Centar savremene umjetnosti Crne Gore početkom godine pokrenuo je projekat Laboratorija Kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja, čije su autorke i realizatorke kustoskinje i konzervatorke Centra savremene umjetnosti Natalija Vujošević, Nada Baković, Marina Šaranović i Anita Ćulafić.
Laboratorija je osmišljena kao multidisciplinarna platforma za sve zainteresovane istraživače, kustose i umjetnike koji se bave arhivskim, kolaborativnim i participativnim praksama (ali i ne samo njima), kako bi se doprinijelo boljem razumijevanju, mogućim novim čitanjima ove izuzetno vrijedne zbirke, ali i kako bi se sačuvale vrijednosti koje ona baštini koje su u biti antikolonijalne i temelje se na uvažavanju različitosti.
Ideja o osnivanju Galerije nesvrstanih zemalja “Josip Broz Tito”, inicirana sedamdesetih godina, realizovana je 1984. godine kada je Galerija zvanično otvorena u tadašnjem Titogradu, u Jugoslaviji, s namjerom njegovanja i očuvanja osobenosti kultura i umjetnosti nesvrstanih zemalja. Vođena principima međusobnog poštovanja, solidarnosti i saradnje između nesvrstanih zemalja, Galerija je za veoma kratko vrijeme postala mjesto susreta, otvoreno za razmjenu najraznovrsnijih umjetničkih praksi i iskustava i zajedničko djelovanje u cilju uvažavanja umjetničkih vrijednosti i nasljeđa nesvrstanih zemalja i zemalja u razvoju. Osnovna ideja, koja je podrazumijevala afirmisanje načela i ciljeva nesvrstanosti u području kulture (kako je zabilježeno u Statutu Galerije), ticala se, najprije, njegovanja ravnopravnih odnosa i razvoja kulturnog pluralizma. Postojanje takve Galerije i njen rad podsticao je zajedničko djelovanje za ravnopravan status umjetničkih posebnosti i obilježja kultura nesvrstanih zemalja u kontekstu tada snažne evropocentrične predrasude o njihovim umjetničkim vrijednostima i kulturnoj baštini. U tom je smislu ova Galerija bila jedinstvena kulturna institucija u svijetu.
Kad sve to pogledamo, ono što je zanimljivo kao fenomen, jeste svojevrsni “sindrom nazadovanja” kome svjedočimo u današnjem kontekstu, gdje neke vrlo inovativne, progresivne ideje i aktivnosti bivaju degradirane do neprepoznatljivosti, što nije slučaj samo sa vrijednovanjem ove Kolekcije u široj javnosti, već sistemsko i sistematično nazadovanje simuliranjem tzv. “aktivnog doprinosa razvoju kulture” duvanjem u fanfare najavljujući konstantno nove početke. Time se samo, zapravo, doprinosi razvoju nerazvoja.
Međutim, polje kulture je uvijek i polje borbe - humanim sredstvima i dobrim primjerom.
O tome na koji način je revitalizovana prvobitna svrha Galerije i kako je kroz projekat Laboratorija Kolekcija umjetnosti nesvrstanih zemalja za veoma kratko vrijeme pobudila interesovanje međunarodne stručne, akademske, ali i šire javnosti, razgovaramo sa Natalijom Vujošević, umjetnicom i kustoskinjom Centra savremene umjetnosti Crne Gore.
Kako je došlo do ideje da se pokrene projekat Laboratorija i šta on sve obuhvata?
- Godinama unazad slušam komentare istraživača i umjetnika sa raznih strana zainteresovanih za nasljeđe Kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja, o tome kako ih veoma zanima sadržaj i istorijat ove kolekcije, te kako su njihova nastojanja da stupe u kontakt sa kolekcijom uglavnom završavala neuspjehom. Direktorica Centra Jelena Božović je, međutim, na samom početku svog rada pokazala otvorenost i razumijevanje za vrijednost i potencijal ove zbirke, ali i sluh i uvažavanje za iskustva i znanja kustoskinja i konzervatorki koje decenijama vode brigu o ovom nasljeđu i arhivu, sve u svemu sjajan menadžerski i ljudski pristup koji je ukazivao da je moguće i u inertnim institucionalnim vakumima stvarati prostor za konstruktivan rad, odnose i osavremenjavanje.
Kako se u mojoj kustoskoj i umjetničkoj praksi posljednjih godina dominantno bavim arhivskim projektima u oblasti savremene umjetnosti (počevši od saradnje na istraživanju arhiva AFŽ-a sa Natašom Nelević, međunarodnog arhivskog projekta THEY LIVE, koji se bavi istraživanjem i arhiviranjem studentskih domova od Drugog svjetskog rata do danas, Missing Stories, međunarodnog projekta Goethe instituta Beograd u saradnji sa FVZ koji iz pozicije savremene umjetnosti izučava istoriju prinudnog rada u nacističkim logorima Drugog svjetskog rata, do Arhiva Cetinjskih bijenala koji sam inicirala sa koleginicom Irenom Lagator Pejović, a razvijamo ga u saradnji sa timom Instituta za savremenu umjetnost i Fondacijom Petrović Njegoš) napisala sam predlog projekta koji bi spojio moje iskustvo u arhivsko umjetičkim praksama, sa znanjem i iskustvom sjajnih koleginica Marine Čelebić, Anite Ćulafić i Nade Baković koje posvećeno vode brigu o ovoj kolekciji. Njima se predlog dopao, te je projekat podržan na Savjetu i uvršten u program, a nakon izuzetno uspješnih pola godine programa i postizanja međunarodne vidljivosti, program je produžen do 2025. godine.
Projekat ima za cilj ponovnu aktuelizaciju i afirmaciju jedinstvene kolekcije Pokreta Nesvrstanih zemalja kao i njeno ponovno povezivanje sa svijetom, kroz savremene programe istraživanja, izložbe i edukacije. Pored toga, podrazumijeva digitalizaciju arhivske građe kako bi se objedinila, sačuvala i pripremila za dalju obradu i korišćenje od strane zainteresovanih istraživača, zatim, istraživanje umjetničke zbirke i prikupljanje aktuelnih biografskih podataka o umjetnicima, dokumentovanje oralne istorije (razgovori sa radnicima Galerije koji su prisutni od njenog osnivanja, razgovori sa političarima aktivnim u to vrijeme, kao i građanima Podgorice koji se sjećaju perioda osnivanja Galerije “Josip Broz Tito”, te ih i ovom prilikom pozivamo da se jave na mejl: laboratorijanesvrstanih@csucg.me, ili da dođu na razgovor), saradnju sa istraživačima i umjetnicima iz oblasti savremene umjetnosti i teorije zainteresovane za istraživanje zbirke, te koncipiranje i objavljivanje serije publikacija koje predstavljaju godišnja istraživanja.
Projekat je do sada okupio referentne kustose, umjetnike, teoretičare umjetnosti i istraživače sa raznih strana. Na koji način ostvarujete saradnju i koji programi su realizovani?
- Na početku projekta otvorili smo javni poziv za zainteresovane istraživače, i odziv je bio odličan.
Prioritet smo dali istraživačima koji su se ranije zanimali za istraživanje ove zbirke, ili imali već ostvarenu saradnju, zbog želje da ove projekte koji imaju međunarodnu vidljivost predstavimo i domaćoj publici. Ostvarili smo saradnju sa Irenom Lagator Pejović na njenoj izložbi Povezani pejzaži, sa kustoskinjom Muzeja savremene umjetnosti Ljubljana, Bojanom Piškur, koja više od decenije istražuje kulturu pokreta nesvrstanih, i koja je autorka serije izložbi Južna sazvježđa - poetike nesvrstanih. Sa Bojanom smo sarađivale na izložbi Kolekcija kao konstelacija, koju je publika imala prilike vidjeti u junu 2022. u Botaničkoj bašti. Slušali smo, pored predavanja Bojane Piškur, i predavanja Andreje Hribernik, dugogodišnje direktorice Koroške galerije iz Slovenj Gradeca, i novopostavljene direktorice Kunsthaus Graz, istoričarke umjetnosti i autorke knjige Nesvrstani Modernizam Bojane Videkanić, posjetila nas je i istraživačica i kustoskinja Centra Pompidou iz Pariza, Alicia Knok. U narednim danima očekujemo posjetu tima istraživača sa univerziteta Pittsburg.
U galeriji Centar aktuelna je i izložba U ritmičkom afinitetu, koju smo realizovali u saradnji sa renomiranom umjetnicom Jasminom Cibic, koja je otvorena performativnim izvođenjem kompozicije U ritmičkom afinitetu od strane tri soprana Zorane Latković, Nataše Jovović i Milice Lalošević. Pored izbora radova iz kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja, postavljenih u korelaciji sa muralima Jasmine Cibic, publika ima priliku da pogleda film Poklon, za koji je Cibic dobila prestižnu Jarman nagradu u Velikoj Britaniji.
Ovih dana radimo na pripremi završne izložbe programa 2022. godine koju realizujemo u saradnji sa istoričarkom umjetnosti Vjerom Borozan. Ova izložba fokusiraće se na umjetnost Bolivije, a pratiće je mini simpozijum i promocija publikacije Laboratorije umjetnosti nesvrstanih zemalja 2022. Ostvarili smo i komunikaciju sa umjetnikom Elojem Tarsisijem (Eloy Tarcisio) iz Meksika, koji je 1986. boravio u umjetničkoj rezidenciji u Titogradu.
Pored istraživačkog dijela koji traje u kontinuitetu, značajan segment predstavlja i komunikacija s javnošću putem predavanja, izložbi i drugih programa, što ovaj projekat čini vrlo zahtjevnim, imajući u vidu kompleksnost bavljenja arhivskim praksama. Šta je najizazovnije u okviru čitavog procesa i koja je to (dodatna) vrijednost koja se stvara?
- Nažalost, znanje o ovoj zbirci i njenoj istoriji u lokalnom kontekstu je skoro izbrisano. Ovaj važan segment naše istorije, kao i mnogi drugi, potisnuti su i zanemareni u procesu tranzicije za koju danas možemo reći da je proces kretanja od nečega ka ničemu.
Kada je kultura, naročito savremena umjetnost u Crnoj Gori u pitanju, proizvodnja znanja je već decenijama nepostojeća, ono što smo vidjeli na našoj sceni je uglavnom veoma površno i prilično zakašnjelo reprodukovanje modela preuzetih iz onoga što bismo mogli nazvati modni diktat centra, u ovom slučaju zapadnog centra, koji se ironično upravo posljednjih decenija istoga odriče, a pomalo i stidi.
Ono što smatramo važnim i na čemu insistiramo u ovom projektu jeste ideja da znanje i vrijednost treba proizvoditi ovdje.
Ovo možemo nazvati naivećim izazovom, jer kultura kojoj u širem i u užem smislu pripadamo, višedecenijski ispošćena kadrovski, infrastrukturno nerazvijena, institucionalno anestezirana, egzistencijalno dovedena do individualnog i kolektivnog eskapizma ili egzila, proizvodi atmosferu ignorancije i nepostojanje filtera koji bi prepoznali kvalitet. Ili kako držati pravac u društvu koje je u slobodnom padu?
- U procesu rada insistiramo na politici reciprociteta kada je u pitanju saradnja sa gostujućim istraživačima. Veoma nam je važna komunikacija sa publikom i mladima, i raduje nas da su naše izložbe i predavanja odlično prihvaćena od strane publike, te da možemo reći da projekat već sad ima svoju redovnu publiku.
Nekoliko djela iz kolekcije selektovala si za izložbu Umijeće držanja za ruke/dok se probijamo kroz sedimentni oblak, kojom se Crna Gora predstavila na 59. Bijenalu u Veneciji, čime je, zapravo, i Kolekcija umjetnosti nesvrstanih zemalja postala vidljiva internacionalno, što nije bio slučaj posljednjih decenija.
- Uvezivanje zbirke nesvrstanih sa radovima savremenih umjetnika dio je koncepta koji, ispostavlja se, jako dobro komunicira sa temama koje su ove godine predstavljene na Bijenalu.
Dužni smo takođe reći otvoreno i nedvosmisleno i to da nedostatak vidljivosti jedne ovakve kolekcije na internacionalom nivou jeste isključivo posljedica nedovoljnog znanja i nezainteresovanosti onih koji su o statusu kolekcije u našem kulturnom prostoru o tome donosili odluke. Interesovanje za ovu kolekciju od strane internacionalnih istraživača i umjetnika odavno postoji. Pogledajte samo što smo mi uspjeli postići u samo pola godine postojanja ovog projekta.
Višedecenijsko utrpavanje kulture u fioke izgradnje polu fiktivnih narativa o nacionalnom identitetu i istoriji, ličnim interesima i sitnoburžoaskim potrebama provincijalne elite stvorilo je vakum internacionalno nevidljive i irelevantne kulture sa kompleksom grandioznosti.
Znanje, introspekcija, teme koje nadilaze lokalni kontekst smetnja su opstanku ovako konstruisanog diskursa, te je sudbina zapostavljenosti pogodila i jednu internacionalnu kolekciju kakva je Kolekcija umjetnosti nesvrstanih zemalja.
Potresno je, gotovo tragikomično, koliko se lako proizvode dobri rezultati kada se promijeni sama orijentacija i navigacija unutar onoga što je namjera. Baš ovaj projekat, koji traje tek nešto više od pola godine, dokaz je te nepodnošljive lakoće.
Šta misliš da proizvodi ovu nestabilnu poziciju kulture, koja onemogućava zdravo funkcionisanje?
- Primjer tretmana i sudbine jedne ovako vrijedne Kolekcije može poslužiti kao studija slučaja hronično neozbiljnog odnosa prema kulturi i nasljeđu od strane društva, ali uz saučesništvo kulturnih radnika, uz potpuno odsustvo stida.
Iz današnje perspektive gašenje ove galerije i njeno smještanje kao kolekcije unutar novoformiranog Centra savremene umjetnosti sve više izgleda kao pogrešna odluka koju danas, uz svo razumijevanje težine ideološkog konteksta i dramatičnog okvira unutar koga je nastala, moramo uzeti kao primjer sljepila koje nas opominje da drugačije gledamo na ovakva blaga i dragocjenosti koje imamo ili nam (ne)pripadaju.
Sam ovaj opasni višedecenijski previd simptom je mnogo čega što se na sličan način u našem miljeu gušilo, stavljalo u drugi plan ili lukavo degenerisalo do granica atrofije svake vrste.
Višedecenijski odnos SVIH političkih struktura prema kulturi je bio i ostao varvarski.
Marginalizacija kulture i ponižavanje znanja i postignuća kulturnih radnika, njeno podređivanje efemernim potrebama političkih trgovina i predizbornih kampanja upravo je ključna tačka koja ruku pod ruku sa kapilarno instaliranom korupcijom daje našem društvu hronični predznak primitivnog.
Ovaj projekat karakteriše kolektivan rad, što, čini mi se, pospješuje kulturu saradnje i razumijevanje, zajedničko učenje i podjelu znanja. Kakva su iskustva takvog rada i šta znači u institucionalnim okvirima?
- U samoj ideji ovog projekta jeste razmjena znanja, istraživanje učenje i briga. Ovaj princip primjenjujemo kako u međusobnoj saradnji i komunikaciji, tako i u komunikaciji sa saradnicima i gostima projekta. Veliko je zadovoljstvo preplitati različita generacijska iskustva, razmjenjivati ideje, razvijati ih u zajedničkom radu, ali i razvijati brigu o nečemu što smatramo javnim dobrom, i nasljeđem koje pripada svima, i iz kojeg svi mogu mnogo naučiti.
Ono što je takođe važno je da ovakav proces i razumijevanje da smo zajednički posvećene očuvanju i razvoju nečega što je veće od nas, proizvodi danas rijetko dosegljivo zadovoljstvo u radu, što predstavlja malu pobjedu i doprinos borbi protiv okruženja oboljelog od deficita empatije.
Šta planirate sledeće i koje programe možemo očekivati ubuduće?
- Trenutno pripremamo više izložbi i edukativnih projekata kod nas u Centru savremene umjetnosti, i u inostranstvu.
U novembru ćemo selekciju radova predstaviti u fantastičnoj zgradi opere i baleta u Skoplju, u saradnji sa Bojanom Piškur i organizacijom Fakultet za stvari koje se ne mogu naučiti. Radimo i na završnoj izložbi, mini simpozijumu i promociji publikacije koja će se održati u novembru i decembru u dvorcu Petrovića, u Centru savremene umjetnosti Crne Gore.
Desetog decembra u Koroškoj galeriji u Slovenj Gradecu, Slovenija otvaramo zajedničku izložbu Kolekcije solidarne budućnosti, koja ukršta našu kolekciju umjetnosti nesvrstanih zemalja sa kolekcijom za mir, nastalom šezdesetih godina dvadesetog vijeka, uz odabrane intervencije savremenih umjetnika. Pozvani smo da predstavimo naš projekat na konferenciji Kolekcija kao glagol, koju u decembru organizuje Muzej savremene umjetnosti Zagreb. Za 2023. planiramo gostovanja internacionalnih umjetnika i istraživača. Upravo ovih dana razgovaramo o saradnji sa Samom Durantom, poznatim američkim umjetnikom koji se kroz politički angažovanu umjetnost bavi temama istorije i modernizma, a posljednjih godina njegov fokus je istorija i ideja nesvrstanosti. Pregovaramo takođe o izložbama u Muzeju savremene umjetnosti Ljubljana, i Muzeju savremene umjetnosti Zagreb, kao i o učešću na nekoliko internacionalnih festivala i konferencija.
Bonus video:
