Predstava "Izložene": Od suza do smijeha i nazad

Nakon izvedbi u Podgorici, predstava “Izložene” nastavlja život na primorju, 13. decembra na repertoaru je u Centru za kulturu Tivat

5317 pregleda 0 komentar(a)
Publika je aplauzom pozdravila aktere predstave, Foto: Privatna arhiva
Publika je aplauzom pozdravila aktere predstave, Foto: Privatna arhiva

Idejni tvorac i rediteljka predstave “Izložene” Sandra Vujović nakon premijere komad opisuje kao scensku priču koja vozi od suza do smijeha i nazad.

Nakon što je koprodukcija Nezavisne teatarske scene “Bunt” (Bunt Scena) i Centra za kulturu Tivat premijerno izvedena u Podgorici ove sedmice, turneja se nastavlja dalje po primorju, 13. decembra u Centru za kulturu Tivat, 16. u kotorskom Kulturnom centru “Nikola Đurković”, a 20.12. je na repertoaru u Herceg Novom, u dvorani Park, svake večeri u 20 časova.

”Utisci nakon premijere su sjajni. Još smo uzbuđene. Pohvale stižu sa svih strana, a to nam uliva dodatnu snagu. Zahvalila bih se i predivnoj podgoričkoj publici koja je sjajno reagovala na predstavu. U velikoj sali KIC-a ‘Budo Tomović’, tokom cijele predstave, smjenjivali su se suze i smijeh, a upravo to govori da su ‘Izložene’ doprle do publike na pravi način i da nikog nisu ostavile ravnodušnim”, kazala je Sandra Vujović “Vijestima”.

Publika je dugim aplauzom i ovacijama pozdravila četiri mlade glumice: Anđeliju Rondović, Smiljanu Martinović, Anđelu Radović i akademsku slikarku Mariju Radusinović koja igra jedinstvenu ulogu u ovom glumačkom ansamblu.

Detalj iz predstave
Detalj iz predstavefoto: Printscreen

”Ova predstava bavi se jednom osjetljivom temom i svjesni smo da je ovo mali, ali ipak važan korak u pravcu osvješćivanja i društva, ali i nas samih, kao i skretanja pažnje na sve oblike i forme diskriminacije i nasilja nad ženama, kojima su svakodnevno izložene. U predstavi preispitujemo i uticaj tradicije na kreiranje negativnih obrazaca ponašanja i upravo diskriminatoran odnos prema ženama, ali je važno napomenuti i da ovo nije samo problem kod nas, već govorimo o problemu globalnih razmjera. Publika u Podgorici je bila djelić slagalice koji je nedostajao kako bi predstava započela neki svoj život, i nadam se da smo uspjeli da im iz jednog drugačijeg ugla približimo neke od izazova sa kojima se žene svakodnevno suočavaju i da ih podstaknemo na solidarnost sa žrtvama i podršku u borbi za ravnopravnost, jer to je borba svih nas”, kazala je Anđela Radović i dodala da sada predstavu nadograđuju novim igranjima koja slijede.

Ostatak autorskog tima čine: rediteljka Sandra Vujović koja potpisuje tekst zajedno sa još četiri književnice iz Crne Gore i regiona Teodorom Kipa, Anom Leković, Marijanom Aracki i Katarinom Nikolić, scenski govor radila je Katarina Krek, muziku je komponovao Vesko Lazović, lutke Milena Jane, a svjetlo Danilo Malović. Producenti su Dubravka Matičić, Kristina Gačević i Vladimir Cvijetić. Dizajn i fotografiju potpisuje Danica Janković.

”Ponosna sam na cijeli tim i na samu predstavu. Mogu da kažem da je iza nas dug i iscrpljujući proces tokom kojeg smo, stvarno, davale sve od sebe da upakujemo jedan nesvakidašnji dramski predložak koji je nastao iz pera pet književnica u scensku priču koja vas vozi od suza do smijeha i nazad”, istakla je rediteljka Vujović i cijelom timu čestitala na uspjehu.

Smiljana Martinović je istakla da je rad na ovoj predstavi koja obrađuje različite vidove nasilja nad ženama, prije svega velika čast, ali i zadovoljstvo i odgovornost. Tokom igranja predstave, Marija Radusinović na sceni, pred publikom, slika dešavanja i proces rada, odnosno ilustruje stanje, emocije i unutrašnje ožiljke koje ostavlja patrijarhalno društvo na ženu. Tako će nastati više likovnih djela koja će, najavila je Vujovićeva ranije, na kraju pozorišne sezone biti stavljena na aukciju u sklopu izložbe, a prikupljena sredstva biće donirana Sigurnoj ženskoj kući. Smiljana Martinović je ranije istakla da predstavu doživljava prvenstveno kao vid aktivizma, a reakcijama je zadovoljna.

”Drago mi je što je publika na premijeri stala uz nas, čula nas i podržala. Pokrenute su važne teme, teme koje se tiču svih nas, bez obzira na pol, vjeru, rasu, nacionalnost, društveni status... Proces rada na predstavi je bio jako zahtjevan, ali i oslobađajući. Uz ogromnu međusobnu podršku i razumijevanje, mislim da smo napravile dobru predstavu koja će živjeti”, rekla je ona.

Anđela Radović potvrdila je da je proces bio intenzivan, istrazivački, ali i po mnogo čemu specifičan, pa je i nestrpljenje da sve to podijele sa publikom bilo još i veće.

”Specifičnost priče uslovilo je to da naša sredstva budu malo drugačija od onoga što se percipira klasičnim teatrom, a to je nekako preraslo u prepoznatljiv jezik kojim ova predstava komunicira sa publikom. Mislim da ne samo da umije da sluša, već je priču koju smo sinoć ispričale publika proživjela sa nama. Ono što mi je od samog početka bilo jako važno je da budemo iskrene i da ove priče koje su inspirisane stvarnim događajima i životima nekih hrabrih žena, prenesemo autentično, a mislim da je to publika prepoznala. Iako nemamo iluzije da će jedna predstava donijeti neke velike i značajne promjene, važno je govoriti o diskriminaciji i nasilju nad ženama, kao i predrasudama i preprekama sa kojima se suočava većina žena, na prvom mjestu u porodici, a onda i u okruženju. Ono što kao društvo možemo da uradimo je da pokažemo solidarnost, a na institucijama sistema je da nam pruže podršku”, poručila je ona.

Dio scenografije predstave
Dio scenografije predstavefoto: Privatna arhiva

Dodaje i da su žene izložene različitim vidovima nasilja, iako je najvidljivije fizičko koje, nerijetko, ima fatalan ishod. No, tu su i oni prikriveni, suptilni, često i nevidljivi tipovi nasilja i dskriminacije koji se često, u neznanju, opisuju kao “tradicija”, a upravo to, kaže ona, ostavlja najdublje ožiljke.

”Želimo da sa scene pošaljemo jaku poruku otpora svim oblicima diskriminacije i nasilja i da osvijetlimo mrak u kom se nalaze mnoge žene, kako u Crnoj Gori, tako i u cijelom svijetu, jer iako tradicija u našem društvu igra veliku ulogu u očuvanju negativnih obrazaca, ovo je jedan problem globalnih razmjera”, kazala je Radovićeva, a Vujovićeva je dodala da su još na početku obećale sebi da neće napraviti predstavu nakon koje će publika izaći iz pozorišta sasvim ravnodušna.

”Publika nam je aplauzom i ovacijama na kraju poručila da je ovo drama o kojoj će dugo pričati i razmišljati”, kaže Vujović.

Utisak Anđelije Rondović je drugačiji kada je u pitanju uticaj predstave na publiku, ali se nada da ih je komad svakako zamislio.

”Žao mi je što mi je utisak da se i nakon ove predstave koja se bavi nasiljem nad ženama ništa neće desiti jer oni koji bi mogli nešto da promijene nijesu bili u publici, iako je predstava doživljela premijeru u sklopu 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama. Premijera je bila uspješna onoliko koliko je publiku zamislila”, zaključuje Anđelija Rondović.