Poslije svakojega od tri potonja teksta objavljena na ovom mjestu - osjetio sam jak poriv da napišem tekst u kojemu bih, potanko, kroz serije dodatnih objašnjenja i vrlo strpljivih pojašnjenja, pokušao da dokučim najširem auditorijumu što je pjesnik htio da kaže.
Na zlo su me nagonili vaši komentari ispod tekstova - u slučaju posljednjeg teksta (Zastava) i teksta o DOO ZPCG “Zaštita prostora Crne Gore” (Amfilohijeva krstionica na Miholjskoj prevlaci) - odnosno vaši komentari direktno u inbox - u slučaju teksta o Nacionalnom, opštem, jednostepenom i anonimnom Konkursu za idejno arhitektonsko rješenje dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju u Baru - teksta koji je bio namijenjen, za razliku od dva prethodno pomenuta, isključivo upućenima u problematiku (nakaradne) konkursne prakse u CG.
Ipak sam se suzdržao od (suvišnih) komentara - pametan sam ja dečko (najčešće).
Dakle, ophrvao sam se nekako i porivu da zalelečem nad gorkom sudbinom brda Ljubović - na koje su se namjerili gradonačelnikovi kompanjerosi - ulažući ozbiljne napore da to jadno brdo sravne sa zamljom. “Štemajući, veli, pola Ljubovića/ Neće grana ostat ni za ‘tića”. Sve dok akcije toga tipa budu doživljavane u javnosti kao povodi (za nešto - tipa: protestni skup - prilika da neko iznese politički stav) - a ne kao posljedice (simptomi) stanovitih društvenih anomalija - sistemske naravi - i to prvenstveno u oblastima ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (arhitekturica na stranu, za sad), a zatim i u svim drugim oblastima i kroz sva pristupna poglavlja redom - neće nam svanuti rujna zora, to je sasvim izvjesno - ali nekakva zora će svanuti - i to je sasvim izvjesno.
Davno sam rekao da bi kompletnu plansku dokumentaciju - i na nivou CG i na nivou Prijestonice Cetinje, te Glavnoga grada i svih opština redom - trebalo proglasiti nevažećom (spaliti) - pa, Bože zdravlja, kad bude reda i pameti. U međuvremenu sam, donekle, revidirao svoje stavove - pod dubokim (indirektnim) utiskom da ovdje vlast - vršenje vlasti - figurira kroz (vrlo vješto) servisiranje mehanizma/organizma koji je pred kolapsom - ali koji, za divno čudo, ipak nekako funkcioniše - svakoga dana se, primjera radi, pojave novine na trafici i simiti u Dimiju - te stoga nije uputno vršiti prejak pritisak na vršioce vlasti, jer sve može vrlo lako da se raspadne u tisuću komada (kao kad bacite televizor kroz prozor).
Alep je prava riječ - bravo Dritane - uz primjedbu da nam nije samo pravosuđe Alep - Alep je svuda oko nas. Opet, naš Alep, kao što rekoh, funkcioniše - dućani su, primjera radi, izvrsno opskrbljeni svim vrstama robe široke potrošnje - i Bogu hvala što je tako. Hoću da kažem da organizam pred apsolutnim kolapsom zahtijeva posebnu njegu - uz obilje vitamina - dakle, strpljivo, bez naglih pokreta, maksimalno suzdržano, vrlo oprezno...
Sad će, tačno znam, ona moja obožavateljka mlada - mnogo mlada, mnogo slatka - da odustane - i da baci komentar ispod teksta, nešto tipa - Opet bla, bla, bla...
Repriza
Prekjuče, u četvrtak, upoznao sam obožavatelja mladoga - mnogo fin momak, mnogo fin, mnogo mlad, mnogo sladak - i veli da redovno čita moje tekstove u Vijestima - Hvala, rekoh, hvala, znači mi podrška obožavatelja, pogotovo mladih, mnogo mladih, mnogo slatkih - i to, veli on, još od momenta kad sam, navodno, napisao da se u Delti “vazda osjećam kao burek u svemiru”. Ta sentencija je, veli, obilježila njegovu mladost. Ovo se ne dešava, pomislih - ovo sanjam - i čim sam otkačio obožavatelja uzeh da guglujem - i pazi stvarno: 10. septembra davne 2011. godine, na ovom istom mjestu je osvanuo tekst naslovljen “U Delti se osjećam kao burek u svemiru” - uz epigraf (u to vrijeme sam iznad svakog teksta lijepio epigraf - If warped values are the price of a vicarious thrill, so be it! / Bill Watterson, Calvin & Hobbes).
“Ima li smisla sada”, rekoh tada, u tom tekstu, “u ovom nadasve teškom trenutku, lamentirati nad srušenim podgoričkim kinom Kultura? Nema, naravno - bilo bi to u neku ruku i licemjerno - jer mi, ponositi Titograđani, ništa nijesmo uradili kako bismo naš kultni kino, naš jedinstveni sekularni hram - izbavili iz kandži neumitne, zle sudbine”. Suzu čovjek da pusti, tešku suzu, mušku... “Očekivao sam, da budem iskren”, nastavih u istom tonu, “da će se desiti nešto poput scene iz Tornatoreovog (Giuseppe Tornatore) filma “Cinema Paradiso” - kada se glavni protagonista, nakon 30 godina - vraća u rodni gradić na Siciliji, taman da svojim prisustvom uveliča trenutak rušenja kina - za koji je u mladosti bio jako vezan, naravno. Na trgu, ispred kina, stoje lica koja jedva prepoznaje - i svi čekaju da eksplodira prva mina - sa suzama u očima i mislima okrenutim ka minulim vremenima, kada im je taj kino značio mnogo više od obične dvorane za prikazivanje filmova”.
Filmovi, srećom, nijesu uspjeli da iskvare Titograđane - ipak mi držimo do sebe - što će reći da smo vrlo otporni na uticaje sa strane.
I onda ide bravado: “Sa druge strane, lament nad kinom kojega više nema - i nad gradom kojega više nema - u suštini se svodi na lament nad nepovratnom mladošću - “Poklanjala si al’ si krala./ I nevjerna si bila ti.” - što je poetsko-literarni žanr koji je danas, u ovo suludo vrijeme kada se mladost i ljepota (slatkoća - op.a.) daleko više cijene od iskustva i mudrosti - nepovratno passe.” Znam, znam... Opet bla, bla, bla...
I za kraj...
Ne rekoh vam da gazda Vuković (Dombi) nije uspio - ni iz trećeg pokušaja - da proda zgradu bivše Robne kuće “Beograd”, odnosno “Podgoričanke”, na uglu Ulice slobode i Ulice Novaka Miloševa. Propao je, dakle, i treći tender - što, naravno, nije spriječilo Vukovića da paralelno inicira raspisivanje tendera za izradu dvije analize opravdanosti javno-privatnog partnerstva za izgradnju podzemnih garaža na lokacijima Trg nezavisnosti i Trg Božane Vučinić - što će, veli, da nas košta 61.983,47 eura. Čini mi se - ispravite me ako griješim, molim vas - da je Vuković svojevremeno izjavio - i ponovio nekoliko puta - da ta planirana budalaština ispod Trga nezavisnosti neće koštati građane PG ni centa - i sad mi nije jasno zašto tzv. partner - taj lik što će ubirati profit od tih (ako-Bog-da-a-nadajmo-se-da-neće-dat) garaža - ne odriješi kesu i plati te analize - jer nije lijepo da se gazda Vuković svaki put hvata za (naš) džep.
Kako sada stvari stoje, nema ništa ni od novoga Gintaša - šoping-mola u kombinaciji sa poslovnim i hotelskim sadržajima na poziciji TC “Ražnatović” (bivši BEKO) - tako da je veliko pitanje čemu onda 750 parking mjesta ispod Trga nezavisnosti?
Svi sklanjaju automobile iz centra grada - i u Evropi i u svijetu - a mi? Mi bla, bla, bla...
Bonus video:
