Odlazak velikana glume

Žarko Laušević preminuo juče u 64. godini

23648 pregleda 255 reakcija 11 komentar(a)
Žarko Laušević, Foto: Nova.rs
Žarko Laušević, Foto: Nova.rs

Godina prođe, dan nikad.

Možda u tome staje tragika Žarka Lauševića. Glumac čija je sudbina u ravni sa filmskim pričama, preminuo je juče u 64. godini, saopštila je njegova supruga. Bio je jedinstvena ličnost, vrhunski glumac, dokazan i kao pisac, ali i jedan od simbola vremena koje polako nestaje i generacija koje se često karakterišu žrtvenim...

Nosio je karakter, čvrstinu, snagu i emociju koje je pružao i likovima koje je igrao, nerijetko uz dozu težine, oslikavaju se jednako u filmovima, serijama, pozorištu, ali i u sopstvenom životu. Vijest o njegovoj smrti potresla je region, a brojne kolege i poštovaoci njegovog djela prisjetili su se različitih ostvarenja, događaja i trenutaka po kojima će ostati upamćen.

“Sa velikom tugom se opraštamo od dragog prijatelja g. Žarka Lauševića, glumca istinskog i iskonskog talenta, neizbrisivo utkanog u osnove festivala ‘Grad teatar’ ulogama Kanjoša Macedonovića u istoimenoj predstavi Vide Ognjenović, Estragona u “Čekajući Godoa” Harisa Pašovića i kneza Dolgorukova u “Lažnom caru Šćepanu Malom” Dejana Mijača, produkcijama JU “Grad teatar”, i brojnim gostujućim predstavama, koje su trasirale i oplemenile pozorišno iskustvo grada Budve”, saopštili su iz Grad teatra juče.

Laušević je rođen 19. januara 1960. godine na Cetinju, a u nekadašnjem Titogradu završio gimnaziju. Prve glumačke korake napravio je u avangardnom, alternativnom pozorištu Dodest međunarodnog renomea.

“Od trenutka kad se pojavio na audiciji u našem amaterskom pozorištu koje ćemo kasnije prozvati Dodest, jasno nam je bilo svima da se radi o fantastičnom talentu. Postao je velikan glume, glumac ogromne snage, koja je dolazila iz njegove posvećenosti i vječnog traganja za novim izrazom, stalno nam otkrivajući nove slojeve i bogatstva plemenite igre koju zovemo gluma”, rekao je “Vijestima” glumac Marko Baćović, jedan iz prve postavke Dodesta koji je predvodio Slobodan Milatović.

Iz monografije Dodesta: Žarko Laušević, Mima Karadžić i Aleksandar Berček
Iz monografije Dodesta: Žarko Laušević, Mima Karadžić i Aleksandar Berčekfoto: Privatna arhiva

Ostaće upamćene uloge u fantastičnim podjelama predstava “Gorski vijenac” i “Marko Kraljević Super star” u produkciji Dodesta i režiji Slobodana Milatovića, a koje su se igrale širom bivše Jugoslavije.

Kao i još nekoliko njegovih kolega iz Dodesta, upisao je studije glume u Beogradu koje je završio 1982. godine u neponovljivoj klasi među kojima su bili i Sonja Savić, Branimir Brstina, Svetislav Bule Goncić, Zoran Cvijanović i drugi... Postao je član Jugoslavenskog dramskog pozorišta.

Regionalnu popularnost donijela mu je uloga u kultnoj seriji “Sivi dom” u režiji Darka Bajića iz 1984. u kojoj je oživio lika Šilju, koji po izlasku iz popravnog doma pokušava da vodi normalan život, uprkos svojoj kriminalnoj prošlosti. Da za maestralnu i uvjerljivu glumu nije potrebno mnogo riječi pokazao je upravo ovom ulogom, s obzirom na to da gotovo i ne progovara tokom 12 epizoda...

Nakon te uloge, slijede brojne druge i veoma brzo je postao jedan od najpriznatijih glumaca u svim republikama i pokrajinama bivše Jugoslavije za koja je osvajao i prestižne nagrade.

Njegov život obilježio je i tragičan događaj - dvostruko ubistvo zbog kojeg je bio osuđen na višegodišnju robiju u Crnoj Gori. U ljeto 1993. godine, Lauševića i njegovog brata je napala grupa mladića ispred jednog kafića u Podgorici. aušević je potegao pištolji usmrtio dvojicu napadača, a trećeg teško ranio. Osuđen je na 13 godina zatvora 1994, a nakon što je Savezni sud ukinuo presudu, po ponovnom pretresu u februaru 1998, izrečena mu je kazna od četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane. Tada je pušten na slobodu jer je u tom trenutku već izdržao četiri i po godine kazne. Po izlasku iz zatvora napustio je Jugoslaviju i otišao u Njujork.

Iz Dodestove monografije: Laušević
Iz Dodestove monografije: Lauševićfoto: Privatna arhiva

Vrhovni sud Crne Gore je, po žalbi tužioca 2001. tu odluku preinačio i izrekao mu kaznu od 13 godina zatvora. U julu 2009. saopšteno je da je Laušević uhapšen u Sjedinjenim Američkim Državama zbog boravka u SAD bez vize i da se razmatra njegova ekstradicija Srbiji po međunarodnoj potjernici koja je raspisana 2002. na zahtjev Trećeg opštinskog suda u Beogradu. Sud u Njujorku potom je donio odluku o ukidanju pritvora Lauševiću. Pomilovan je 29. decembra 2011, a pasoš Srbije mu je uručen prvog februara 2012...

Laušević se iz Amerike vratio sa knjigom “Godina prođe, dan nikad” koja je potopila tržište, a nakon koje je uslijedilo još nekoliko autobiografskih djela u serijalu “Dnevnik jedne robije” o godinama koje je proveo u zatvoru. Poslije nje uslijedile su “Druga knjiga” (2013), “Sve prođe, pa i doživotna” (2018) i “Padre, idiote” (2022).

Vratio se i glumi i ostvario vrhunske uloge, između ostalih i u ostvarenjima: “Koreni”, “Ime naroda”, “Kalkanski krugovi”, “Senke nad Balkanom”, “Vreme zla” i drugima... Povratkom glumi pokazao je hrabrost, dosljednost i snagu koji su mu se oduvijek pripisivali.

Po motivima knjige “Godina prođe, dan nikad” prošle godine je snimljena serija “Pad” u režiji Bojana Vuletića, a 2014. dokumentarno-igrani film “Lauš” rediteljke Branke Bešević Gajić.

“Svi mi putujemo snovima. Svi smo putnici na autoputu života. Skitnice na kolovozu čežnje. Beskućnici u domu ljubavi. Borci u ratu tuge. Izgubljeni tražimo. Neshvaćeni shvatamo. Nevoljeni volimo. Nesigurni se nadamo. I svi smo isti. I svi smo različiti”, zapisao je Laušević...

Prisutan i poštovan kao autentični umjetnik

Telegram saučešća povodom smrti legendarnog glumca uputila je ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović, koja navodi da je njegova stvaralačka energija obogatila život širokog auditorijuma.

“Bio je jedan od legendarnih glumaca jugoslovenskog glumišta, bravurozne interpretacije, ali i intrigantne stvaralačke energije. Stekavši naklonost i čitalačke publike, kroz svoje emotivne zapise tragične sudbine koja se definisala u najtežim danima raspleta jugoslovenske drame, bio je prisutan i poštovan kao autentični umjetnik”, piše u telegramu.

Vujović dodaje da je Laušević “svoje Cetinje i Crnu Goru svugdje nosio sa sobom, iako ga je tragika životnog puta odvojila od rodnog grada kojeg se uvijek rado sjećao”.

“Zahvalni smo mu na raskošnom talentu, interpretacijama i životu posvećenom umjetnosti, a pamtićemo ga kao veliku figuru teatra i filma. Kroz čuvene uloge koje je odigrao u serijama i filmovima Žarko Laušević će živjeti vječno”, poručila je ministarka Vujović.

Bonus video: