I Crna Gora ima svog Rablea

Prvo izdanje književne manifestacije uspješno je održano u Nikšiću od 25. do 28. maja. Karneval je ispunio zamišljeni cilj, a naredne godine će biti dodijeljena i nagrada za epsku imaginaciju koja nosi ime čuvenog pisca

2046 pregleda 0 komentar(a)

Književna manifestacija “Karneval romana”, posvećena jednom od najboljih domaćih romansijera i najprevođenijih pisaca (uprkos marginalizaciji njega kao autora), Miodragu Bulatoviću, ispunila je zamišljeni cilj i podsjetila da Crna Gora ima svog Rablea, kaže u razgovoru za “Vijesti” direktorka Narodne biblioteke “Njegoš” iz Nikšića, Bojana Obradović.

A cilj koji su, kaže, postavili prilikom planiranja prvog izdanja bio je da se kroz neobičan koncept promocija, prikaza i predavanja osvijetli književnost, ali iz onog aspekta koji povezuje scenski prikaz sa onim o čemu pisac govori o, i u, svom djelu.

”Dakle, moderatori-čitaoci su predavače i pisce naveli na otkrivanje puta kojim umjetnik prolazi stvarajući svoje djelo, što je za rezultat imalo osvjetljavanje skrivenih stvaralačkih metamorfoza. Pojam karnevalizacije koji podrazumijeva postupak oneobičavanja i invertovanu sliku svijeta na jedan zanimljiv način problematizuje univerzalne teme, pa smo uspjeli u namjeri da skrenemo pažnju na moć ovog književnog postupka koji je vrlo rijedak u svijetu književnosti, a koji nam je pomogao da se pisanom riječju bavimo na jedan drugačiji način skrećući pažnju na činjenicu da i Crna Gora ima svog Rablea koji je, kako to Mirko Kovač reče ‘šezdesetih godina prošloga stoljeća žario i palio na književnim terenima nekadašnje Jugoslavije, ali i širom svijeta, preveden je na tridesetak jezika, knjige su mu izlazile na krajnjim tačkama zemaljske kugle, u Japanu je, primjerice, njegov roman ‘Crveni petao leti prema nebu’ imao tiraž od pedeset hiljada primjeraka’. To dovoljno govori ne samo o veličini Bulatovićevog djela, nego i o umjetničkoj vrijednosti i snazi postupka karnevalizacije kojim se služio. Mi smo se uspješno bavili ovim složenim književnim postupkom kroz lutke i scenografiju Barbare Bulatović, performans dramske sekcije ‘L’avantgarde’, kroz predavanja prof. dr Petra Pijanovića, prof. dr Tatjane Đurišić Bečanović i mr Tamare Pejović Labudović, ali smo i promocijama romana Zorana Živkovića i Damira Karakaša uspjeli dočarati tajni svijet stvaralaštva koji se krije iza djela ovih pisaca”, sumira Obradović.

Obradović
Obradovićfoto: JU Narodna biblioteka Njegoš Nikšić

Ona zaključuje i da je ustanovljena nova manifestacija koja kroz vezu između maske, riječi, muzike i scenografije, a koje zajedno uspijevaju oživjeti književne likove, otkriva tajni svijet književnosti.

Specijalna gošća “Karnevala romana”, kćerka Miodraga Bulatovića, multimedijalna umjetnica Barbara, predstavila je svoje instalacije “Čuj” i “Tri kritičara” u nikšićkoj Gradskoj kući koja je od 25. do 28. maja ugostila sve ljubitelje i poštovaoce književnosti. Bulatović ističe da je srećna zbog realizovane manifestacije kojoj apsolutno odgovara naziv “Karneval romana”, a unaprijed se raduje i njenom budućem razvoju.

”Drago mi je da je Bojana odabrala baš taj naslov sa pojmom ‘karnevalizacije’ jer mi je to blisko i nekako mi se čini da je to prava nota koja odgovara i vezuje se i za mog oca Miodraga. I sama se time bavim, kao lutkarka, a da to i ne znam”, kazala je Bulatović.

Barbara Bulatović
Barbara Bulatovićfoto: JU Narodna biblioteka Njegoš Nikšić

Na pitanje “Vijesti” da li Crna Gora pamti njenog oca kako mu i dolikuje, Barbara Bulatović priča:

”Mislim da dugo nije bilo ništa što se tiče njegovog imena i djela. Bio je taj embargo i slično... A sa druge strane, on je mnogo volio da priča o Crnoj Gori i prepričava nam razne događaje koje pamti iz svih krajeva Crne Gore... Mislim da je to kod njega ‘sindrom Gogolj’, jer je Gogolj bio Ukrajinac a pisao je na ruskom. Tako i moj otac, ne zna se šta je (bio), da li jugoslovenski pisac, pa srpski, crnogorski, šta sad? I nije on jedini... Sa druge strane, on je u Sloveniji zapamćen kao čovjek koji je branio jugoslovenstvo i jezik kao jugoslovenski jezik i zbog toga nije bio prihvaćen... Svakako, mi imamo velike planove za saradnju u budućnosti, pa ukoliko se Crna Gora do sada nije odužila Miodragu Bulatoviću - sada ima šansu”, kazala je Barbara Bulatović i poručila:

”Sada su drugačija vremena, pa ako pomislim da je zbog ‘Heroja na magarcu’ bio disident i protjeran, mislim da je sada vrijeme da se vrati”.

A sudeći po gostima naslućuje se i da će “Karneval romana” postati i biti značajna adresa na međunarodnoj književnoj sceni. Tako je jedan od najpopularnijih i najčitanijih regionalnih autora koji se svrstava i među hrvatske klasike, Damir Karakaš predstavio svoj novi roman “Okretište” i time zatvorio manifestaciju, a prethodno je govorio za “Vijesti”, između ostalgo ističući važnost ostavštine Miodraga Bulatovića.

”Sigurno je to jedan od najznačajnijih pisaca sa ovih prostora, nepravedno zapostavljen, pisac koji nadahnjuje. To je jedan od pisaca koji je u književnosti nešto kao što je veliki ruski reditelj Tarkovski u filmu, a kad ga čitaš imaš osjećaj kao da te bog umjetnosti mazi po glavi. Drago mi je i da će biti ustanovljena književna nagrada koja će nositi njegovo ime, jer je on to zaista i zaslužio”, poručio je Karakaš.

Govoreći za razne medije širom regiona odavno je poznato da Karakaš posebno cijeni Bulatovića kojeg nerijetko spominje i ne krije koliki je uticaj na njega imao.

”Ja sam možda jedini pisac na prostoru Balkana koji stalno spominje Miodraga Bulatovića. Imam sve njegove knjige i mogu da kažem da je on zaboravljen, kako u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, pa čak i Crnoj Gori. Zato se možda ljudi čude jer ga ja stalno spominjem, ali to je zato što veoma dobro mogu osjetiti njegovu literaturu iz koje se može puno naučiti i cijenim njegov rukopis i stil u cjelini”, istakao je Karakaš.

Karakaš
Karakašfoto: JU Narodna biblioteka Njegoš Nikšić

O jedinstvenoj pojavi Miodraga Bulatovića u našoj kulturi i o njemu kao ličnosti koji nema pandana u crnogorskoj i južnoslovenskoj književnosti tokom manifestacije je govorila i prof. dr Tatjana Đurišić Bečanović. Ona je objasnila da se Bulatović karnevalizacijom koristio da bi se pozabavio problemima koji se tiču pojedinca u društvu.

”Menipska satira je glavni prenosilac i nosilac karnevalskog osjećanja koja uvodi skandale, ekscentričnost i svijet podzemlja koji je Bulatović intenzivno proučava, a čija važnost leži u tome da je riječ o prostoru u kome se ukidaju sve zabrane i uvodi potpuno drugačija hijerarhija i vrijeme krize u kome se inicira karnevalska egzistencija”, poručuje prof. dr Bečanović i dalje dodaje da postoje četiri strategije ili četiri koda koja su presudno uticali na stvaralački postupak Miodraga Bulatovića i njegovo oblikovanje naracije i to: karnevalizacija, poetizacija, simbolizacija i groteska.

Bojana Obradović dalje dodaje da se u nizu velikih imena književnosti XX vijeka zaista izdvaja i pisac Miodrag Bulatović koji je, ističe ona, u svom djelu ostvario najveću epsku imaginaciju koja ga je predstavila kao stvaraoca koji zaslužuje da bude prevođen na mnoge jezike i koji je najprevođeniji poslije nobelovca Iva Andrića.

”Svojom poetskom genijalnošću Bulatović je obilježio moderni književni izraz koji se odlikuje odstupanjem od tradicionalnog načina pripovijedanja i ima osobine karnevalizovane književnosti koja je vrlo rijetka u svijetu pisane riječi. Tradicionalnu estetsku kategoriju lijepog, koja podrazumijeva sklad, stilsko jedinstvo, pravilnost, formu i uzvišeno jedva da možemo naći u njegovim tekstovima, zbog čega groteska i karnevalizacija dolaze do punog izražaja upravo u njegovom djelu. Koliko je važan ne samo u crnogorskoj nego i svjetskoj književnosti ne govore samo činjenice o broju prevoda i izdanja svuda u svijetu, nego i estetska vrijednost koja se mjeri stilom pripovijedanja koji je okarakterisan u književnoj kritici kao ‘bulatovićevski’, dakle toliko poseban da nije imao pandana u nama bliskoj književnoj riječi. Sjećanje na njegovo ime dužna je da čuva nauka o književnosti i ja se kao neko ko se njome i bavi nadam da će u budućnosti biti posvećenija proučavanju Buletovićevog djela”, kazala je ona.

Obradović ističe da se planovi vezani za “Karneval romana” tiču onoga sa čime su i počeli:

”A to je njegovanje književnog i kulturnog pamćenja koje je sadržano u djelima vrijednim proučavanja i prikazivanja. Spoj više umjetnosti, pitanje književne riječi među njima, kao i otkrivanje stvaralačkih postupaka kojima je cilj bio razobličiti, izvršiti dekonstrukciju i oneobičiti koristeći se groteskom, parodijom, farsom i svakom vrstom preuveličavanja u osnovi su ove manifestacije. Zadatak književnosti je da prevrednuje sve vrijednosti, da oneobiči prikazani svijet i da problematizuje vječna pitanja čovjekovog bitisanja, a naš zadatak je da na ‘Karnevalu romana’ skrenemo pažnju na tu svrhu književne umjetnosti, jer, završiću riječima Bulatovićevog omiljenog pisca Iva Andrića: ‘Pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničem ako na jedan ili na drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti”...

Naredne godine i nagrada

”Karneval romana” će naredno izdanje dočekati i sa ustanovljenom književnom nagradom “Miodrag Bulatović” koja će tada prvi put biti i dodijeljena. Nagradu će uručiti i kćerka Miodraga Bulatovića, Barbara, a članovi žirija su: prof. dr Petar Pijanović, prof. dr Boguslav Zjelinjski i mr Tamara Pejović Labudović.

”Književne nagrade su dobar način da se potvrdi i promoviše nečiji talenat, a kada nagrada nosi ime jednog genijalnog pisca koji je još za života zakoračio u sami vrh svjetske književnosti, a koji je potekao iz Crne Gore, onda su čast i odgovornost utoliko veći što treba ‘naći’ pisca koji je na nivou djela Miodraga Bulatovića ili blizu tog nivoa. U svjetskoj književnosti on je prepoznat kao predstavnik karnevalizovane književnosti čija invertovana slika svijeta oneobičava narativnu zbilju i estetski prevrednuje sve vrijednosti, tako da je bilo logično da nagradu u oblasti karnevalizovane i groteskne književnosti vežemo za njegovo ime”, istakla je Obradović.

Ona je dodala da je Obradović pisac čija epska imaginacija obilježava drugu polovinu XX vijeka i zahvaljujući kojem je crnogorska karnevalizovana književnost prepoznata na svjetskoj književnoj sceni, pa je zato JU Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića, kao organizator manifestacije “Karneval romana”, i osnovala priznanje “Miodrag Bulatović”.

”Nagrada će biti dodijeljena za epsku imaginaciju, prije svega najboljem romanu koji modeluje karnevalizovanu, grotesknu ili fantastičnu sliku svijeta i koji se odlikuje posvećenošću epskome, kao i estetskim vrijednostima koje su na nivou djela Miodraga Bulatovića, ili blizu tog nivoa. Kao osnivač imamo obavezu da trajno brinemo o ovom priznanju, o ugledu nagrade i predstavljanju Bulatovićevog djela, a napominjem da se nagrada i dodjela nagrade ne mogu koristiti za promociju bilo čega osim književne izvrsnosti i epske imaginacije”, najavila je Obradović i dodala da će konkurs biti objavljen u narednom periodu.

Društvo je u obavezi da brine o intelektualnom zdravlju djece

Na pitanje koliko je Bulatović aktuelan i atraktivan danas, Bojana Obradović ističe da su djela dobrih pisaca uvijek aktuelna, pa zato i govorimo o klasicima književnosti i kanonskim djelima koje učenici moraju pročitati u toku svog školovanja.

”Razvoj kritičkog mišljenja direktno zavisi od nivoa čitalačke pismenosti, što znači da smo kao društvo u obavezi da brinemo o intelektualnom zdravlju naše djece. To ćemo najbolje postići tako što ćemo u školi njegovati kulturu čitanja i interpretacije književnih djela kroz poseban osvrt na ona djela koja su ne bez razloga u samom vrhu. Da li će mlađi čitaoci uvijek razumjeti na pravi način neki tekst? Vjerovatno da neće uvijek, ali će svakako svakom novom knjigom koju pročitaju biti korak bliže u osvajanju znanja i saznanja koje se krije u fiktivnom svijetu knjige. Mi se u Biblioteci ‘Njegoš’ vodimo načelom da dijete koje čita postaje čovjek koji misli, pa se u skladu sa tim i bavimo piscima koji zaslužuju našu pažnju i proučavanje. U okviru ‘Karnevala’ je dramska sekcija iz Gimnazije “Stojan Cerović” imala performans koji je kroz spoj pokreta, maske i riječi oživio likove Alise, gospođe ministarke, Raskoljnikova, Antigone i Ismene, Vladimira i Estragona i mnogih drugih. Dakle, ta djeca su pokazala da svi rukopisi koji su preživjeli sud vremena su uvijek aktuelni, mladim čitaocima samo treba ponuditi određeni ugao gledanja”, zaključuje Obradović.

Bonus video: