Fotografija je nastala u prvoj polovini XIX vijeka i od tada stvari u likovnoj umjetnosti nijesu više iste. Uticala je na likovnu umjetnost, a i likovna umjetnost je u različitim etapama uticala na razvoj fotografije, kazala je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić tokom treće sesije “Imaginarijuma”, novog projekta JU “Zahumlje”.
O odnosu fotografije i slike, njihovim dodirnim tačkama, ali i mimoilaženjima, o tome kada je fotografija postala umjetnička forma, a kada moćno sredstvo manipalacije i obmane, o njenom putu od kamere opskure do IT tehnologije, sa Ljiljanom Karadžić i Ankom Gardašević, umjetnicom, razgovarala je istoričarka umjetnosti i autorka projekta Kristina Radović.
Karadžić, čija sfera interesovanja je preplitanje fotografije kao medija i drugih disciplina, kaže da je fotografija na samom početku pomogla umjetnicima i skratila im put, u zanatskom smislu, ali i uticala na njihov izraz, poput futurista koje je fascinirala moć fotografije da dočara pokret.
”Posebnu ulogu je imala u razgradnji slike kao organske cjeline, kako smo je do tada posmatrali, koja je bila sa jedne strane realnosti, a mi živimo u drugoj. Fotografija je pomogla fotomontaži, postaje fragment realnosti, i na kubističkim kolažima imamo sudar između naše i realnosti tog djela koje na neki način postaje otvoreno i inficirano”, kazala je Karadžić.
Fotografija je poslužila i dadaistima, ruskim konstruktivistima, ali i nadrealistima. Velika upotreba fotografije u realizaciji slike dostigla je kulminaciju kod hiperrealista, dodaje Karadžić, kojima je fotografija poslužila kao predložak. Stvarajući ogromne slike u kojima dominira krupni kadar urbanih elemenata, nastaju djela u kojima je teško napraviti granicu između realnosti i apstrakcije, ali koja zbog odsustva ekspresije i velikih dimenzija kod publike izazivaju nelagodu i začudnost.
Fotografija je, ističe istoričarka umjetnosti, uticala na oslobađanje slikarstva od mimetičkog, prikazivačkog.
”Digitalnom erom fotografija je postala svima dostupna, došlo je do hiperprodukcije i danas smo okruženi bezbrojnim fotografijama koje ne pamtimo. Mogu reći da je nastupilo vizuelno zagađenje i one se skladište bez reda, stvarajući u nama konfuziju. Međutim, fotografija je postala i moćno sredstvo manipulacije u različitim sferama života i na neki način mjesto obmane”, kazala je Karadžić.
Anka Gardašević kaže da fotografija, koja je dugo vremena bila zastupljena kao nosač informacija, kroz konceptualnu umjetnost ulazi na prava umjetnička vrata i postaje ravnopravno sredstvo u funkciji umjetnosti, a sve svoje elemente stabilnog umjetničkog izraza našla je u likovnoj umjetnosti, posebno u slikarstvu. Podsjetila je na agenciju “Magnum”, koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata, i bila jedan od glavnih centara life fotografije. Fotografija, ali i film, dodaje ona, zbog novog tipa kadriranja unose novo gledanje u slikarstvu, donoseći slobodu u izražavanju.
”Fotografija omogućuje da iz jednog kadra izvučemo mnogo drugih sekvenci koje mogu biti nekakav minimalizam”, kazala je ona ističući da su duže od jednog vijeka fotografija i slika bile upućene jedna na drugu.
Početkom postmoderne, fotografija i slika počinju da korespondiraju sa novim medijima visoke tehnologije stvarajući drugačiji multimedijalni ambijent u kome je došlo do revizije tradicionalnih veza i granice među tim umjetnostima, a digitalno doba je donijelo brži pristup umjetnosti. Gardašević i svojim radovima pokazuje koliko su fotografija i umjetnost isprepletene.
”Vajarstvo mi je pomoglo da fotografiju sagledam na drugi način, a scenografija da je koristim kao sredstvo u radu”, kazala je umjetnica koja je nedavnom izložbom “Stvarnost sjećanja” ispričala priču o nastajanju i nestajanju i tome da je život poput bljeska - trenutak koji brzo nestane.
”Ne znam da li je umjetnost moćnija od stvarnosti. Život je često potiskuje, ali ona je trajnija od stvarnosti. Ona je ono što ostaje. Ako vas obuzme bljesak umjetničkog djela bilo koje vrste umjetnosti, znači da ona ipak ima moć, jer nas uzdigne iznad sive svakodnevice”, kazala je Ljiljana Karadžić.
A slika je tu da “pomogne” tom bljesku, ali i nama. Kristina Radović, urednica programa u “Zahumlju”, svojim “Imaginarijumom” publici pruža mogućnost da stvori imaginaciju realnog i dočara samo nama znane slike i svjetove.
Bonus video:
