Podsjećam cijenjeni čitalački auditorijum da je gospođa Novaković Đurović - ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (arhitektica na stranu, za sad) u prekriženoj Vladi Dritana Abazovića - 22. jula tekuće godine odapela “Javni poziv za predlaganje predstavnika/ce nevladine organizacije u radnoj grupi za izradu nacrta zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata” - pa hajde, rekoh, da vidim koje su se to NVO odazvale - i, eventualno, kome je to iz tzv. NVO sektora - imenom, prezimenom i nazivom NVO - pripala čast da bude član radne grupe za izradu nacrta našeg novog, ako-bog-da-zakona - krovnog dokumenta, što bi se reklo, u oblasti planiranja i urbanizma (arhitekturica na stranu, za sad).
Kad tamo (četvrtak, 25. avgust, 18:22) - ništa!
Unatoč činjenici da u Javnom pozivu lijepo piše da se predlozi dostavljaju u roku od 10 dana od dana objavljivanja javnog poziva - znači zaključno sa 1. avgustom tekuće godine, molim vas - te da se MEPPiU (arhitekturica na stranu, za sad) obavezuje da će u roku od sedam dana - sedam dana! - od isteka roka za dostavljanje predloga objaviti listu predloženih predstavnika/ca NVO - uz nazive NVO koje su ih predložile i koje su nekako uspjeli da ih provuku kroz sitno sito vrlo zahtjevnih (pred)uslova koje je postavio MEPPiU (arhitekturica na stranu, za sad).
Kad već pomenuh preduslove, tj. uslove - uz “dokaz da je NVO u prethodne tri godine, u vezi sa prostornim planiranjem i izgradnjom objekata, sprovela istraživanje, izradila dokument, organizovala skup ili realizovala projekat usmjeren na unaprijeđenje stanja u oblasti prostornog planiranja i izgradnje objekata, potpisan od strane lica ovlašćenog za zastupanje i potvrđen pečatom NVO” - trebalo je priložiti i “dokaz o iskustvu predstavnika NVO u oblasti prostornog planiranja i izgradnje objekata (stručni rad, sertifikat ili drugi dokument)”.
Na stranu to što je gospodin Ratko Mitrović - bivši i odavno zaboravljeni ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (arhitekturica na stranu, za sad) u bivšoj i odavno zaboravljenoj Vladi đenerala Krivokapića - 5. jula prošle godine - dakle, 5. jula prošle godine, molim vas - odapeo Javni poziv za predlaganje predstavnika/ce nevladine organizacije u radnoj grupi za izradu nacrta zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata - da bi 30. jula konstatovao - s bolom u duši, pretpostavljam - da “u propisanom roku nije bilo prijavljenih kandidata”.
I dok čekamo famozni Akt o obrazovanju radne grupe za izradu nacrta zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata - koji bi gospođa ministarka trebalo da nam podastre na uvid ovih dana - među brojnim pitanjima koja se nameću izdvojio bih tek dva - od kojih je prvo retoričko.
Da li je gospođa ministarka, u vezi sa prostornim planiranjem i izgradnjom objekata, u potonjih tri godine, sa svoje strane, sprovela bilo kakvo istraživanje, izradila dokument, organizovala skup ili realizovala projekat usmjeren na unaprijeđenje stanja u oblasti prostornog planiranja i izgradnje objekata? - i, u skladu s tim - da li postoji bilo kakav dokaz o njenom iskustvu u oblastima prostornog planiranja i izgradnje objekata?
Tačan odgovor je - NE, naravno! - što je toliko očigledno, da sam pod rizikom da ispadnem glup u društvu što to pominjem (uopšte).
Drugo pitanje je unekoliko kompleksnije - i odnosilo bi se na činjenicu da se na spisku zaposlenih ili na neki drugi način angažovanih u MEPPiU (arhitekturica na stranu, za sad) nalazi 185 imena - uključujući i pet neraspoređenih službenika sa rješenjima po nekoj od prethodnih sistematizacija, te dvije pripravnice mlade - dakle, koliko se od tih 185 časnih službenika bavi, na ovaj ili onaj način, nacrtom budućeg krovnog dokumenta u oblasti planiranja prostora i izgradnje objekata? - i zašto nam se čini - nama s ove strane - da se ama baš niko time ne bavi.
Kako bilo - graditi se mora - neovisno od toga ko je čelu vlade, a ko na čelu ministarstva i svih direktorata u okviru ministarstva redom - neovisno i od tzv. javnog interesa u domenima upravljanja prostornim resursima.
***
OK, kad me (već) pitate za koga sam navijao u prošli petak na subotu, u sitnim satima, u trenutku kad su narodni poslanici krojili kapu Dritanu Abazoviću i njegovoj hokus-pokus Vladi - moram vam priznati da sam navijao kontra Inicijativi o provjeri povjerenja Dritanovoj Vladi, iza koje je bio DPS - odnosno za Dritana.
Ne velim da je Dritan u potonjih sto i kusur dana uspio da udahne bilo kakav realni smisao u bilo što - upravo suprotno - nanizao je impresivnu seriju naopakih poteza kojima je navukao na sebe gnjev - kako među političkim pokroviteljima i tzv. opoziciji, tako i među najširom populacijom. Usput je demonstrirao - i to vrlo zorno - da ne razumije relacije na ovdašnjoj društveno-političkoj sceni - i da nije u stanju da osmisli održiv koncept vršenja vlasti. Što, u konačnici, upućuje na zaključak o njegovim žalosno neadekvatnim predstavama o ulozi lidera u ovim vremenima i na ovim prostorima - i njegovom neshvatljivo naivnom oportunizmu.
Dritanu su, drugim riječima, povjereni ključevi od automobila - golf 2, 1989. godište - da bi se Dritan, nedugo zatim, zakucao u banderu.
Opet, u školi sam naučio, između ostaloga, da je neprijatelj mojega neprijatelja moj prijatelj - uz opasku da je ovdje, u potonje vrijeme, vrlo teško razlučiti ko je kome prijatelj (a ko neprijatelj).
Jedno je jasno - dok pogubni partijski upliv, koji je uzrok svih zala koja nas pritiskaju decenijama, ne bude isključen iz odlučivanja o tzv. vitalnim stručnim pitanjima - ili barem sveden na podnošljivu mjeru - ovdje neće svitati rujna zora.
Slijepo povinovanje partijskoj logici - tzv. partiokratija - pervertira društvene vrijednosti i napose porađa diletantizam - što neminovno rezultira generalnim posrtanjem sa svim poljima.
Ne znam da li postoji primjer u povijesti da su elite - odnosno komični partijski lideri u našem slučaju - koji su svojim činjenjem, odnosno nečinjenjem, uveli svoja društva u stanje permanentne krize - pronašli pute koji vode u kontra smjeru - ka izbavljenju i ozdravljenju.
Kladio bih se, za sve pare, da ne postoji...
Bonus video:
