"težnja ka nečem višem i ljudskijem u vlastitom životu"

Kaleidoskop portreta i intervjua

Knjige Gojka Kneževića “Ljudi pomena vrijedni”, “Neobični među nama” i “Susreti i riječi” predstavljene u Nikšiću

4351 pregleda 0 komentar(a)
Gojko Knežević, Foto: Svetlana Mandić
Gojko Knežević, Foto: Svetlana Mandić

Gojko Knežević je četiri i po decenije živio novinarsku avanturu, oštreći olovku i onda kada su je mnogi odlagali, vjerujući da pisana riječ može i mora da opstane.

Njegovih više od 20 hiljada tekstova dokaz su da nije pogriješio. Kada je, makar zvanično, odložio novinarsko pero, riješio je da dio reportaža i intervjua objavi i tako su nastale knjige “Ljudi pomena vrijedni”, “Neobični među nama” i “Susreti i riječi”, koje su promovisane u Nikšiću u okviru tribine “Svobodijada”.

”Gojko ne samo da je ulazio i ‘obuvao’ cipele svojih junaka, već je disao i preživljavao njihove živote. Kako i zahtijeva reportaža, on je svoje junake sagledavao iz svih uglova da bi im, na papiru, likove i djela slikao riječima bez patosa i fraza, dokumentarno sa ljudskom toplinom koja zrači. Oni u njegovoj knjizi, i upokojeni i živi, postojano svjedoče svoje živote, vremena u kojima su bitisali, sa idealima za koje su živjeli, ne smetajući u ovoj storiji jedni drugima”, kazao je Kneževićev brat po peru, novinar i publicista Zoran Grgurević, koji je predstavio knjigu “Ljudi pomena vrijedni”.

Govoreći o knjizi “Neobični među nama”, u kojoj se nalazi dio Kneževićevih reportaža objavljenih u periodu od 1978. do 2017. godine, prof. dr Drago Perović je istakao da neobičnost junaka reportaža privlači druge ljude, slične otvorenosti za životne mogućnosti.

”Zbog toga svaka reportaža osim glavnog lika donosi i mnoštvo drugih, njima bliskih ljudi, onih koji su ih naučili nečem posebnom, onih koji su ih podstakli da krenu ‘putem kojim se ređe ide’, ili pak onih koji su im pomogli da muku i bol sopstvene egzistencije savladaju ili lakše podnesu, koje nikako ne bismo smjeli da zaboravimo. Kad njih ne bi bilo ‘među nama’, svakodnevica bi u potpunosti ovladala našim životima”, kazao je Perović.

Prema njegovim riječima, svim junacima Kneževićevih reportaža, zajedničko je “iskakanje iz prosječnosti, nadrastanje svoje jednolične struke i učaurene okoline, težnja ka nečem višem i ljudskijem u vlastitom životu, izazov i punoća smisla”.

Prof. dr Jelica Stojanović kazala je da su Kneževićeve knjige važno svjedočanstvo, orjentir, da u njima možemo vidjeti ko smo i kakvi smo.

”U intervjuima koje vodi Knežević prepoznatljivo je profesionalno novinarsko. To se reflektovalo i na sagovornike: izrekli su svoje znanje, mudrost, kojoj se dodala i neka duboka lična i ličnosna nota, što ovim intervjuima daje posebnu vrijednost”, kazala je Stojanović, govoreći o Kneževićevoj knjizi “Susreti i riječi”.

Istakla je da pomenuta knjiga sadrži izbor intervjua sa naučnicima, piscima, slikarima, pozorišnim i muzičkim stvaraocima, najviše sa prostora Crne Gore, zatim Srbije, ali i šire, “često sa onima koji su nekom prilikom dolazili u Crnu Goru”. Pojedini intervjui, kako je istakla, svjedoče i o tadašnjim društvenim i političkim kretanjima, o opštoj atmosferi, ali “govore i o ljudima, šta su u kom vremenu mislili i govorili, te da li su ostali dosljedni, slični sebi samima, ili ne”. Ali, kako je kazala, tu su i “intervjui onih koji se nikad ni o čemu nijesu izjasnili, kao ni u intervjuima”.

Nikšićanin sa pečatom Velike, kako je o Kneževiću zapisao Zoran Grgurević, nije krio zadovoljstvo što se u sali, kako je istakao, nalaze ljudi različite životne dobi, ali i različitih zanimanja, političkih i nacionalnih opredjeljenja.

”To doživljavam kao svojevrsno priznanje za istrajnost da kao novinar ostanem izvan stranačkog angažmana, što često nije bilo lako, a još manje isplativo”, kazao je Knežević.

Moderatorka večeri, koja je održana u sali “Zahumlja”, bila je pjesnikinja Milica Bakrač, urednica tribine “Svobodijada”.