autorsko veče balše brkovića u nikšiću

Poezija je samosvijest jezika

Jedino što mogu da zamislim, kao razlog za stvaranje svijeta, jedini koji bi mi bio prihvatljiv je da je Bog stvorio svijet da se piše o njemu. Poezija je, čak i danas, najvažnija jer je samorefleksivna zona jezika u kojoj se jezik pita o sebi, kazao je Brković

6861 pregleda 1 komentar(a)
Brković i Rakočević, Foto: Miloš Zvicer
Brković i Rakočević, Foto: Miloš Zvicer

Pisac, književni i pozorišni kritičar, kolumnista, ali prije i poslije svega pjesnik, kako to reče mr Neda Papović, bunta, erosa, revolucije i slobode. Nakon što je objavio pet knjiga poezije, Balša Brković je uzeo pjesnički predah, promijenio ritam i napisao tri romana i knjigu privovjedaka, da bi se nakon 16 godina od objavljivanja posljednje zbirke vratio poeziji i 2017. godine objavio “Crno igralište”.

”Lajtmotiv zbirke je vrijeme, a pjesničko pregnuće potraga za izlazom iz začaranog kruga vremena, onog besmislenog, ironijskog nizanja brojki, godina, vjekova, satova... Narativnost je jedna od značajnih obilježja Balšine poezije, pjesmom se priča, a priča unosi dinamičnost, izmještanje u vremenu i prostoru, gdje nas autor vodi na neobična mjesta simboličkog značenja. Sve se dešava kao jedna unutrašnja Odiseja, potraga za smislom, ali opet nema viškova, narativnost je poetski svedena, simbolizovana, sa čestom promjenom ritma uz igru iz koje se izdvajaju određeni stihovi”, kazala je Papović koja je, sticajem okolnosti, bila online moderatorka.

U “Crnom igralištu”, kako je istakao autor koji “piše prozu kada hoće, a poeziju kada ona hoće”, “igrao se sa malo dužim formama i džez manirima, u kombinovanju rimovanog i slobodnog stiha”.

”Trudim se da ne spadam u one pisce koji pišu sabrana djela, nego izabrana. Blizak mi je onaj princip kako je to radio Kavafi, kako su radili pisci koji su se uvijek trudili da nešto još učine boljim. Kada kažem da prozu pišem kada hoću, a poeziju kada to ona hoće, ne govorim o sebi nego o prozi i poeziji. Ne vjerujem u nadahnuće koje će vam dati pjesmu iz neke druge realnosti i iz drugog svijeta, ali vjerujem u impuls traženje koje ne smije da stane. U tom smislu svaka od tih pjesama je zaseban kontinent, prostor koji je na neki način istražen, ali i tajnovit. To je ono što mi u pisanju na neki način odgovara”, kazao je Brković na autorskoj večeri održanoj na završnici prvog jesenjeg sajma knjiga “Andreva book” održanog u Nikšiću, u organizaciji JU Narodne biblioteke “Njegoš”, a uz podršku Opštine Nikšić.

Brković i Rakočević
Brković i Rakočevićfoto: Miloš Zvicer

Pored osvajanja duže forme, “Crno igralište” je karakteristično i po momentu zrelosti, jer se pjesme koje se nalaze u pomenutoj zbirci, prema riječima autora, ne mogu napisati prije 40. godine.

I dok su godine pjesničke i životne zrelosti vezane za, kako ga nazva, “mlako doba, doba svakovrsne korektnosti gdje izgleda da je vatra otanjala”, odrastanje vezuje za sedamdesete, zanimljivu epohu kojoj je i posvetio pjesmu.

”Te sedamdesete su kao neka raskrsnica gdje smo skrenuli putem koji nas je doveo ovdje gdje smo sada. Kada kažem mi, mislim na savremenu kulturu, na čitav svijet. U tom smislu u sedamdesetim postoji mnogo zanimljivih impulsa i u muzici, i u književnosti, u umjetnosti uopšte. U tom principu oslobađanja, koji je bio dominantan, kako je moguće govoriti o slobodi a da to nije eros, da to nije revolucija. To je na neki način pečat sedamdesetih koji uvijek ostaje”, kazao je Brković.

Kako je istakao - Jedino što mogu da zamislim, kao razlog za stvaranja svijeta, jedini koji bi mi bio prihvatljiv je da je Bog stvorio svijet da se piše o njemu. Poezija je, čak i danas, najvažnija jer je samorefleksivna zona jezika u kojoj se jezik pita o sebi.. Ne smatra da je poezija marginalizovana, već je doživljava kao najvažniju stvar koja se dešava na ovoj planeti i u ovom kosmosu”.

Ono što nas čini ovim što jesmo je jezik, a jezik bez poezije je nemoguć. Poezija je samosvijest jezika. U nekom važnom prostoru, a važan prostor sigurno nije onaj u kome se odvijaju sve ove stvari koje vidimo u prvom planu, poezija je presudna i to je nešto što je zapravo nemoguće dovesti u pitanje”, poručio je Brković.

Jesenji sajam knjiga, koji je prvi put organizovan u gradu pod Trebjesom, trajao je pet dana i pored izložbenog prostora gdje je učešće uzelo preko 20 izlagača, organizovan je i prateći dio u okviru koga su održane tribine, autorske večeri, razgovori sa piscima, predstavljene knjige, dok je u prijepodnevnim satima bio segment za najmlađe.

V.d. direktora Biblioteke Njegoš, mr Bojana Obradović, kazala je da su zadovoljni što su uspjeli da ispune osnovnu misiju - da posjetiocima sajma pruže mogućnost da knjigom dođu do svjetlosti.

”Primjetno je bilo prisustvo publike, uprkos trenutnoj situaciji, što je pokazalo da ljudi vole kulturu i da nijesu od nje pobjegli, kao što se to brzopleto da zaključiti ponekad”, kazala je Obradović.

Prema njenim riječima, učesnici događaja su zadovoljni sajmom i preovladao je utisak da je kvalitet ponuđenih sadžaja čak i premašio njihova očekivanja.

”To je negdje dobar pokazatelj da smo na pravom putu i da ćemo iz godine u godinu nizati još bolje sajmove knjiga koji će biti sajmovi pravih vrijednosti - ljudima ponuditi knjige, ali i programe u kojima će uzivati”, kazala je direktorica Biblioteke “Njegoš”.