Otvoren 56. bitef

Emotivan govor ruske pozorišne kritičarke: Još uvijek gajim nadu da će ovo biti posljednji rat u Evropi

"Važno je razumjeti da 24. februara Rusija nije napala samo Ukrajinu, nego je proglasila rat i sopstvenoj kulturi"

11244 pregleda 2 komentar(a)
Davidova, Foto: Facebook/Bitef
Davidova, Foto: Facebook/Bitef

Na Bitef dolazim od druge polovine devedesetih godina. Smatram da je to jedan od najvažnijih festivala u Evropi. Oduvijek sam na njemu osjećala posebnu ljubav prema Rusiji i ruskoj kulturi, rekla je na samom početku ugledna ruska pozorišna kritičarka i kustoskinja, danas politička emigrantkinja.

Emotivnim i otrežnjujućim govorom ruske pozorišne kritičarke i autorke, Marine Davidove, koji je pozdravljen višeminutnim aplauzom, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu večeras je otvoren 56. Beogradski internacionalni teatarski festival, prenosi Nova.rs.

Njene riječi prenosimo u cjelini:

"Vjerovatno zbog viševjekovnih simpatija između ove dvije zemlje u Srbiji sam često nailazila na pokušaje opravdavanja spoljne politike svoje domovine. Večeras bih željela da vas zamolim da pokušate da čujete glas miliona Rusa koji ne podržavaju trenutni rat i da razumijete zašto je istinska ljubav prema Rusiji nespojiva sa podržavanjem napada na Ukrajinu.

Budući da niko od nas u ovom auditorijumu ne pripada svijetu politike već svijetu kulture, predlažem da ostavimo po strani geopolitički aspekt ovog problema (mnogo bi demagogija moglo da se nagomila oko toga), i da na trenutni rat u Evropi gledamo kroz prizmu lijepih umjetnosti.

Važno je razumjeti da 24. februara Rusija nije napala samo Ukrajinu, nego je proglasila rat i sopstvenoj kulturi.

Veoma dugo Rusija je bila neka vrsta kentaura. Njen politički sistem podsjećao je na azijski despotizam, ali njena kultura i umjetnost su, u svojim najvećim dostignućima, bile okrenute prema Zapadu.

Čak i poslije Oktobarske revolucije, koja je svoje građane lišila svih političkih sloboda, evropski način ruske kulture je bio oličen u ljevičarskoj avangardi koja ne samo da je slijedila evropske trendove već ih je ponekad i sama nametala i definisala.

Prva osoba koja je uklonila ovu protivrečnost između politike i kulture bio je Staljin. Krajem dvadesetih godina prošlog vijeka on ne samo da je počeo sistematski da uništava čitav taj avangardni trend u kulturi već je potpuno odsjekao rusku kulturu od zapadnog svijeta i sunovratio je u provincijsku arhaičnost. U trenutku njegove smrti 1953. ruska kultura je postala spržena pustinja.

A sada se istorija ponavlja.

Sve do 24. februara 2022. godine, rekla bih za Moskvu da je jedna od najvažnijih kulturnih prijestonica Evrope. Imala je više zanimljivih premijera, izložbi, koncerata i međunarodnih festivala nego bezmalo bilo koji drugi grad na svijetu. Od 24. februara svjedočimo kulturnoj promjeni koja se odvija u Rusiji, a koju možemo da poredimo sa onom koja se dešavala za vrijeme Staljina. Samo što se sada dešava čak i brže nego u Staljinovo doba.

Broj reditelja, scenografa i dramaturga koji su napustili Rusiju je ogroman. Sve važne institucije za savremenu umjetnost, za savremeno pozorište, de fakto su nestale.

U ovom ratu, pravi pobjednici u Rusiji su mediokriteti, oni koji žele da drže zemlju u mraku. Ponekad mi se čini da je rat započet ne da bi se pobijedilo na frontu, već da bi se sprovela unutrašnja osveta onih kojima se ne dopada ni najmanja mogućnost života u otvorenom svijetu.

Od 24. februara svako ko je bio okrenut ka Zapadu ili ko uživa međunarodnu potvrdu i ugled, lako može da bude proglašen izdajnikom, da izgubi svoje pozorište, prostor za izlaganje, mjesto na univerzitetu i tome slično.

Zapravo, i Staljinova kulturna, konzervativna revolucija imala je iste obrasce. I to je bila pobjeda mediokriteta. Oni su preuzeli vlast. Fašizam je oduvijek bio trijumf mediokriteta. I upravo jednom takvom trijumfu svjedočimo danas u Rusiji.

Drugim riječima, u ovom trenutku svjedočimo uništavanju ne jedne, već dvije zemlje.

U jednoj, Ukrajini, infrastruktura se dosljedno i brutalno uništava i ljudi umiru, a u drugoj zemlji, Rusiji, odvija se ono što bih nazvala kulturnom katastrofom: umjetnost, nauka, obrazovanje, mediji, ustanove socijalne pomoći itd. bivaju uništavane pred našim očima.

Kada namjeravate da podržite rat koji Rusija vodi zato što volite rusku kulturu, razmislite o tome da je kultura najveća žrtva ovog rata.

Još uvek gajim nadu da će ovo biti posljednji rat u Evropi, da naše kulturne veze neće biti prekinute i da će ruski teatar da se vrati ne samo na Bitef već i na druge međunarodne festivale.

Proglašavam 56. Bitef otvorenim“.

Glavni program 56. Bitefa otvorila je plesna predstava "Svaki pokušaj će se završiti u skršenim tijelima i slomljenim kostima“ Jana Martensa u produkciji GRIP i Dance on ansambla iz Antverpena.

Za Gran pri "Mira Trailović" i Specijalnu nagradu "Jovan Ćirilov" takmičiće se devet predstava iz Njemačke, Belgije, Meksika, Francuske, Srbije, Slovenije i Ujedinjenog Kraljevstva.