Veličanstvena djela za „povratak” Mija Mijuškovića

Izložba “In the beginning there was stone” čuvenog vajara, otvorena je u Podgorici, u Galeriji MSUCG. Mijuškovićeva životna saputnica Olja, “Vijestima” je kazala da se nada da je to tek početak njegovog vraćanja na crnogorsku scenu, ali i da žali što mu u Nikšiću nema ni traga

12006 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Luka Zeković
Foto: Luka Zeković

Kamen i drvo.

Priroda, prostor, vrijeme i život.

Za Mija Mijuškovića to je bilo dovoljno da do posljednjeg dana svog života stvara autentične i monumentalne skulpture, predmete, bića i svjetove koji će trajno zabilježiti njegovo ime i djelo u svijetu likovne umjetnosti.

Iako (donekle?) zaboravljen među svojima, Evropa ga je cijenila i ukazala mu duboko poštovanje i za života, a i nakon smrti u oktobru 2022. No, izuzetno je važno što se poslije jednog, dosta zaglušenog vremena, počelo govoriti o Miju i što se njegov rad i stvaralaštvo oživljava, kazala je “Vijestima” njegova životna saputnica Olja, na otvaranju izložbe djela Mija Mijuškovića u Podgorici.

“Ovo je veoma značajno i, ja se nadam da je izložba tek početak”, rekla je ona povodom događaja čiji je organizator Muzej savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG).

“Na početku bješe kamen” ili “In the beginning there was stone”, naziv je izložbe koja je od utorka veče dostupna posjetiocima Galerije MSUCG. Postavka je realizovana u saradnji sa galerijom “ForA” iz Berlina, a predstavljeni su eksponati iz kolekcije Natalie Pervak, kao i iz privatne autorove kolekcije. Izložba će biti otvorena za javnost do 23. maja, a sredinom maja će biti promovisana i luksuzna monografija posvećena Mijuškoviću, u izdanju MSUCG.

Mijuškovićeva inspiracija i muza, kako ju je na otvaranju nazvao kustos Nikola Marković, za “Vijesti” je podijelila i žal što u Nikšiću, gdje je rođen 1931. godine, odakle je potekao i kojem je doprinio na različitim nivoima, nema njegovog traga... Nije bolje stanje ni u Baru gdje je Mijo proveo posljednje godine svog života, u Sutomoru, ispod strmina planine Rumije.

“Šteta je što u Nikšiću nema nikakvog Mijovog traga. Sticajem okolnosti, ja sam više puta posjećivala Nikšić u kojem je on proveo jedan veliki dio života, ali tamo više nema nikakvog traga tome. Zapanjilo me je da je takvo stanje, čak i nešto što je postojalo ispred hotela (Onogošt), nema ga više. Kada je Bar u pitanju, ni tamo u javnom prostoru nema nekog Mijovog obilježja, ali u privatnom, u zabiti iznad grada, vrlo je interesantno sve postavljeno i lijepo je formiran prostor”, rekla je ona.

Lucidan, vizionarski, nježan, ali izuzetno vješt i jedinstven pristup Mija Mijuškovića očitava se u svim djelima koja čine pažljivo osmišljenu postavku u nekadašnjoj galeriji “Centar”. O važnosti njegovog djela svjedoči i brojna publika koja je ispratila otvaranje. Iako nije bilo akademskih umjetnika koliko to nekada zna biti slučaj, izložbi su prisustvovali i galeristi, kolekcionari i istoričari umjetnosti iz Njemačke, ali i brojni crnogorski kustosi, teoretičari i istoričari umjetnosti i ljubitelji Mijuškovićevog rada.

Istoričarka umjetnosti Olga Lytsova prisutnima se obratila u ime galerije “ForA” iz Berlina koja je prije nekoliko godina organizovala izložbu crnogorskog vajara u trajanju od godinu.

“Na prvi pogled, fascinirala me je umjetnost izuzetno talentovanog vajara i umjetnika Mija Mijuškovića. U ime ForA platforme za savremenu umjetnost iz Berlina, čestitam organizatorima ove divne izložbe u Crnoj Gori... Mijo je započeo svoj život kao naučnik, kao meteorolog i kolekcionar kamenja. Sakupljao je kamenje i mislio da svaki kamen ima svoju dušu. Tada je počeo da radi i stvara kao umjetnik, kao vajar, sve sa prirodnim materijalima. On radi isključivo prirodnim materijalima, kamenom ili drvetom. Ponekad je povezivao drvo i kamen, ali nikada nije koristio vještačke materijale i nikada nije oštetio nijedno drvo, nijedan žbun, samo je sakupljao staro. Uprkos tome, i na ovoj izložbi možete vidjeti prilično veličanstvene skulpture u kojima su drvo i kamen spojeni, u simbiozi”, ispričala je Lytsova.

Ona je istakla da je Mijuškovićevo stvaralaštvo veoma kompleksno i duboko...

“A inspiracija mu je uvijek bila priroda, koja i sama krije mnogo tajni i posebnih kodova. On je, kao umjetnik tragao za tim tajnama, kodovima i šiframa... Takođe je radio ne samo sa kamenom i drvetom, već i sa rijetkim materijalima poput pravog meteorita. Možete li zamisliti? To su materijali stari hiljadama godina koji, naravno, imaju mnogo enigmi i tajni u sebi. Priroda je materija koja ima mnogo kodova i simbola u sebi, a Mijo Mijušković je svojom umjetnošću pokušao te simbole i šifre, svoju fascinaciju, unese u naše zajedničke živote”, navela je Lytsova.

Kustoskinja izložbe Nikolina Zuber istakla je da je preobražajem izvornog oblika iz prirode, Mijušković stvorio likovno-osmišljen i slobodan svijet umjetnosti.

“Nastala je stvaralačka ideja kojom se vodio - prirodna forma i stvaralački procesi. U vajarovoj imaginaciji ova dva svijeta činili su jednu cjelinu. Želio je da otkrije šta se skriva u enigmatičnosti materije... Skulptor koji je kao meteorolog i prirodnjak imao dugogodišnje iskustvo sa procesima u prirodi, znao je da pronađeni oblik nije pravi, tragao je za njim”, rekla je Zuber.

Ona je naglasila da je svojim djelom obilježio prostor cijele bivše Jugoslavije ostavši stvaralački neiscrpno povezan sa Crnom Gorom, njenim kamenom i drvetom kojima je davao novi život.

Kustos izložbe Marković iznio je zahvalnost timu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore i direktoru Vladislavu Šćepanoviću koji je inicirao projekat “i time dao jedan novi pravac mogućnosti da se važna djela crnogorskih umjetnika zastupljenih u stranim kolekcijama na pravi način dođu i do naše publike”.

“Prisjećamo se djela jednog od najvećih umjetnika i vajara koje je Crna Gora imala u svojoj dugoj istoriji kulture i umjetničkog stvaralaštva. Riječ je o Miju Mijuškoviću, dragom kolegi i prijatelju sa kojim sam imao čast i privilegiju sarađivati i intenzivno se družiti tokom svih ovih godina koje su nam proletjele kao minuti. Živio je skromno, u potpunosti posvećen svom radu i porodici. Nikada nije uradio nijednu svoju skulpturu u zatvorenom prostoru. Nikada nije posjekao nijedno drvo da bi stvarao svoja djela, volio je da istakne, čime je gotovo svetački čisto i nevino čuvao svim svojim bićem ono što je sama suština ekologije i prirode koje se uvijek rado i nadahnuto vraćao”, rekao je Marković na otvaranju.

Lystsova je dodala da mnoge skulpture Mija Mijuškovića imaju magični i sakralni kvalitet.

“Stoga, ne čude očigledne paralele sa antičkim skulpturama - kamene skulpture od zelenog krečnjaka podsjećaju na stari Egipat, crni granit - na hinduističku umjetnost i bijeli mermer antičku Grčku”, rekla je ističući da Mijuškovića često porede sa Brankusijem ili Miroom.

“Ipak, umjetnik nikada nije povezivao svoj rad sa postojećim umjetničkim školama ili pokretima i stvarao je sopstveni, jedinstveni stil u kome je sveti karakter prirode izvor inspiracije i primarni sadržaj”, konstatovala je. Lytsova je sa prisutnima podijelila i svoje impresije nakon što je nedavno posjetila Mijuškovićev atelje pod vedrim nebom...

“Nedavno sam imala sreću da posjetim njegov studio koji je zaista pravo sveto mjesto. Osjećala sam se toliko inspirisano zahvaljujući fantastičnoj energiji u tom prostoru. Čula sam da nikad nije radio unutra, uvijek je radio napolju, pod nebom, noću, danju, pod zvijezdama, pod suncem. Njegovi radovi rođeni su na tom fantastičnom, magičnom mjestu u jednoj od planina u Crnoj Gori”, rekla je ona, dok je Mijova partnerka priznala i njegovu ideju i želju o muzeju...

Bonus video: