Imanuel Kant: „Zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni“

Ovog 22. aprila se navršava 300 godina od rođenja njemačkog filozofa Imanuela Kanta. Šta danas ima da nam kaže čovjek koji je rekao: „Imaj hrabrosti da koristiš svoj razum“?

8684 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Johann Gottlieb Becker/Wikimedia Commons
Foto: Johann Gottlieb Becker/Wikimedia Commons

Njemački filozof Imanuel Kant spada u najvažnije mislioce svih vremena. Neke njegove misli znaju i oni koji se nikada nisu bavili filozofijom ili čitali njegova djela. Od njega potiče i: „Ne čini nikome ono što ne želiš da neko učini tebi". Jednostvano, ali do takvih bisera je Kant dolazio promišljajući cijelu vasionu i ljudsko postojanje u potrazi za odgovorom na suštinsko pitanje:

„Šta je čovjek"?

On ga je razložio na tri osnovna pitanja filozofije i na njih odgovorio u svoja tri ključna djela:

Šta mogu da znam? - „Kritika čistog uma", 1781.

Šta treba da činim? - „Kritika praktičnog uma", 1788.

Čemu mogu da se nadam? - „Kritika moći suđenja", 1790.

Kant je iza sebe je ostavio sveobuhvatan rad ne samo o filozofskim pitanjima, već i o problemima astronomije, fizike, geografije i vaspitanja i obrazovanja.

Učenja i spisi Imanuela Kanta postavili su temelje za novi način razmišljanja. Starolatinsku poslovicu „Sapere aude" koja znači „Usudi se biti mudar" on je učino poznatom u interpretaciji „Imaj hrabrosti da koristiš svoj razum", i ona je postala misao vodilja pokreta Prosvetiteljstva.

„Zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni"

Za razliku od mnogih filozofa prije njega, on smatra da ljudski um ne može da odgovori na pitanja kao što su postojanje Boga, duše ili početka svijeta. Čovjek to prosto mora da da izdrži. Kant je vjerovao da je čovjek sposoban da preuzme odgovornost - za sebe i za svijet - i u svojim djelima je pozvao ljude da se oslobode bilo kakvih uputstava za život (kao što su Božije zapovijesti). Smatrao je da čovjek treba da živi vođen razumom i za to je formulisao osnovno pravilo:

„Postupaj tako da maksima tvoje volje uvijek može da važi kao princip opšteg zakonodavstva.". On je ovo nazvao „kategoričkim imperativom" ili „moralnim imperativom". Danas bismo to rekli ovako: Čini samo ono što je za dobro svih.

U svom djelu „Kritika praktičnog uma" objavljenom kada je imao 64 godine, napisao je:

„Dvije stvari ispunjavaju me uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem, što se češće i duže razmišljam o njima: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni".

Ovo sažima pitanja koja dominiraju Kantovim razmišljanjem: ljepota prirode i njenog poretka i poštovanje moralnog zakona u kome se pokazuje sloboda čiste volje.

O vječnom miru

Prema Kantu, i političko djelovanje mora u osnovi biti vođeno zakonom morala. Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava Kant ne zasniva na religiiji, na Bogu, već filozofski, na razumu.

Kant je u svom djelu „O večnom miru" 1795. preporučio „Ligu naroda" kao federalnu zajednicu republikanskih država. Njegovo djelo je bilo ključna ideja za osnivanje Lige naroda poslije Prvog svjetskog rata (1914-1918), preteče Ujedinjenih nacija u čijoj povelji o ljudskim pravima je ostavio traga.

Pored međunarodnog prava, Kant je razvio i kosmopolitsko pravo. Čineći to, on odbacuje kolonijalizam i imperijalizam i formuliše ideje za humani tretman izbjeglica: Prema ovom filozofu, svaki čovjek ima pravo da posjeti svaku zemlju, ali ne nužno i pravo na gostoprimstvo.

Kant i Kenigbsberg

Kantovo ime je neraskidivno povezano sa Kenigsbergom, tada glavnim gradom istočne Pruske. Kenigsberg (kraljevo brdo) su 1255 godine osnovali tevtonski vitezovi u čast teutonskog kralja Otokara Drugog od Češke.

U toj važnoj baltičkoj luci i živahnom trgovačkom gradu, koji je u njegovo vrijeme nazivan Venecijom sjevera, Kant je rođen u relativno siromašnoj luteranskoj porodici, otac mu je bio samardžija. Ipak, sa 16 je počeo da studira, dobio viši status - akademskog građanina. Kao student po malo zarađuje igrajući bilijar i karte. Poslije smrti roditelja mora da se brine o svojim sestrama i osam godina radi kao privatni učitelj u vlasetlinskim prodicama. Tada prvi i jedini put odlazi malo dalje od Kenigsberga.

Potom se vratio i godinama radio kao docent. Univerzitet u Kenigsbergu je davao prostoriju i program rada, ali ne i platu: docente su plaćali studenti koji su mogli da biraju između više predavača. Kant je bio omiljen i uvijek je imao dovoljno studenata, odnosno, mogao je od toga dobro da živi. Sa 46 godina konačno ostvaruje svoju želju i postaje profesor metafizike i logike na univerzitetu svog rodnog grada.

Legednardni ručkovi i šetnje

Legendarni su ručkovi na koje je profesor Kant svakodnovne pozivao goste - uvijek tačno 1 sat popodne. Uvijek su to bile kompozicija omiljenih jela i omiljenih vina (Kant je mrzio pivo), omiljenih gostiju i omiljenih tema. Kada bi atmosfera bila vesela i opuštena, ručak bi trajao i po nekoliko sati.

„Jedan od principa za ovo okupljanje za stolom bio je ovaj: broj pozvanih ne smije biti manji od broja Gracija i ne veći od broja muza, odnosno ne manje od trojice i ne više od devetorice. Nikada nije bilo žena. A razgovori za ovim stolom nikada nisu bili o filozofiji", piše Štefen Dič, njemački filozof.

Tačno u sedam uveče, Kant je svakog dana kretao u svoju čuvenu šetnju, uvijek istim putem. O tome su ostale mnoge anegdote. On je to radio sa takvom redovnošću i tačnošću da su ljudi iz Kenigsberga mogli da podese svoje satove, a njegovim poštovaocima „kantistima” je nudilo priliku da vide i pozdrave čuvenog profesora, ako već nisu imali čast da budu pozvani za njegovu trpezu. Kant bi uvijek uzvratio pozdrav, ali nije volio da priča na ulici.

Kant je umro sa skoro 80 godina, 12. februara 1804. Na sahranu velikog profesora došlo je više hiljada ljudi. Njegov grob, takozvana Stoa Kantiana, krasi zadnji zid znamenite Kenigsberške katedrale. Gotička crkva je jedna od rijetkih istorijskih građevina koja je preživjela britansko bombardovanje u 2. svjetskom ratu i talas rušenja koji je uslijedio u sovjetskoj državi. Kalinjingrad, od kraja Drugog svjetskog rata je ruska eksklava. Nalazi se između Poljske i Litvanije i danas ima oko pola miliona stanovnika.

Da li je Kant bio rasista, ženomrzac, čudak…?

„Kant nije svjetlost svijeta, već cijeli jedan blistav solarni sistem". Kakav kompliment koji je svome savremeniku dao pisac Žan Pol (1763-1825).

Ali drugi veliki mislioci su smatrali da su Kantovi spisi teško svarljivi. Filozof Mozes Mendelson je rekao da čitanje Kanta cijedi mozak, i da on to nije u stanju da podnese.

O Kantu do danas kruže brojne predrasude. Nekima od njih bavi se njemački filozof i istraživač Kanta Otfrid Hefe u svojoj novoj knjizi „Građanin svijeta iz Kenigsberga", uključujući i pitanja - da li je Kant bio „evrocentrični rasista" ili da li je Kant diskriminisao žene. U oba slučaja njegov odgovor je: "Da, ali...".

Kant nije rasista u današnjem smislu, naprotiv: osudio je kolonijalizam i ropstvo.

Ove jubilarne 2024. izlazi čitav niz knjiga knjiga o velikom filozofu, na njemačkom i drugim jezicima, a mnoge manifestacije, šriom svijeta, obilježiće 300. rođendan Imanuela Kanta.

Bonus video: