ARHITEKTURA

Crnogorsko beščašće i bezumlje

Podaci o dužini šetališta variraju - od 800 metara do kilometar - što bi bilo, ugrubo, nekih 10.000 eura po metru dužnom - s tim da radovi, sva je prilika, nikad nijesu privedeni kraju

22087 pregleda 6 komentar(a)
Petrovac, stara fotografija, Foto: facebook.com
Petrovac, stara fotografija, Foto: facebook.com

Neizostavna tačka sage o ako-bog-da-a-daće međunarodnom konkursu za idejno rješenje budvanske promenade - šetališta uz Slovensku plažu, od Restorana “O sole mio” do Bečića - notorno je petrovačko šetalište - čuvena petrovačka riva - crna tačka i u analima Opštine Budva i u analima JP Morsko dobro - crna rupa (a black hole) koja je od davne 2009. godine, kada su počeli radovi na obnovi i izgradnji tog šetališta, pa do danas, progutala, vele - nevjerovatnih osam miliona eura - osam miliona eura!

Podaci o dužini šetališta variraju - od 800 metara do kilometar - što bi bilo, ugrubo, nekih 10.000 eura po metru dužnom - s tim da radovi, sva je prilika, nikad nijesu privedeni kraju - a i određeni procenat radova koji jeste izveden, nije izveden kako treba - u što se lako možete uvjeriti ako prošetate tuda - makar i posredstvom Google Maps (google.com/maps).

Veliko je pitanje i da li je Specijalno državno tužilaštvo “donijelo odluku po predmetu “Šetalište u Petrovcu”” - najfreškija informacija koju sam uspio da iskopam (10. februar tekuće godine) kaže da nije - a kada će, ako nije - i hoće li - ne znam(o).

Šetalište u Petrovcu, nažalost, nije jedina crna tačka u analima crnogorskog beščašća i bezumlja u kategoriji javnih radova - ali jeste jedna od nekoliko medijski najeksploatisanijih. Jedna od prve tri asocijacije na pomen riječi šetalište - petrovačko je šetalište - te bi zato ekipa koja stoji iza ako-bog-da-a-daće međunarodnog konkursa za idejno rješenje budvanske promenade - mješovita ekipa iz Opštine Budva i iz JP Morsko dobro - morala da povede računa o tome. Sve bi, od starta, moralo da bude apsolutno transparentno - do u cent. I sve bi to, naravno, moralo da ima smisla - što nije lako postići.

***

Iza projekta petrovačkog šetališta stoji Studio Grad (Architectural bureau Studio GRAD - Lepi Veliša & braća Gregovići - s tim da je Banjo u međuvremenu izašao iz te priče, a Đođo je ostao). Projekat se na njihovoj Internet-stranici vodi pod tabom “Turistički objekti” - i vrlo poetičnim naslovom: “Rekonstrukcija šetališta i parka Petrovac”. Otud, valjda, i Lepi Veliša u nazovi-ekspertskoj postavi koja je na jednom od panela u okviru Festivala nekretnina i investicija (FREI), sredinom maja 2019. godine, prva promovisala blistavu ideju o raspisu međunarodnog konkursa za urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u Budvi.

Ako vas zanima kako je Studio Grad dobio posao izrade projekta petrovačkog šetališta - moraćete da pitate Lepoga i Đođoa. Ne sjećam se da je bio raspisan međunarodni konkurs za urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u Petrovcu - čak bih se kladio da nije bilo ni pomena o konkursu - što baca dodatnu sijenku na čitavu tu opskurnu rabotu - ako ne griješim, naravno...

Šalu na stranu, projekat petrovačkog šetališta je, ako mene pitate - i podbačaj i prebačaj. Govorimo o pojasu uzmeđu plaže i prvog reda kuća - na nivou metar ili dva iznad plaže - odnosno o površini, veli na adresi studiograd.me, od 13.000 kvadratnih metara (što bi bilo nevjerovatnih 615 eura po kvadratu). Naravno da nemam namjeru da ozbiljnije ulazim u analizu tog projekta - reći ću samo da obrada kamena - riječ je o mašinski rezanom kamenu - koji je korišćen za pozicije pižuna oko zelenih ostrva, te za ogradni zid prema plaži - ozbiljno odudara od grubo klesanog kamena fasada petrovačkih kuća uz šetalište - što je prebačaj - ozbiljna greška koju, recimo, mladi Ivan Milošević nije sebi dozvolio na Prčanju, u delikatnijoj situaciji. Podbačaj bi se odnosio, u prvom redu, na činjenicu da sve to zajedno djeluje beznadežno jeftino. Ako, primjera radi, u veselom mjesecu maju zaboravite burek na ogradnom zidu prema moru - na pižunu - ostaće masna fleka do prvih ozbiljnijih jesenjih kiša. Kao da je investitorski tandem konstantno disao za vrat Veliši i Gregovićima - Nabudžite to dobro! Nabudžite to za sve pare! Nabudžite to još! Za još para!

***

Kad već pomenuh Studio Grad - moram da vam se požalim da mi moje najvatrenije obožavateljke uporno zatrpavaju inboks - ima tome i do godinicu dana - fotografijama objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u izgradnji - iza kojega stoji, pogađate, ekipica Studio Grad - sve u nadi da ću se osvrnuti na činjenicu, koja definitivno nije sporna, da je taj objekat grdan podbačaj - i da tom objektu nije mjesto na tom mjestu - podno brada Gorice, odnosno Vile Gorica, među onim moćnim četinarima.

Kako bilo, vrlo sam nesklon, u ovom trenutku, da se bavim (budućim) objektom CANU - te stoga upućujem sve one kojima CANU nije rana pokraj srca, nego srčana rana - posred srca - a takvima se ne zna broja - da se obrate Fiku Aleksiću, najstarijem drugu gradonačelnika Vukovića, a ujedno i predsjedniku Saveza arhitekta Crne Gore - koji je, kao prvi podgorički arhitekt, potpisao saglasnost da idejno rješenje objekta CANU. Drago bi mi bilo kada bi Fiko malo dublje proanalizirao budući objekat CANU - ako bude raspoložen i ako nađe vremena - a još draže bi mi bilo kada bi se po istom pitanju odredio i ser Žile, prvi državni arhitekt, desna ruka gazda Mitketa, ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (arhitekturica na stranu, za sad).

***

Naredna epizoda u sagi o budvanskoj promenadi ticala bi se mojih (jalovih, za sad) pokušaja da iskopam dokument u kojem su precizno definisane granice Morskog dobra. Nadljudski napori koje sam uložio u to ipak nijesu urodili plodom - što ne znači da sam se predao. Poraz nije opcija, jer sam duboko ubijeđen da taj dokument postoji. Ako li se pak ispostavi da ne postoji - moraću konstatovati da je moja ozbiljno poljuljana vjera u sistem ove države - za par nijansi ozbiljnije poljuljana.

Svjestan sam, naravno, da bi najjednostavnije bilo da se uljudno obratim damama i gospodi iz JP Morsko Dobro i da zatražim da mi proslijede dokument u kojem su precizno definisane granice Morskog dobra - ali bih u tom slučaju bio uskraćen za dragocjene uvide u gomile svakojakog đubreta koje će svaki građanin namjernik morati da prevrne u pokušaju da pronađe pomenuti dokument.

U sljedećem broju ću opet malo o ako-bog-da-a-daće Prostornom Planu Crne Gore - majke naše, slava joj i milost - a onda se vraćam budvanskoj promenadi - mojoj najdražoj temi.

Preporučujemo za Vas