Njegoš "Luču Mikrokozma" širi i otvara kao lepezu pitanja o osnovnom ljudskom postojanju

Predavanje o Njegošu u sklopu Njegoševih dana, u podgoričkoj Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović"

7784 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Nikola Saveljić
Foto: Nikola Saveljić

Njegoš "Luču Mikrokozma" širi i otvara kao lepezu pitanja o osnovnom ljudskom postojanju.

To je kazao magistar književnosti i književni kritičar Milorad Durutović na predavanju o Njegošu u sklopu Njegoševih dana održanih u podgoričkoj Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović".

Durutović je rekao da je njegova ambicija da razmotri angelološke mogućnosti čitanja spjeva "Luče Mikrokozme" kako bi se ono najbolje razumjelo.

"Zar bi pitanje roda i pola bilo bitno u poimanju angelologije. Ako čitamo Luču možemo vidjeti da Njegoš kaže da je ona 'kći neba'. U zavisnosti od toga kako je tumačimo, angelologija je tvorevina novijeg datuma. Počela se konstituisati sredinom 20. vijeka imajući za cilj da se odvoji od teologije", rekao je Durutović.

Književni kritičar kazao je da se treba zapitati kako tumačiti figuru anđela u književnim djelima, naročito u "Luči mikrokozma".

"Čitava struja Njegošologa 'luta' u pravcu angelologije. To postavlja pitanje da li je Njegoš zapao u heterodoksiju. Treba se zapitati šta znači leksema 'anđeo' u Luči. Ono je osoba, bestjelesno biće koje ima slobodu i razum", kazao je Durutović.

On je kazao da je zadatak angelologije u Luči "tumačenje i otkrivanje svetog". Durutović ističe da anđeli u Njegoševim djelima posjeduju svoju tjelesnost i da imaju duhovne, ali i materijalne manifestacije.

"Tema anđela u Njegoševim djelima ostala je maltene netaknuta. Ovaj spjev, baš zbog toga, postaje dramatičan, ali i neuhvatljiv. On je zatvoren u teološkom, kosmološkom i filosofskom smislu", rekao je magistar književnosti.

Durutović ističe da je Luča sačinjena po modelu "deset puta deset". Naglasio je da je peto pjevanje Luče naročito važno za poimanje Njegoševog viđenja angelologije.

"Njegoš govori o dva pada - biblijskom i preegzistencijalnom. Adamovo pokajanje na trećem jutru, Njegoševa je analogija na crnogorsku tradiciju. Njegoš je u svom djelu ostavio malo mjesta za Hrista. Tek u šestom pjevanju vidimo novozavjetne aluzije...", rekao je Durutović.

Njegoševa namjera, smatra Durutović, nije da iznese "jednu vrstu kosmologije u Luči".

"Njegoša kosmologija zapravo ne zanima, već se pita o porijeklu zla u čovjeku i na zemlji. Ne znamo šta ga je motivisalo da napiše posvetu Luči Mikrokozmi kao prolog. Osnovna ideja upisana u tim stihovima jeste primordijalnost Adamove samoće - univerzalna slika čovjeka kao siročeta", kazao je on.

Durutović ocjenjuje da Luču treba tretirati kao "mistički spjev".

"Luču otvara i prema kraju. Zadire u prostor eskatona. Poezija Njegoša ima dva osnovna elementa - herojski i mistični... Njegoševa poetika počinje još i prije Luče. Godine književnog ćutanja, mogle su se tumačiti kao faze njegovog duhovnog razvoja koje rezultiraju stvaranjem spjeva Luče", objasnio je Durutović.

Književni kritičar Durutović podsjetio je da su kod Njegoša "motivi leda i vatre nerijetko zastupljeni".

Kustos večeri bio je Stefan Sinanović. On je istakao da je djelo kojim se Njegoš nepovratno svrstao u sam vrh književnosti bila upravo "Luča Mikrokozma".

Bonus video: