"apstraktni dodir" u Gradskoj galeriji Kotor

Dodir realnosti i apstrakcije budi potisnuto i zaboravljeno

Mladi slikar iz Srbije Nemanja Vučković, prvi put se samostalno predstavlja u Crnoj Gori izložbom koja će biti otvorena večeras u 21 čas

4257 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Izložba “Apstraktni dodir” zapaženog mladog slikara iz Srbije Nemanje Vučkovića biće otvorena danas u Kotoru, u Gradskoj galeriji u 21 čas.

Slike kojima se Vučković prvi put samostalno predstavlja crnogorskoj publici uglavnom su manjeg formata, rađene tehnikom ulje na platnu i biće izložene u Gradskoj galeriji Kotor do 21. jula.

Nemanja Vučković
foto: Privatna arhiva

Kritika ocjenjuje da se većina njegovih radova zasniva na traženju veze između energije prirode i ljudske energije, i to u trenutku stvaranja, pa se “apstraktni dodir” može osjetiti u kreativnom zanosu stvaralačke energije, slike kao da je zadržavaju i šire, a umjetnik detaljnije za “Vijesti” predstavlja šta to publika može dobiti u dodiru s njegovim apstrakcijama.

”Uglavnom radim velike slike zato što želim posmatrača da fokusiram na samu sliku, podstaknem ga da zaboravi na okolinu koja ga okružuje i pokrenem stupanje u dijalog posmatrača sa slikom. Za razliku od tih slika, ove su manjeg formata i namjenski sam ih tako radio, ali sam zbog toga obratio mnogo pažnje na sami kolorit i dinamiku slike. Dinamiku postižem netipičnom kompozicijom koja stvara vibraciju u oku posmatrača, jer mi je cilj da posmatrača podstaknem i namamim na razmišljanje, da probudim u njemu želju za razmišljanjem i istraživanjem slika, a da ti trenuci otkrivanja ne budu figurativni već da probude neki zamišljeni prostor, osjećanje ili emocije. Ja uglavnom slikam prostor pun energije, moći i ljubavi, nešto što ne može vizuelno da se prikaže već je to potrebno zamisliti, a to svako od nas drugačije zamišlja. Zaljubljenost, prvi poljubac, sreća, radost, to svako drugačije doživljava, pa tako i moje slike svako drugačije doživljava u zavisnosti od samoga sebe, ali tome doprinosi i moja netipična kompozicija”, ističe Vučković na početku razgovora za “Vijesti”.

Vučković
Vučkovićfoto: Privatna arhiva

Djeluje da izložbom i njenim nazivom “Apstraktni dodir” on povezuje i poziva publiku na iskustvo putovanja na koja vode njegova platna.

”Da, baš tako. Želim da pozovem na taj dodir realnosti i apstrakcije, realnog svijeta i apstraktnih slika, na dodir u razmišljanju, pronalaženju emocije i energije i doživljaja koje je čovjek kroz svoj život proživio, a u međuvremenu je to zaboravio. Sada, kada dođe do dodira s mojim slikama, posmatrač će se podsjetiti svoje prošlosti i probudiće se energija u njemu koja zapravo dolazi iz same prirode i ljudskog života”, poručuje Vučković.

On posebnu pažnju posvećuje psihološkom aspektu likovnosti i vizuelnog, promišlja o tome šta i na koji način želi da probudi kod publike, a u svemu tome objašnjava i kakav je proces stvaranja za njega kao autora.

Platno kao paleta
Platno kao paletafoto: Privatna arhiva

”Uglavnom radim slike bez nekog prethodnog razmišljanja o tome šta će biti na slici i bez dodatnih skica. Tražim kompoziciju kroz sve vrijeme slikanja, a kada je pronađem na slici onda je još više akcentujem, stvaram dinamiku bojom, crtežom i raznim tehnikama koje koristim da bih dobio što različitiju i neobičniju kompoziciju, ali i teksturu. Na mojim slikama ima mnogo boja. Vidi se i crtež koji se gubi u boji i samoj kompoziciji, ali se ipak vidi na nekim slikama, a to stvara prostor za razmišljanje i pruža mogućnost da posmatrač, ukoliko je otvoren prema slici, očaran utone u kompoziciju i platno slike”, kaže Vučković.

Koliko je svu tu dinamiku, intenzitet, energiju i vibraciju teško ili izazovno postići kada su u pitanju radovi manjeg formata, Vučković dalje priča:

”Na ovoj izložbi predstavljam se sa oko 20 radova manjeg formata, a donosim i dvije velike slike koje do sada nijesu bile izlagane, a sa željom da, ukoliko bude mjesta u galeriji, namontiram i te dvije velike slike dimenzija 2,5 x 1,5 metara. Što se tiče samog postupka rada i onoga što želim da postignem, veliki format mi omogućava da se što bolje oslobodim i da energiju bolje prikažem, dok mi je mali format malo problematičan za taj poduhvat. Trudio sam se da ovom prilikom te manje radove predstavim kao neki detalj jedne velike slike tako da kada spojimo ove male slike možemo dobiti jednu veliku. Radio sam po tom principu, iako je svaka slika zasebna i sama govori za sebe”, navodi umjetnik.

Voli velike formate
Voli velike formatefoto: Privatna arhiva

On ipak ističe da, iako se mogu posmatrati i kao mozaik, svaka od slika koje će biti predstavljene u kotorskoj Gradskoj galeriji ima svoj život i svoju priču, toliko nezavisnu i jedinstvenu da i tako razdvojene i uokvirene za sebe, slike žive na svoje načine, što mu je i bila namjera. Ono što je karakteristično za njega i sve njegove radove jeste snažan, vibrantan kolorit ali i kompozicija, a u kombinaciji tih elemenata Vučkovićeva platna odaju utisak plesa prirode, njenih zakona i podsvjesnog čovjekovog života. Od čega kolorit zavisi i kako bira ili dobija boje, zavisi od trenutka, kaže Vučković.

Nemanja Vučković
foto: Privatna arhiva

”To sve zavisi od moje trenutne inspiracije i mog trenutnog doživljaja onoga što osjećam i što želim da predstavim. Ne vodim se onim normama o tome koje boje s kojima idu, već direktno na slici miješam boje. U tom kontekstu bih mogao reći da je slika istovremeno i moja paleta na kojoj kombinujem i otkrivam razne boje i tako eksperimentišem. Često se dešava da neku boju, koja možda navodno ne bi išla uz sliku, ja (o)stavim jer volim da istražujem i tragam za nečim novim, pa tako i rizikujem s bojom koja možda ne bi ‘išla’, dajući sebi zadatak da ukomponujem tu boju na slici. Uglavnom su to dvije, tri ili četiri boje na slici, ne koristim previše različitih boja, a imam i neke slike rađene samo u žutoj boji u različitim nijansama... U suštini, sve zavisi od moje inspiracije i toga kako se osjećam onog trenutka kada stvaram, kakvu energiju nosim i želim da predstavim. Bukvalno mi je to jedina skica. Na licu mjesta stvaram, bez prethodne ideje, samo s trenutnim doživljajem koji želim da zabilježim. Kada je tako slika odrađena, taj doživljaj ostaje svjež i upravo ta svježina posmatraču daje energiju. Ne treba previše raditi na slikama u kontekstu zasićenja, jer se time slika može i ugušiti, već treba tačno znati kada treba stati u postupku rada na slici. To je veoma teško, jer se nekada dobije dobra slika, pa u želji da bude još i bolja autor više i više radi na slici, a to može odvesti ka gušenju slike i uništavanju energije ili transformacije u neku tešku i iscrpljujuću energiju. Ja radim dosta na slikama, ali vodim računa i o tome da znam i spoznam kada da stanem”, ističe autor koji očigledno zna šta želi da postigne svojim djelima.

Igra se bojama i kompozicijom
Igra se bojama i kompozicijomfoto: Privatna arhiva

A sva djela, baš kao i izložbe, nose posebno poetične nazive.

”To dođe u trenutku kada završim sliku, potpišem je, odmaknem se i pogledam sliku. Tada znam koji naziv da dam slici i zato su i imena mojih slika nesvakidašnja”, kaže Vučković.

Iako je do sada imao više samostalnih izložbi, ovo će biti njegovo prvo samostalno predstavljanje u Crnoj Gori, pa zato dodatno poziva publiku da posjeti izložbu.

”Učestvovao sam ranije u jednoj likovnoj koloniji u Plavu, ali ovo će biti moja prva samostalna izložba u Crnoj Gori. Htio bih da pozovem publiku da dođe i vidi stvaralaštvo umjetnika iz južnog dijela Srbije, a koje je puno opčinjavajuće prirode i prirodnih ljepota. Ovo je moj posljednji ciklus koji je namjenski rađen za ovu izložbu, pa bih zato dodatno pozvao sve ljude koji vole apstraktnu umjetnost da dođu i vide moja djela, da stupe u dijalog s mojim slikama i da probaju da nađu svoju unutrašnju energiju koju imaju, a možda su je i zaboravili negdje tokom života”...

Oduvijek je znao da će biti slikar

Nemanja Vučković je rođen u Surdulici 1990. godine i jedan je od istaknutijih srpskih slikara mlađe generacije. Diplomirao je 2012. godine na Fakultetu primenjenih umetnosti u Nišu, a 2017. godine završio je master studije na slikarskom odsjeku u klasi akademika Fehima Huskovića. Trenutno je na doktorskim studijama u oblasti slikarstva.

Iako je mlad, slikarstvom se bavi i izlaže duže od dvadeset godina, kaže. Do sada je imao 14 samostalnih izložbi u regionu i inostranstvu, učestvovao je na više od 30 grupnih, boravio na mnogim likovnim kolonijama i simpozijumima i do sada je izlagao na šest bijenala.

Čuva sva svoja djela
Čuva sva svoja djelafoto: Privatna arhiva

”Cijelog svog života slikam, još od obdaništa sam posvećen slikanju”, objašnjava on i nastavlja:

”S nekih pet-šest godina krenuo sam s ozbiljnim crtanjem. Išao sam na privatne časove tokom osnovne škole, uporedo s redovnom srednjom školom sam pohađao i jednu srednju likovnu školu da bih zatim upisao fakultet, zavšio osnovne, zatim i master studije. Svaki svoj rad čuvam u svom ateljeu, još od predškolske dobi. Svaki rad je potpisan i stavljena je godina kada sam ga uradio, a čak i oni radovi kada nijesam znao da pišem su potpisani, jer me je moj otac potpisivao. Sve to čuvam u svom ateljeu kao jednu kolekciju koja će nekada biti otkrivena i arhivirana. Cijelog svog života sam znao da ću biti slikar i upravo zbog toga svaki svoj rad i čuvam za neku budućnost. Slikam i izlažem više od 20 godina. U Surdulici gdje sam rođen sam imao svoje prve samostalne izložbe, dosta grupnih jer sam od petog razreda pohađao likovne radionice u Vranju u sklopu čega sam izlagao i na grupnim izložbama, ali i osvajao nagrade. Kasnije sam krenuo i sa ozbiljnim samostalnim izlaganjem na fakultetu, masteru, a sada sam na doktoratu. Sada se uglavnom predstavljam samostalnim izložbama, ali i kada me pozovu na neke grupne”, ističe Vučković.

Njegova djela se nalaze u mnogim privatnim i javnim kolekcijama, a njegova samostalna izložba u Galeriji Kuće legata bila je u nominaciji za Politikinu nagradu, za najbolju izložbu u 2021. godini.