Njegoševa nagrada za 2023. godinu, koju je posthumno dobila književnica, naučnica i publicistkinja Dubravka Ugrešić, svečano je uručena Petru Milatu predstavniku Fondacije "Dubravka Ugrešić".
Predsjednik Crne gore Jakov Milatović kazao je da je Ugrešić svojim talentom, prskosom, vedrinom, duhom slobode i nepristajanja ispisala najljepše stranice u najmračnije doba.
"Ona je bila glas budućnosti u vrijeme kad su mnogi vukli region i ljude u prošlost. Nikada se nije predavala sili i mraku. Bila je hrabrija od mnogih koji su se predstavljali kao veliki junaci. Dodjeljivanje ovogodišnje nagrade književnici Dubravki Ugrešić, čini posebno zadovoljstvo jer je žena laureat, u šezdesetogodišnjoj tradiciji Negoševe nagrade, tek po drugi put, nakon velike pjesnikinje Desanke Maksimović", rekao je Milatović na svečanosti u Vladinom domu na Cetinju.
Predsjednik države je naveo da je Ugrešić svojom voljom odbacila nametnute identitetske odrednice koje su ograničavale njen opus unutar jednog kolektiva, borila se i izborila za svoje pravo da bude poznata samo po svom imenu i djelu.
"Zahvaljujući izuzetnom spisateljskom daru, ali i enciklopedijskom poznavanju istorije i teorije književnosti, izgradila je jedinstvenu poetiku i stil koji odlikuje razigranost, duhovitost, modernost, ali i kritički pristup. Značaj njenog djela ogleda se i u naglašavanju pozicije ženskog autorstva i feminističkog angažmana u literaturi i njenom tumačenju. Pored kultnih, nagrađivanih romana, želio bih da istaknem i njen publicistički opus, posebno zbirku eseja 'Kultura laži' koja hrabro govori o provali nacionalizma tokom perioda dezintegracije Jugoslavije i manipulacijama nacionalnim i etničkim identitetima u službi vlasti", rekao je Milatović.
On je kazao da je Njegoševo književno nasljeđe najveći duhovni kapital i kulturna vrijednost sa kojom se Crna Gora predstavlja svijetu.
"Jednom riječju Njegoš je naš svetionik, koji je svojim riječima projektovao ideju slobode kojoj se nije divio samo Balkan, već i sve svjetske kulture i jezici na koje su prevedena velika Njegoševa djela. On je naš, a može da stane rame uz rame sa velikim imenima koji su svijet kulturom i knjigom mijenjali na bolje i ostavili najviše traga za sobom. Njegova širina čini djelo univerzalnim, a njega izdiže na pijadestal kao genija".
Univerzalnost, svevremenost i humanistička dimenzija Njegoševe etike i poetike, istako je Milatović, ima potencijal da objedini identitetske različitosti, stvarajući vrijednost koja jednako pripada svima.
"Upravo u tome leži najveća snaga i najvažnije svojstvo svake velike umjetnosti - da prevazilazi lokalne odrednice i postane dio korpusa svjetske kulturne baštine. To simbolizuje i međunarodni karakter Njegoševe nagrade koja se dodjeljuje za životno djelo, odnosno za ukupan stvaralački opus, književnici ili književniku koji stvara na nekom od južnoslovenskih jezika. Ova nagrada, dodjeljena prvi put na današnji dan 1963. godine, velikom crnogorskom i jugoslovenskom piscu Mihailu Laliću, u minulih šest decenija potvrdila je svoju vrijednost i prestiž. Prvobitno uspostavljena kao najvažnije priznanje za književnost u Jugoslaviji, istorijat Njegoševe nagrade odredili su kako književne tendencije druge polovine 20. i početka 21. vijeka, tako i društveno-politički kontekst u kojem su odabirani njeni laureati".
Milatović je istakao da dan Njegoševog rođenja koji je postao državni praznik ne slavi samo Njegoševo nasljeđe, već cijelokupnu crnogorsku kulturu.
"Afirmišući naše opredjeljenje za evropske integracije, pozivam vas da Njegoševo djelo, kao i kulturu u cjelini, gledamo kao putokaz i inspiraciju na tom putu. Što dublje budemo zalazili u evropski kulturni i životni prostor, moramo za sobom ostaviti politizaciju i zloupotrebu umjetnosti i kulture. I umjesto toga usmjeriti se ka odgovornom izučavanju nasljeđa i promociji savremenog stvralaštva, oslobođeni provincijalnih megalomanija. To je zajednička odgovornost svih nas - i političara i kulturnih poslanika. Jedino tako možemo konačno ostvariti snove o ravnopravnosti, zajedništvu i blagostanju svih evropskih naroda, u koje se ubrajaju i ovi naši balkanski", rekao je Milatović.
Vujović: Njegoševa nagrada Ugrešić korak prema inkluzivnom društvu koje cijeni ženski izraz
"U vrijeme afirmacije ženskih prava i reprezentacije žena putem jezika, dodjeljivanje prestižne Njegoševe nagrade Dubravki Ugrešić nije samo priznanje njenog nespornog talenta i stvaralaštva, već i korak prema inkluzivnom društvu koje cijeni i podržava ženski izraz", kazala je ministarka kulture i medija Tamara Vujović.
Ona je dodala da je čini ponosnom što je međunarodni žiri Njegoševu nagradu dodijelio Ugrešić, ali i da je jednako rastužuje činjenica da je nagrada dodjeljujena posthumno.
"Šta Crna Gora danas slavi, i zašto slavimo? Slavimo pjesnika, filozofa, vladara, vladiku. Slavimo vladara koji je razumio da njegov narod treba da postane prosvećen, ali i da ostane svoj, hrabar i čovjekoljubiv", navela je Vujović.
Kazala je da slavimo pjesnika, koji je u Gorski vijenac, pretočio ono što se filtriralo vjekovima iz narodne epske poezije, kao što je rekao Ivo Andrić, "odziv na zvučnu magiju Njegoševog desetrca koja se uvek javlja".
"Slavimo kulturu, jer je on u svojim brdima, a susrećući se sa stranim uticajima, znao da je riječ, da je prosvećenost i kultura, ta “luča” koja nam je potrebna", navela je Vujović.
Ona je pozvala da se Njegoš izučava, čita opet, i da se u vremenima svjetskih kriza podsjeti šta poručuje u "Luči mikrokozmi" šta je unutrašnja suština sopstva, šta je to čovjekov poziv na ovome svijetu, šta je sloboda, i šta ostaje iza čovjeka...".
"U 'Luči' ,takođe - kada se jedan proglasio Bogom, mnogi su ga kao Boga i pozdravljali… ili kako kaže Dubravka Ugrešić u jednom eseju 'kada se pali lomača, obični ljudi nose šibice'. Budimo iznad toga, budimo dostojni veličine ljudi satkanih od ideala i borbe', poručila je Vujović.
Ugrešić sačuvala dostojanstvo jugoslavenskih književnosti i platila najveću moguću cijenu za to
Predsjednik žirija, Nedžad Ibrahimović rekao je da, kada književna nagrada autoru zakasni ili se njegov književni opus propusti prepoznati relevantnim i važnim u vrijeme njegova pojavljivanja, to može značiti dvije stvari.
"To može značiti da je ili zajednica (kulturna javnost) bila nedovoljno pripremljena za njegove književno-formalne, strukturne ili aspektualne inovacije, za neke drugačije i manje ugodne tačke gledišta, ili je čak i bila pripremljena za sve to, ali taj opus nije željela, nije mogla, nije htjela ili iz nekih razloga nije smjela vidjeti", naveo je Ibrahimović.
Prema njegovim riječima, tek kada autora više ne bude, čitaoci se nađu pred radikalnim pitanjima koja traže i radikalne odgovore.
"Sa čime se to mi nismo mogli nositi i koji nam se to odraz u književnom ogledalu nije dopao? I je li sada vrijeme da se s tim odrazima suočimo? Zašto to o čemu je Dubravka Ugrešić pisala nismo željeli vidjeti? Pa sve ono na čemu su izgrađena postjugoslavenska društva bilo je objekat njezina kritičko-literarnog opserviranja", rekao je Ibrahimović.
Predstavnica Fondacije Dubravka Ugresić, Maja Vodopivec, kazala je da je vijest da je Dubravki Ugresić posthumno dodijeljena jedna od najznačajnijih nagrada za književnost na jugoslavenskom prostoru duboko dirnula Dubravkine najbliže saradnike i prijatelje.
"Prva reakcija skoro svih nas su bile suze. Ovo veliko priznanje Dubravkinoj književnosti i njenom ličnom integritetu bi samoj Dubravki značilo i puno više, jer napustila nas je sa velikom sumnjom je li sve što je sama radila doprinijelo stvaranju jednog boljeg, poštenijeg i pravednijeg svijeta", navela je Vodopivec.
Kako je dodala, priznanje koje zaslužuje na prostoru nekadašnje zajedničke države Dubravka za života nije dobila, navodeći da je to boljelo uprkos svim velikim međunarodnim nagradama, priznanjima, gostovanjima.
"Dubravka Ugrešić je sačuvala dostojanstvo jugoslavenskih književnosti i platila najveću moguću cijenu za to, što zapravo pokazuje šta se dobije kada se pruži otpor. Dubravka je to znala i svjesno je taj teret podnijela uprkos posljedicama", rekla je Vodopivec.
Bonus video:
