Srpski pisac Vladimir Pištalo predstavio je na podgoričkom Sajmu knjigu roman “Sunce ovog dana” i zbirku eseja “Značenje džokera”
Razgovor sa piscem vodila je Ksenija Rakočević.
U romanu “Sunce ovog dana”, Pištalo smještajući Andrićevo djelo usred ličnog književnog mita, svoju priču o pojačanoj sadašnjici ispisao je kao pismo Andriću.
Kako je već u recepciji njegovog djela pisano o ovom Pištalovom ostvarenju, on beskompromisno demonstrirajući etiku književne odanosti, ali istovremeno i etiku odanosti književnosti, pripovijedanju svijeta, on razgovara sa Andrićem na način blizak onome na koji je mladi Andrić vodio „Razgovor sa Gojom“.
“Andrić je oprao noge svima o kojima je pisao, činom opraštanja."
"Nisam znao kako će da izgleda ova knjiga, mislio da to treba da budu eseji. Ali shvatio sam da je to dosadno. Sve što sam u nekom kontinuitetu pisao na tut emu, prebacio sam sve u prvo lice, što je dalo priči dalo neku novu živost”, istakao je Vladimir Pištalo.
Pišući o Andriću, on ističe da je nanovo pročitao sve što je Andrić napisao.
“Andrić je bio jako dobar stilista, dobar pisac, tako da sam pišući, pola pisao mojim, a nesvjesno pola njegovim stilom, slično sviranju u četiri ruke”, rekao je on ilustrujući odnos prema Andrićevom djelu.
Putopis iz svijeta Andrićevog književnog dela, kombinovan je sa izvještajem iz našeg svijeta koji prati sunce ovog našeg dana.
Kritičar Nenad Šaponja kazao je da je današnji Pištalov razgovor sa Andrićem, lociran između konkretnih vremena, Andrićevog i našeg, i bezvremena književnosti, uz korištenje duše kao lampe, pokazuje kako je moguće književno, jezikom slika i emocija, govoriti i o književnosti i o vremenu u kome se govori.
“I zaista, nakon čitanja ove knjige, ispisane kao savršeno odsvirana kompozicija, ni čitanje Andrića neće biti sasvim isto”, zapisao je Šaponja.
Zbirka eseja “Značenje džokera” preispituje značenje eseja kao literarne forme.
“Šta je esej? Mišljenje. A sredstvo mišljenja je smeh. Tim „najkraćim rastojanjem između ljudi“ ovdje se najotvorenije razotkriva logika Pištalove poetike. Smijeh je čak utkan, i u surovu priču o Mostaru, tom Pištalovom ličnom Makondu i o njegovom srušenom i nanovo sagrađenom mostu.
Bonus video:
