Sa seta, Foto: Privatna arhiva

ekranizacija romana “Usta puna zemlje” branimira šćepanovića

Kad radite na remek-djelu, upale se dodatni motori

Direktor filma, u režiji 98-godišnjeg Puriše Đorđevića, producent Miljan Gogić za “Vijesti” najavljuje novo ostvarenje, a govori i o Međunarodnom filmskom festivalu Forteca u Perastu gdje je ovog ljeta bio jedan od članova žirija

6144 pregleda 1 komentar(a)
Sa seta, Foto: Privatna arhiva
Sa seta, Foto: Privatna arhiva

Ljubitelji kinematografije, ali i kvalitetne umjetnosti uopšte, sa oduševljenjem su dočekali vijest o novom rediteljskom poduhvatu devedesetosmogodišnjeg legendarnog reditelja Mladomira Puriše Đorđevića, a dodatno zbog toga što radi na adaptaciji kultnog romana “Usta puna zemlje” Branimira Šćepanovića.

Svevremena priča o čovjekovom životu, opraštanju od života, o postojanju, smrti, društvu i svijetu, te mentalitetu čovjeka nakon nekoliko verzija scenarija ovog, ali i drugih autora, na filmsko platno postaviće bliski prijatelj Branimira Šćepanovića, Puriša Đorđević, koji je više puta isticao da od ovog djela ne želi da odustane.

Roman jednog od vodećih proznih pisaca domaće/jugoslovenske književnosti 20. vijeka, preveden je na više od 30 jezika i doživio je niz (re)izdanja, a u antologiji svjetske književnosti koju je objavila Francuska enciklopedija, pod naslovom “Idealna biblioteka”, uvršten je među 700 knjiga svih vremena, od Gilgameša, Homera i Biblije, pa do današnjih dana. Pored toga, o uspjehu romana “Usta pune zemlje” u Francuskoj svjedoči i to da je postavljena i predstava u Modernom pozorištu u Lilu.

Sa druge strane, najstariji aktivni filmski stvaralac u Srbiji, sineasta Puriša Đorđević je svojim djelima obilježio jugoslovensku kinematografiju, a sada izaziva ostatak kinematografskog svijeta time što je u 98. godini ponovo stao iza kamere i krenuo u realizaciju djela na kojem je radio više od 20 godina, na različite načine ga pripremajući. I sada je došlo do realizacije, konačno, iako Šćepanović to nije dočekao.

Ðorđević je autor scenarija, direktor fotografije je Gino Sgreva, a pomoćnik reditelja je Ognjen Petković. Producent je Željko Mitrović, a film nastaje u produkciji “Apollona” i Telekoma Srbija. Sagovornik “Vijesti” je direktor filma, producent Miljan Gogić koji je ovog ljeta boravio u Crnoj Gori kao član žirija na Međunarodnom filmskom festivalu Forteca u Perastu.

Gogić
Gogićfoto: FIFFP

Uloge u filmu tumače: Radivoje Raša Bukvić, Sonja Kolačarić, Andrija Kovač, Lazar Jovanov, Aleksandra Rukavina, Nikola Marković, Ana Kostovska, Anisja Gavrilović, Marina Rakić, Dina Vucaj, Tamara Milojković, Marko Topolovacki, Marjan Apostolović

Povodom saradnje na ovom ostvarenju, Miljan Gogić ističe da vjeruje da će rezultat i plod rada iznjedriti umjetnički i univerzalni film koji će voljeti sve generacije.

”Saznavši da mu je ostalo još samo tri mjeseca života, Marko bježi iz bolnice u šumu. Bježi od ljudi, od primitivizma, agresivnosti, zlobe, nasilja svijeta koji ga okružuje, zabadanja nosa u tuđe stvari, ali tokom tog bijega on zapravo susreće sve ljude od kojih se i odmetnuo”, navodi se u sinopsisu filma, a zvuči poznato svim čitaocima ove nezabilazne lektire generacija.

Gogić otkriva da je snimanje završeno, a da se i proces montaže odvija po planu i da se premijera može očekivati do kraja godine. Iako se radnja romana odvija u crnogorskom pejzažu, snimalo se na lokacijama u Srbiji, kao što su: Lipovačka šuma, Trešnja, Košutnjak, Krčedin...

Sa snimanja
Sa snimanjafoto: Privatna arhiva

Kritika je svojevremeno ocijenila “Usta puna zemlje” kao remek-djelo.

”To je veličanstvena poema o životu... Roman koji se svojom dubinom, veličinom teme i ljepotom riječi uzdiže do nivoa najvećih književnih djela”, zabilježeno je u pariškom časopisu za literaturu ‘Le Magazine Littéraire’, a ‘Le Matricule des Anges’ iz Pariza naziva ga ‘velikim, velikim spomenikom književnosti’”.

S obzirom na sve to, Gogić ističe da se uz ovakve podatke autorima i okupljenom timu upale dodatni motori.

”Kada dobijete priliku da radite na takvom djelu, ne razmišljate o problemima i izazovima, već vam se upale dodatni motori koji učine i daju vam snagu da to sprovedete. Tek kada se završi snimanje, shvatite da ste upravo uradili antologijsku stvar”, jasan je on.

Vječne i bezvremenske teme života i smrti, suočavanja sa smrću i sumiranje života, bliske su svima bez obzira na podneblje, a Gogić dodaje da vjeruje da će film biti “vrlo univerzalan, a istovremeno i naš”.

Sa snimanja filma
Sa snimanja filmafoto: Privatna arhiva

”Već prve stranice romana ‘Usta puna zemlje’ gdje Šćepanović ocrtava konture neizlječivo bolesnog čovjeka koji odlazi u zavičaj da bi dočekao smrt, ukazuju na dramatičnost i tegobu koja će se nadviti nad njim tokom čitavog djela. Agonija neumitnog kraja navodi misli ka oduzimanju sopstvenog života. ‘Usta puna zemlje’ možemo čitati sa istim onim čitalačkim zadovoljstvima i zanosima koji se mogu sresti kako kod Borhesa, tako i kod Huana Rulfa. Djelo magijski obavija stvarnost jednog čovjeka, njegovu unutrašnju nadmoć i pobjedu nad grupom progonitelja. U završnoj sceni shvatamo da onoliko koliko je protagonista živio ideju samoubistva, što je više flertovao sa smrću, više ju je doticao, više joj se udvarao i sanjao o izbavljenju. Takva kompozicija vječitih životnih kontrasta i unutrašnjih preispitivanja poslužila je Šćepanoviću da napiše ovo ingeniozno djelo o dva smisla čovjekovog postojanja u uslovljenim predvorjima pakla i raja”, piše renomirana izdavačka kuća “Dereta” u opisu djela.

Na pitanje šta publika može očekivati od ekranizacije, Gogić ipak ne želi mnogo da otkriva, ali obećava da će djelo biti interesantno.

”Film će svakako biti zanimljiv kako za festivalske gledaoce tako i za širu bioskopsku publiku. Ne želim da mnogo otkrivam ali sam uvjeren da takvi filmovi fale našoj sceni i da će publika to umjeti da prepozna”, kaže on.

Mladomir Puriša Đorđević rođen je 1924. godine, a za sobom ima veliki broj klasika jugoslovenske kinematografije, njegovi filmovi su prikazivani na prestižnim svjetskim filmskim festivalima, u Veneciji i Berlinu, osvajali nekoliko “Zlatnih arena” u Puli, da bi, kao veteran, sada ponovo stao iza nekog projekta, pažljivo odabranog. Djeluje da radi s lakoćom i ljubavlju, a Gogić prenosi i utiske sa seta.

Đorđević na setu
Đorđević na setufoto: Privatna arhiva

”Kada shvatite da radite sa jednim od najstarijih, ako ne i najstarijim rediteljem na svijetu, koji još režira, onda i sve poteškoće koje godine nose sa sobom nekako lako razumijete i sprovodite sve kako biste takvoj osobi pružili da uživa u poslu koji najbolje umije da radi. Mislim da je njegov pečat upravo momenat koji umije da prepozna kod glumca radeći sa njim i iskoristi ga u najboljem svjetlu, a da to ne traje dugo i da nema previše ponavljanja. Rekao bih i da je to ono po čemu se razlikuje u odnosu na mlađe kolege”, objašnjava Gogić.

Na pitanje umiju li naša, postjugoslovenska društva i institucije kulture da vrednuju i cijene istaknute stvaraoce, Gogić kaže da vjeruje da smo na dobrom putu po tom pitanju.

”Očito da su ljudi iz producentske kuće ‘Apollon medija’ prepoznali značaj i omogućili da se ovo djelo konačno ekranizuje. U našoj književnosti imamo puno djela koja bi mogla da se ekranizuju, i ja mislim da smo na dobrom putu”, odgovara on.

Sa seta
Sa setafoto: Privatna arhiva

Gogić je po vokaciji producent, ali za sobom ima i iskustvo reditelja i scenariste. Ističe da radi i sarađuje i sa stranim produkcijama, a sve to doprinosi da se u domaćoj kinematografiji sve više radi.

”Sve više se snima u našim državama a to znači da su naše drzave prepoznate kao sigurne i perspektivne lokacije za snimanje filmova i serija. To ne samo da znači ulaganje stranih sredstava u jednu zemlju već i pozicionira tu istu zemlju na svjetskoj mapi filmske industrije”, ističe Gogić kao važno.

On ističe da od filma “Usta puna zemlje” ima “velika očekivanja koja su i opravdana”, a pored toga otkriva i da privodi kraj svoj novi autorski film.

”Trenutno završavam i svoj autorski film ‘Uzdizanje’ koji sam snimao u Bangladešu, a koji se nalazi u postprodukciji”, zaključuje on i otkriva da publika uskoro može očekivati mnogo toga.

Sreća je kada vam se u životu desi magični grad Perast

Pored filma “Usta puna zemlje”, producent iz Srbije Miljan Gogić za “Vijesti” je prenio i utiske povodom boravka u Crnoj Gori, i to u Perastu gdje je na Međunarodnom filmskom festivalu Forteca ove godine bio član žirija. Za ovogodišnju selekciju filmova, sa raznih strana Evrope, Gogić ima riječi hvale, ali ističe da je prema njegovom mišljenju zadatak žirija uvijek težak, te da nijedan festival nije izuzetak...

”Posebno kada imate veliki izbor dobrih i produkciono kvalitetnih izdanja, kao što je to bio slučaj sa ovogodišnjom selekcijom filmova u Perastu”, dodaje on.

Sa festivala Forteca u Perastu
Sa festivala Forteca u Perastufoto: Jelena Kontić

Jedinstveno mjesto izražene ljepote i “fotogeničnosti” na kojem se festival utemeljio, kvalitet i po(r)uka filmova koje bira glumica iz Srbije, djelimično crnogorskog porijekla, a koja godinama već živi i radi u Švedskoj, Jelena Mila (Ivanišević Paunović), upravo su razlog zbog kojeg Gogić očekuje i vjeruje da će festival u budućnosti nastaviti dodatno da raste.

“Perast za mene predstavlja mjesto koje odiše ljubavlju i mirom, a ove godine je to bilo nekako uzvišenije, kako zbog perioda života u kome se nalazim tako i zbog čitavog utiska festivala za koji sada mogu sa sigurnošću d kažem da predstavlja jedan od bisera Boke. Upravo selekcija koja iz godine u godinu čini ovaj festival velikim je jedan od razloga mog oduševljenja”, ističe Gogić i dodaje:

”Oduševljenje protkano predivnom energijom govori o osjećaju koji sam imao sve vrijeme boravka u magičnom gradu Perastu. Mogu samo da kažem da je prava sreća kada vam se u životu desi Perast. Jednostavno, festival Forteca u Perastu pretenduje da bude, po mom mišljenju, jedan od najznačajnijih događaja u čitavoj Crnoj Gori”, zaključuje Gogić.

Kulturom i umjetnošću se vaspitavaju generacije

Branimir Šćepanović rođen je u Podgorici 1937. godine, a umro je u Beogradu, u Domu za stare na Bežanijskoj kosi u novembru 2020. godine, praktično zaboravljen... Pored njega, sve svjedoči da su nas posljednjih godina napustili mnogi velikani jugoslovenske umjetnosti, ali i da neki žive u teškim okolnostima. Na pitanje kakav je odnos država i sistema prema ljudima koji su svojim stvaralaštvom učinili zemlju prepoznatom, a umjetnost u kojoj su djelovali priznatom, Miljan Gogić smatra da treba više ulagati u kulturu i stvaraoce u toj oblasti.

”Kao neko ko se bavi video-produkcijom mogu u svom domenu da govorim. Mislim da je u ovom konkretnom smislu država pokazala zainteresovanost i kao optimista vidim da se mnoga vrata otvaraju u našim državama, ali da je svakako potrebno da imamo veću svijest i da se okrećemo više ka sebi i svom dvorištu. A države svakako uvijek mogu i treba više da ulažu u kulturu i umjetnost jer se tako vaspitavaju generacije koje dolaze”, poručuje on.