroš s ‘Lučom mikrokozma’ u ruci, na prijestolu od palminih grana i ‘ostataka svijeta’ okrenut “k svemogućem Bogu” (fotografija iz 2014), i na početku, to jest, na kraju, uspomene koja zatvara svoj krug, platno posvećeno Urošu Toškoviću ‘Afroditino rođenje’ (akril na platnu, 2020). Na sceni je nadmetanje Uroševih crteža, svjedoka mitskih tragova i odjeka iz svevidećih mitskih dubina. U dijalogu nevidljivog i vidljivog, u preplitanju performansa i omaža oplemenjenog instrumentalima rok grupe ‘Akademia’, kao i u interakciji prisutnih posjetilaca u galeriji, nastaje Epifanija. Nastaje jedna nova radikalno drugačija postavka - postavka preplitanja”, naglašava on. Zatvaranjem postavke “Preplitanje” poslata je i poruka “Uroš je među nama”. Postavlja se pitanje da li to i praksa pokazuje i ko je danas Uroš Tošković (u) Crnoj Gori i (među) Crnogorcima...

Uroš Tošković
foto: Arhiva Anastazije Miranović

“Mislim da nema zemlje, posebno kada je likovno stvaralaštvo u pitanju, u kojoj jasnije odjekuje: Uroš je među nama! Kad me već pitate, ko je danas Uroš Tošković, mogu da vam odgovorim samo na jedan način: Uroš Tošković je Crna Gora!”...

I Toškoviću se dopadala ideja podizanja spomenika

Upravo zbog svega onoga što Uroš Tošković predstavlja, za crnogorsku kulturu i društvo u cjelini, od enormne je važnosti da se oda počast majstoru poput njega, a to napominje i Anastazija Miranović.

“Izuzetno je značajno da se u javnom prostoru nalaze spomenici poznatih crnogorskih umjetnika, kako onih kojima se podižu, tako i oni koji ih realizuju. Svakako će realizacija ove spomen-biste predstavljati doprinos crnogorskoj savremenoj kulturi i umjetnosti”, sumira Miranovićeva koja je bila jedna od rijetkih kojima bi Tošković pružao svoje vrijeme i riječi...

“Bila je privilegija poznavati Uroša, biti među malim brojem ljudi koje je Uroš uvažavao i do čijeg je mišljenja držao, razgovarati sa njim o umjetnosti i životu. To dvoje je kod njega bilo nerazdvojno jedno. U nekim od tih razgovora pominjali smo i ideju o podizanju spomenika njemu u čast, sa čime je bio saglasan. No, tada nismo mogli pretpostaviti da će realizacija uslijediti tako brzo”, priča ona i potvrđuje da i Bar i Barani, ali i veliki Tošković zaslužuju ovo spomen obilježje...

“Uroš Tošković, kao poznati crnogorski umjetnik, znatan dio svog stvaralačkog života proveo je u Baru. U tom kontekstu, Opština Bar želi i na ovaj način da oda počast velikom umjetniku. Sticajem okolnosti, prije 15 godina (2006) organizovala sam veliku izložbu Uroševih radova u Galeriji ‘Velimir A. Leković’ u Baru, koja je bila svojevrsna ‘izložba povratka’ ovog značajnog crnogorskog umjetnika na crnogorsku izlagačku scenu. Bez pretencioznosti, moram da pomenem da sam uspjela, kao tadašnja rukovoditeljka ove galerije, da obezbijedim vrijednu donaciju čuvenog galeriste iz Beograda Momčila Moše Todorovića u vidu legata od 70 radova/crteža Uroša Toškovića za ovu glavnu, barsku umjetničku galeriju, odnosno, grad Bar”, ističe s ponosom Miranović. Nazivajući plažu gdje je boravio “Uroševa obala”, Milun Lutovac ističe da bi volio da to područje nastavi da nosi duh koji je Tošković tu ostavio. No...

'Uroš k svemogućem Bogu'
"Uroš k svemogućem Bogu"foto: Milun Lutovac

“Jedno je što bih ja volio, a drugo su realne mogućnosti. Lično bih volio da se na mjestu gdje je Uroš boravio i stvarao projektuje i podigne otvoreni paviljon umjetnosti koji bi u spomen na jednog od najvećih crtača naših prostora okupljao umjetnike iz cijelog svijeta i kroz organizaciju kolonija i okruglih stolova postao poligon za rasprave o izazovima savremene umjetnosti... Međutim, smatram da smo i pokretanjem inicijative za postavljanje spomenika Urošu Toškoviću, koju je Opština Bar podržala, prije svega zahvaljujući agilnom gradonačelniku Raičeviću, koji svojim otvorenim odnosom prema stvarocima podržava savremene tokove umjetnosti pod Rumijom, pomjerili stvari. Odnos prema Uroševoj zaostavštvini najbolje ilustruje projekat ‘Preplitanje’. Međutim, istina je da Uroš ni za života nije dopuštao da bude ‘’upakovan’, otimao se, kao da se bojao da će definisanjem biti uhvaćen u neku nevidljivu zamku. Ima tu istine! Znao je da definisanje i zaokruživanje djela, šteti stvaralaštvu”, kaže Lutovac.

A “Tochkowitch” je zbilja i odolijevao i odbijao bilo kakve zidove. Žrtvovao je sve za slobodu čija je cijena bila i njegov život, stil života, koji je, možda, njemu pristajao i godio više nego ikome. I Lutovac je jedan od ljudi koji su uspijevali da budu bliski Toškoviću...

Uroš Tošković
foto: Arhiva Jovan Joco Radović

“Teško je govoriti ko je Urošu i kome je Uroš bio prijatelj. On je bio Uroš Tošković. Prijatelj mu je bio onaj ko to nije dovodio u pitanje, to jest, onaj koji ga je prihvatao onakvog kakav on jeste. Sve drugo je vodilo u ćorsokak i nepovjerenje. Ako bi se to dogodilo, onda bi, na otvorenoj sceni i uz malo rekvizita, počinjala commedia dell’arte. Uroš je bio vješt imitator i rugalac, posebno kada je pritvornost drugih bila u igri”, priča Lutovac “Vijestima”.

Uroš Tošković
Uroš Tošković foto: Arhiva Jovan Joco Radović

Budući planovi

Koraci su učinjeni, a planovi se idalje nižu. Lutovac otkriva da bi postavku “Preplitanje” trebalo da vidi još gradova u Crnoj Gori.

“Uroš to zaslužuje. Trenutno postoji interesovanje Pljevalja i Podgorice, a nije isključeno da Uroš posjeti i svoje srodnike iz Mediale, u Beogradu”, poručuje on.

I Anastazija Miranović najavljuje da će nastaviti da se zalaže za sjećanje i afirmaciju istinskog umjetnika.

“Institucionalno, ispred Narodnog muzeja Crne Gore, i profesionalno, kao istoričarka umjetnosti, uvijek ću se zalagati za afirmaciju i prezentaciju umjetničkog djela Uroša Toškovića. Planirali smo povodom godišnjice Uroševe smrti realizaciju izložbe retrospektivnog karaktera u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag-Dado Đurić na Cetinju. Međutim, kovid okolnosti pomjerile su relizaciju za neka bolja vremena. Takođe, već izvjesno vrijeme smo u pregovorima za dobijanje još jedne značajne donacije radova Uroša Toškovića koja bi trebalo da nam stigne iz Kanade, a u pitanju su Uroševa djela nastala tokom njegovog života i rada u Parizu.

No, kovid je i ovdje usporio realizaciju. Već neko vrijeme želim da realizujem izložbu crteža Dada Đuruća i Uroša Toškovića na kojoj će se naći djela iz perioda njihovog stvaralaštva od Umjetničke škole u Herceg Novom, preko Beograda do Pariza.

Sve su to ideje koje bih voljela jednog dana da ostvarim. Bilo bi lijepo i kada bi neka od ulica u Baru, Podgorici ili Kolašinu dobila ime po ovom velikom crnogorskom umjetniku”, zaključuje Miranovićeva.

Preporučujemo za Vas