Nadogradnja različitim ulogama godi glumačkom biću

Film je najmanje priča o fudbalu. Ovo je film o tome šta se dešava iza kulisa fudbala, ali u jednom širem i ozbiljnijem smislu, o tome koliko je talenat izložen manipulaciji, koliko je napadnut i na udaru raznih interesa

3247 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Sv. Mandić
Foto: Sv. Mandić

Ušao je u domove publike kao Moša Marjanović, vješto izdriblao sve filmske zamke i, iako tada još student glume, pokazao da mu kamera dobro leži i da će reditelji moći ozbiljno da računaju na njega.

Zatim nas je mali Budo nasmijao i pokazao zašto je Crnogorcima Beograd uvijek bila opcija za neko sigurnije mjesto. Onda smo vidjeli kako to izgleda kada Vladica postane “Karate Kid”. Bio je i Milo Golubović, Danilo Tomasović, kraljev novinar Luka Mesečina…Sada je na red došao lik lošeg momka sa beogradskog asfalta, menadžera kriminalca, koga Petar Strugar igra u filmu “Zlatni dečko”.

”Film je najmanje priča o fudbalu. Ovo je film o tome šta se dešava iza kulisa fudbala, ali u jednom širem i ozbiljnijem smislu, o tome koliko je talenat izložen manipulaciji, koliko je napadnut i na udaru raznih interesa. Lik koga igram je ličnost za sebe, a njegova profesija nije toliko vezana za njegovu ličnost. On jeste kriminalac, ali ima svoju ličnost i išli smo na realizam u glumačkom i u filmskom izrazu, tako da je Ognjen (Janković), kao reditelj, morao da izbalansira sve te nivoe i da to izniveliše da bi na kraju dobili ‘glatku površinu’ koja tako lijepo teče bez nekih prepreka na putu”.

Priznaje da mu prija raznorodnost uloga jer na taj način se glumački nadograđuje i preispituje svoje mogućnosti, ali da mu nije ni strano da odbije uloge za koje misli da ih u tom trenutku ne može na najbolji način iznijeti.

”Tražim ja svoje granice, ispitujem ih. Mom glumačkom biću je jako bitna ta nadogradnja različitim ulogama. Ima dosta uloga koje odbijem jer smatram da u tom trenutku ne mogu da ih opravdam, da ne mogu da ih odigram kako treba. To ne znači da takve uloge, posle nekoliko dobrih uloga i procesa, ne bih mogao opravdati i ne bih mogao naći rješenje kroz taj neki period nadogradnje i razvijanja. Slovim za nekoga ko dosta odbija uloge i mislim da je vrlo često to pametnije. Da biste to mogli da uradite morate da budete iskreni prema sebi. Ako nijeste iskreni prema sebi, ne možete biti iskreni ni prema ljudima koji vas gledaju. Ako nijeste iskreni prema sebi ‘uprskaćete’ stvar, nećete dobro uraditi posao, publika neće uživati. Počeo sam da se bavim ovim poslom jer sam htio da igram uloge tako da ljudi uživaju u tome. Ako ja napravim loš posao, niko neće uživati”.

Prvi put priprema predstavu u Narodnom pozorištu. Riječ je o predstavi “Godina vrana” Siniše Kovačevića u kojoj igra lik Živojina Rajića, a premijera će biti u martu.

”Riječ je o jako zanimljivoj ulozi u predstavi koja će trajati bezmalo četiri sata. Predstava se bavi divnim vremenom kada je riječ značila nešto, kada je data zakletva nešto značila, kada je ljubav nešto značila, više nego danas, i cijenila se i njegovala mnogo bolje. Jako je bitno postaviti jedan ovakav komad. Sa druge strane, i meni je jako bitno da igram jednu ulogu koja je potpuno drugačija od svega što sam do sada igrao”.

Drugačija su, kaže, i glumačka sredstva kada su u pitanju uloge na velikom platnu ili na daskama koje život znače, ali suština je ista - pripremiti se i odigrati dobro lik koji tumačite, pružiti publici priliku da uživa, a sa njom će onda i glumac uživati.

”Najosnovnija razlika je da su drugačiji mediji, pa se razlikuju u glumačkim sredstvima. Vi na sceni, recimo, nemate krupan kadar gdje vam se vide samo oči ili lice pa da možete nekim mikro izrazom da odigrate nešto i da smanjujete reakcije i mimiku. To imate u filmu, a u pozorištu nemate. Igranje u pozorištu i na filmu vrlo često poredim sa odbojkom na parketu i pijesku, jer sam došao iz te odbojke. I jedno i drugo je odbojka ali malo se drugačije igra, jer drugačije su podloge. Na parketu možete da skočite unaprijed, na pijesku vrlo teško. U pozorištu morate biti znatno glasniji da bi vas svi čuli, a u krupnom kadru ne možete da artikulišete izraženo. Ali, suština je bitna”.

A bitna je, smatra Strugar, i kulturološka povezanost regiona, jer samo tako svi zajedno mogu da “rastu” i da nađu mjesto na svjetskoj sceni.

”Cio region od Vardara do Triglava treba da bude kulturološki uvezan. Autori iz svih tih zemalja koji zajedno rade na projektima mogu da ponude nešto više ne samo regionu, nego i šire. Mislim da jedan proizvod koji bi napravio region bi apsolutno bio konkurentan sa proizvodima iz ostatka Evrope, a samim tim bi našli neku poziciju za našu kinematografiju, mislim na kinematografiju cijelog regiona, i na svjetskoj sceni”.

”Zlatni dečko” je već prešao “granicu” i ima distribuciju u Švedskoj, Danskoj, Belgiji, Austriji, Turskoj…

”Napravili smo proizvod koji je dovoljno reprezentativan da ide preko, što je divno”, zaključuje Strugar koji je u glumačke vode ušao ulogom fudbalera, a iako je igrao odbojku priznaje da ne bi glumio odbojkaša.

”Sada više ne. Malo sam mator za to”.

Bonus video: