Manjak razgovora u zatvorenom sistemu ne vodi ničemu osim kolapsu

Premijera predstave “Safra” Milice Šćepanović i Marije Maše Labudović večeras u Podgorici, u sali Dodesta

3571 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Dvije prijateljice, Maša i Milica, nakon duže pauze njihovog prijateljstva, odlučuju da se svake srijede nalaze i uz kafu (pivo) podijele teret koji im se mota po glavi i tovari na pleća godinama...

Tako je najavljena predstava “Safra” mladih crnogorskih glumica Milice Šćepanović i Marije Maše Labudović koja će premijerno biti izvedena večeras u Podgorici, u sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, u 20 časova.

Komad je nastao po motivima teksta “Važnije polovice” hrvatskih spisateljica Beatrice Kurbel i Mirne Rustemović, u adaptaciji i režiji Šćepanović i Labudović, dok muziku potpisuje Irena Popović Dragović. U opisu predstave otkriva se i da će se pred publikom naći dirljiva priča o prijateljstvu, ljubavi, karijeri, djetinjstvu i majčinstvu, koja na ironičan i satiričan način ukazuje na sve probleme društva u kom su junakinje rasle.

Predstava Safra
foto: Promo

Priča o prijateljstvu nastala je upravo iz prijateljstva, ističe Šćepanović najavljujući premijeru “Vijestima”, pa tako kroz pjesmu, šalu, suze i iskrenost, dvije glumice dijele sa publikom njihove i njima bliske ispovijesti i iskustva.

”Maša i ja smo adaptirale tekst Beatrice Kurbel i Mirne Rustemović, a zadržale smo možda nekih desetak odsto originalnog teksta, dok je sve ostalo autorsko i naše. Družimo se već dugo godina, imamo neke zajedničke fore, vodimo prisne razgovore, a i živjele smo zajedno, pa smo tako iz naših internih tema i stvari koje nas dodiruju i muče, pokrenule cijelu ovu priču koju smo nazvale ‘Safra’”, objašnjava Šćepanović.

Ona ističe da predstava dobro korespondira i sa najnovijim dešavanjima koja potresaju region, ali i da je priča stalno aktuelna, te da se u njoj mogu pronaći različite generacije.

”Prije svega, ovo je komičan način da se odbranimo od stvari koje nas godinama okružuju i more kao generaciju. Smatramo da je ovo komad namijenjen našim generacijama, onima mlađim od nas, ali i generacijama naših roditelja. Predstava je sačinjena iz nekoliko odlomaka, a vjerujemo da će se u svakom od njih makar jedna osoba iz publike pronaći, što je zapravo i cilj”, ističe Šćepanović.

Ona dodaje da publika u prisnoj i toploj atmosferi sale Dodest može očekivati vrtlog emocija, ozbiljne teme, ali prvenstveno humor i otvorenost kao glavne adute ovih glumica i nešto na čiju važnost posebno žele da ukažu.

Labudović i Šćepanović
Labudović i Šćepanovićfoto: Privatna arhiva

”Publika može očekivati i suze i smijeh, a nadamo se i neku vrstu katarze nakon odgledanog komada, nakon čega će svako ponaosob porazmisliti o stvarima koje nas okružuju, sa zaključkom da o svemu treba razgovarati. U posljednje vrijeme svjedočimo upravo tome da manjak razgovora, u zatvorenom sistemu funkcionisanja kakav je naš, ali i unutar nas samih, ne vodi ničemu osim kolapsu, kako društvenom, tako i psihičkom”, poručuje Šćepanović i dodaje:

”A što se tiče ironičnog i satiričnog načina kazivanja, mogu reći da sam i sama rasla u okruženju u kojem smo se smijehom i humorom suočavali sa raznim stvarima, što je, po mom mišljenju, jedan od zdravih načina za sve. Trenutno čitam jednu knjigu u kojoj se kaže da je šala zapostavljen način liječenja i saglasna sam sa time”, konstatuje glumica.

Ona kaže da se prilično transparentno bave i teškim temama, otkriva da priča donosi i autobiografske elemente, ali i istinite priče njima bliskih ljudi.

”U predstavi ima dosta autobiografskih elemenata, ali i priča naših prijatelja, porodice i bliskih ljudi. Željeli smo da se dotaknemo nekih ispovijesti koje mnogi od nas svakodnevno slušaju. Ima tu i stvari koje nas istinski pokreću i motivišu. Kao što je i Maša jednom prilikom rekla: ‘Hrabrost leži u tome da istupimo sa stavom i da nekad bez ikakve kočnice iznesemo neke stvari na vidjelo’. Zbog toga mislim da su ovakav proces i ovakvi projekti nužni nama danas”, kaže Šćepanović.

Ona ističe da u toku igranja uživa u djelu i da joj ova predstava, kao glumici, donosi veliku radost, što smatra poentom igre. Razgovor za “Vijesti” zaključuje željom da sa koleginicom Marijom Mašom Labudović radi još ovakvih pozorišnih projekata.

”Nadam se da ćemo zajedno raditi predstave kojima ćemo probijati barijere, a istovremeno želim i da ohrabrim sve glumice da istupe... Navikli smo da su na sceni muškarci duhoviti, slobodni i otvoreni, a nas dvije ovom predstavom pokazujemo da i žene mogu biti takve, da jesu i mogu biti hrabre, svoje i jedinstvene, pa ko prepozna - prepozna”, kaže ona uz poruku:

”Samo hrabro i transparentno, sa ukusom i mjerom u svemu, ali i originalno, uz vlastiti pečat svemu, kako bi stvari bile što bolje”.

U nadi da ćemo se nakon izvođenja svi malo jače zagrliti

Predstava “Safra” je i njihov magistarski rad na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesorice Marije Milenković koja im je bila mentorka, a objema je donio radost i uživanje.

”Dok smo stvarale pružile smo jedna drugoj prostora da budemo slobodne u kreaciji, da predlažemo i radimo. Tekst smo stvarale u stanu, u parku, dok smo šetale, trenirale, vozile bicikl. Citiraću Mašu i ponoviti njene riječi: ‘Ovaj rad mora da vas obuzme. Mora da vas obuzme tema kojom se bavite kako bi to bilo uspješno’”, kaže Šćepanović i dodaje:

”Ja mislim da je nas to i pokretalo tokom prethodna četiri mjeseca i vjerujem da se jedino tako mogu desiti uspješni rezultati i predstave: uz konstantno razmišljanje, istraživanje, razgovor sa ljudima, uz dijeljenje mišljenja zarad kvalitetnog rezultata. Nadamo se da će publika prepoznati našu iskrenost, naš humor, otvorenost, hrabrost, ranjivost, ali i ideju i temu, te da ćemo se nakon izvođenja svi malo jače zagrliti”, priželjkuje Šćepanović.

Bonus video: