Za razliku od prethodnih par godina, ove se na Dan Gradskog pozorišta Podgorica sa scene Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” nijesu čula obećanja o useljenju u novu zgradu i čežnja za njom. No, ljudi koji stvaraju i kreiraju ne zanemaruju (ne)uslove u kojima se to odvija...
Umjesto riječi o ispunjenju teško dostižnih želja, ovaj teatar je svoj dan tradicionalno obilježio dodjelom godišnjih priznanja, ali i nagrade “Vasilije Ivanovič Šćućkin” koja je pripala direktoru Gradskog pozorišta, dramskom piscu i scenaristi Stevanu Koprivici.
Godišnje nagrade za visoke rezultate ostvarene u umjetničkom, tehničkom i administrativnom sektoru pripale su ispicijentkinji Olgici Lalović, scenografkinji Smiljki Šeparović, arhivskoj tehničarki Žani Abramović, higijeničarki Ljilji Ćetković, biletarki Gordani Karadžić i garderoberki Bogdanki Popadić.
Pored zvaničnih nagrada i priznanja, posebna zahvalnost je iskazana i glumcu Goranu Slaviću koji je “pokazao vrhunski profesionalizam i pripadanje teatru i umjetnosti tako što je igrao predstavu u momentima kada je dobio vijest o smrti u porodici”. Kažu često da je gluma više od života, ali iz Gradskog pozorišta ističu da je za takav gest potrebna hrabrost i dostojanstvo čovjeka i profesionalca.
“Ponosan sam što stojim u redu sa ljudima kao što su Vanja Popović, Željko Radunović, Davor Dragojević, Milan Karadžić, Dubravka Drakić, Jagoš Marković i Vida Ognjenović. Ovakve nagrade spadaju u vrstu sublimativnih nagrada, ono kad se sve skupi pa ti se učini da nema dalje posle toga. Kod nas u Herceg Novom ima jedna igra koja se zove se ‘Trešeta’, kad imaš dovoljno bodova kažu sad je dosta ali ja ne pristajem na to. Ova nagrada i pripadanje ovom pozorištu biće mi stimulans da se bavim ovim lijepim poslom dokle god budem mogao”, rekao je Koprivica koji je i profesor na katedri za dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Junak koji ima posebne moći
Uvertira za ceremoniju dodjele priznanja bilo je premijerno izvođenje predstave “Tarzan-gospodar džungle”, koreodrame za gledaoce i gledateljke starije od pet godina. Uigran i sinhronizovan ansambl plijenio je pažnju svih u gledalištu, plesom, pokretima, mimikom, ali i krikom pričajući priču o junaku uz kojeg su generacije i generacije odrastale.
Žanrovski raznovrsna i slojevita predstava nastala je po motivima romana Edgara Rajsa Barouza, a režirali su je Tamara Vujošević Mandić koja je radila scenski pokret i koreografiju, kao i Davor Dragojević, glumac Gradskog pozorišta prepoznat po svom angažmanu za najmlađu publiku.
Premijerna izvedba ove predstave bila je stoto igranje za Gradsko pozorište u ovoj godini, a tih 100 nastupa odgledalo je oko 25.000 posjetilaca. Ipak, kada je u pitanju produkcija, djeluje da će 2023. godina u ovom teatru biti upamćena upravo po Tarzanu uz kojeg će i u budućnosti uživati publika svih generacija.
Želja autorskog tima bila je da prikažu junaka koji nema super moći na koje upućuju moderna djela, već su njegove moći one prave (ljudske) vrijednosti.
“Željeli smo da djeci pokažemo koji je to bio super junak naše mladosti. Oni danas imaju svoje super-junake, Betmene, Supermene i druge, a naš junak Tarzan nije imao takve super-moći, ali jeste mnoge druge, a to je bila moć da nas ujedini, da uživamo u knjizi, da uživamo u televiziji, filmu, da se radujemo... Mlađe generacije ovom predstavom upoznajemo s našim junakom/cima. Ovo je tek početak i vjerujem da smo uspjeli u misiji da mlađu upoznamo, a malo stariju publiku podsjetimo kako smo mi rasli i ko je bio onaj koji je rastao zajedno s nama”, rekao je Dragojević nakon predstave.
Test koji su svi položili
Ulogom Tarzana prisutne je “kupio” Milo Perović koji, iako pripadnik mlađe generacije glumaca, odlično pamti Tarzana... Priznao je da je najveći izazov za njega bilo spojiti sve segmente sa proba u jednu cjelinu, u čemu su uspjeli, a posebno mu je značilo to što je u pitanju predstava za djecu...
“Premijera je bila test koji smo svi položili. Odlično je igrati za djecu, jer reaguju iskreno i direktno, a onda su stvari spontane, može i na sceni da se reaguje spontano, i da tajming bude onakav kakav je trenutak, da se i pauza oduži ako djeca u publici na to reaguju... Prosto, to osluškivanje je nekako važno svakom glumcu koji je igrač... Ovo mi je prva predstava za djecu i divno je igrati za njih, razmijenili smo odličnu energiju i osjetili emocije jedni drugih”, konstatovao je on.
Da se u ovoj ulozi pronašao i da mu je proces prijao govori i to što je nakon premijere kazao da bi volio u budućnosti da se oproba u sinhronizaciji crtanih filmova, odnosno da daje glas junacima u crtanima koje i sam voli.
Lara Dragović bila je u ulozi Džejn. Za nju je, kaže, najveći izazov u predstavi bio pokret.
“Moram da pohvalim kolege koje su igrale životinje jer je sigurno njima bilo zahtjevnije, ali što se tiče drugih uloga, zapravo je tekst bio najizazovniji, jer nakon životinjskih krikova i koreografije tekst dolazi nakon 10-15 minuta što vjerovatno niko ne očekuje.. Trebalo je iznivelisati pokret, lutke i tekst u jednu cjelinu i da budemo žanrovski izjednačeni”, kazala je Dragović i podsjetila na jednu od poruka predstave, a to je da su “ljudi zapravo najveće životinje, a plemenitost koja postoji u ljudima, postoji i u životinjama i to još i više”...
Za Tamaru Vujošević Mandić ovo je treći projekat u Gradskom pozorištu, ali prvi na scenu za djecu, što joj je bilo posebno interesantno i izazovno.
“Moj stil i moje bavljanje savremenim pokretom, i kroz trupu Ballo, i kroz sopstvene autorske projekte je drugačije, pa je postojala mala nesigurnost, jer djeca prihvataju stvari na drugačiji način i onda je izazovno da nekako nađete tu mjeru gdje ih možete zainteresovati za taj neki, da ga nazovem ‘neverbalni teatar’”, objasnila je ona.
Dragojević nije krio zadovoljstvo reakcijama publike koje su došle kao nagrada za naporan rad. Naglasio je da je ponosan na glumce koji su dali sve od sebe i maksimum energije, te da su oni zaslužni za uspjeh, pažnju i gromoglasne aplauze. Glumci su se toliko dali i unijeli u projekat da su se dešavale i povrede, dodao je Dragojević, pa je tako Jelena Đukić svega pet dana prije premijere zamijenila Mariju Đurić.
Za fantastičan spoj mlade energije studenata glume i ansambla Gradskog pozorišta zaslužni su: Milo Perović, Jelena Simić, Marija Đurić/Jelena V. Đukić, Miloš Kašćelan, Lara Dragović, Pavle Ilić, Anđela Radović, Vukan Pejović, Smiljana Martinović, Sejfo Seferović, Itana Dragojević, Anđela Marunović, Matija Memedović i Aleksa Balević.
Scenski pokret i koreografiju uradila je Tamara Vujošević-Mandić, scenografiju, kostime i idejno rješenje lutaka Kiril Vasilev, kompozitor je Veselin Frenki Bogićević, a dizajner svjetla Ivan Vuksanović, dizajner video-materijala je Goran Brnović, a asistent scenografa Enes Deari.
Podstanarski neuslovi
Dragojević je otkrio i da su same pripreme za komad trajale duže od godinu dana, nakon čega je uslijedio proces rada sa glumcima koji je trajao oko dva mjeseca.
“Rad s glumcima je trajao više od dva mjeseca. Moram reći da je tekao u nedovoljno dobrim uslovima, da ne upotrijebim neku težu riječ. Naše pozorište postoji već 72 godine i još smo podstanari! Mi se i dalje borimo za to neko naše mjesto, jer naše pozorište zaslužuje mnogo više, zaslužuje i veće mjesto nego što je u ovom trenutku namijenjeno ili dato. Ovom premijerom smo željeli da skrenemo pažnju ne samo da znamo, već i da možemo, želimo, a to znači i da opomenemo, da treba da imamo kuću... Dajte nam više prostora da možemo da stvaramo i radimo još više i bolje”, poručio je Dragojević.
Sličan apel uputila je i Tamara Vujošević Mandić.
“Svakako, ono što moram napomenuti jeste da ovi ljudi koji su večeras odigrali sjajnu premijeru ipak zaslužuju najviše pohvale, jer u takvim neuslovima u kojima smo radili, napravili su čudo i strašno sam ponosna na njih”, zaključila je ona.
Dugogodišnja povezanost Koprivice i Gradskog pozorišta
Obrazloženje o odluci da nagrada “Vasilije Ivanović Šćućkin” pripadne Stevanu Koprivici pročitala je sekretarka Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorica Ana Medigović.
“Imajući u vidu značaj nagrade i dosadašnje laureate, posebno cijeneći višedecenijsku povezanost sa Gradskim pozorištem, pozorišni Savjet je donio odluku da ovogodišnji dobitnik nagrade za izuzetna umjetnička ostvarenja iz oblasti pozorišne umjetnosti za djecu i odrasle bude Stevan Koprivica, autor preko 40 izvedenih pozorišnih komada za djecu i odrasle, vrhunskih filmova i TV serija”, rekla je Medigović podsjećajući i na Koprivičinu bogatu biografiju, a onda i na povezanost sa teatrom kojim upravlja.
“Tekstovi i kreativna saradnja Stevana Koprivice sa Gradskim pozorištem, u to vrijeme dječjim pozorištem, označeni su uspješnom predstavom na temu ljubavi, u režiji Milana Karadžića, poslije koje je ovo pozorište zakoračilo u period pune afirmacije. To je prva predstava s kojom je naše pozorište učestvovalo na Sterijinom pozorju, što predstavlja istorijsku prekretnicu. Nedugo zatim, Koprivica je namjenski za ovo pozorište napisao komad ‘Zauvijek tvoj’. Ovim komadom je otvorena Večernja scena pozorišta i to je bio ključni argument za etabliranje Gradskog pozorišta kao teatarske institucije koja se bavi i produkcijom za odrasle. I ovaj komad je učestvovao na Sterijinom pozorju, tada najznačajnijem festivalu u Jugoslaviji... Autor je komada ‘Ostatku napredak’ koji je dugi niz godina bio adut Gradskog pozorišta”, podsjetila je Medigović.
Ona je istakla da je Koprivica u novijoj istoriji pozorišta autor tekstova i dramaturgije na brojnim značajnim projektima, najznačajniji savremeni dramski autor u Gradskom pozorištu, a i u Crnoj Gori.
“Pripada plejadi umjetnika koji su svoje bogato stvaralaštvo posvetili Gradskom pozorištu i učinili da bude snažan reprezent teatarskog života u Crnoj Gori, nekadašnjoj Jugoslaviji i današnjim regionima”, dodala je Medigović.
Bonus video:
