Otvorena izložba vajara Marka Đurovića

Ciklus “Dodir samoće” sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici, nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka

2217 pregleda 0 komentar(a)
Sa otvaranja izložbe Marka Đurovića, Foto: JU Muzeji i galerije Budve
Sa otvaranja izložbe Marka Đurovića, Foto: JU Muzeji i galerije Budve

Izložba skulptura “Dodir samoće” akademskog vajara Marka Đurovića otvorena je preksinoć u Modernoj galeriji “Jovo Ivanović” u budvanskom Starom gradu.

Prisutne je ispred JU Muzeji i galerije Budve pozdravila Ivana Domazetović koja je najavila program. U muzičkom dijelu programa je nastupio učenik Škole za osnovno muzičkoobrazovanje Budva Sergej Božović, koji je izveo kompozicije D. Aguado - etida a mol i Sofokles Papas - Soleares.

”Ciklus ‘Dodir samoće’ sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici, nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka. Proces stvaranja bilo kojeg umjetničkog djela vezan je za samoću. U tim trenucima svu gorčinu i tugu umjetnik pretvori u energiju koja je neophodna za stvaralaštvo. Marko poput prirode, koja iz zgarišta stvara nove izdanke sa najljepšim pupoljcima, uspijeva da svoju nedaću i bol pretoči u umjetnička djela. U njegovim djelima možemo osjetiti jačinu potresa koji su u njemu izazvali teški životni trenuci”, kazao je o izložbi kustos Saša Radišić.

Povezani članci

03. Novembar 2022.

”Dodir samoće” Marka Đurovića

On ističe da su Đurovićeve skulpture poput velikog praska, koji je iz velike destrukcije i uništenja stvorio nove svjetove, koje možemo vidjeti na noćnom nebu kako svjetlucaju čarobnom svjetlošću.

”Markove skulpture u svom arhaičnom crnilu u sebi nose oblike sfera, prelijepih i raznolikih, baš kao nebeska tijela u univerzumu. One predstavljaju onaj pupoljak koji priroda stvara u zgarištu. Ti idealni i prečisti oblici nisu slučajno smješteni u ovom zgarištu koje predstavlja nedaću koja ga je zadesila. One simbolizuju svjetlost na kraju tunela. Veza između ovih oblika je dodir, mala nit, koja dijeli radost i tugu, život i smrt. Nit koja daje vjeru, u ono bolje što dolazi i motiviše čovjeka. Marko na veoma promišljen način koristi vezu između svjetlosti i tame, u cilju ostvarivanja veoma originalne skulpturalne poetike. U njegovim radovima crna, nagorjela stabla, odražavaju energičnu snagu, snagu kojom Marko poput Sizifa penje svoju kuglu kao kamen prema vrhu”, dodao je Radišić.

Izložba će biti otvorena do 20. novembra.

Bonus video: