Sunce je spaljeno - Arhiv cetinjskih bijenala

Izložba posvećena nasljeđu međunarodne manifestacije savremene umjetnosti koja je trajala od 1991. do 2004. na Cetinju, otvorena je u MSU u Zagrebu. Irena Lagator Pejović za Vijesti govori o obnavljanju Bijenala i najavljuje nove događaje, dok Natalija Vujošević predstavlja postavku i govori o fenomenu Cetinjskog bijenala

1534 pregleda 20 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Arhiv cetinjskih bijenala, 2025
Foto: Arhiv cetinjskih bijenala, 2025

Očuvanje i razumijevanje nasljeđa Cetinjskih bijenala, kako bi ono moglo biti integrisano u društveno pamćenje i kako bismo iz njega mogli učiti, cilj je projekta “Arhiv cetinjskih bijenala” (ACB), ali i jedna od namjera izložbe “Sunce je spaljeno/Arhiv cetinjskih bijenala” koja je od juče otvorena u Muzeju savremene umjetnosti u Zagrebu.

To je Vijestima kazala Irena Lagator Pejović koja je jedna od članica tima projekta ACB, posvećenog dokumentovanju, proučavanju i reaktivaciji nasljeđa svih izdanja manifestacije koja je trajala od 1991. do 2004. godine. Tim projekta upotpunjuju Natalija Vujošević i Jovan Milošević, a realizuju ga zajednički Institut za savremenu umjetnost i Fondacija Petrović Njegoš. Pored izložbe u Zagrebu, Lagator Pejović Vijestima najavljuje i nove događaje u Crnoj Gori: predavanja, goste, ali i dane otvorenih vrata.

Zablude, pitanja, ambicije, dostojanstvo

Izložba “Sunce je spaljeno/Arhiv cetinjskih bijenala” u Zagrebu, ističe Vujošević za Vijesti, koncipirana je kao narativna šetnja kroz istoriju, u kojoj se mogu prepoznati brojne zablude i neodgovorena pitanja, ali i zaboravljeno dostojanstvo i urušene ambicije jednog ozbiljnog društvenog projekta - projekta koji je bio sistematski razgrađivan upravo u periodu trajanja cetinjskih bijenala.

U pitanju je nastavak prethodne izložbe koja je bila dostupna crnogorskoj publici u Dvorcu Petrovića, dodaje.

“Ipak, riječ je o obuhvatnijem i kompleksnijoj postavci koja ukršta arhivske materijale, medijske refleksije i video zapise tog perioda s našim savremenim saznanjima o ishodima tih događaja”, kaže Vujošević.

Izložbu je koncipirao Arhiv cetinjskih bijenala u saradnji s Muzejom savremene umjetnosti i kustoskinjom Ivanom Kancir. Osim stalnog sastava, razvoju projekta u različitim fazama doprinijeli su i Lenka Đorojević, Adrijana Gvozdenović, Ivana Vujošević, Vladimir Đurišić, Radisav Stijović, Milena Prelević, Balša Lazarević, Jovana Kujačić i Jovo Radović. Postavka će biti dostupna za javnost do 27. aprila.

“Poziv iz Muzeja savremene umjetnosti u Zagrebu za realizaciju ove izložbe sasvim je logičan, budući da je Cetinjsko bijenale predstavljalo jednu od ključnih međunarodnih umjetničkih manifestacija devedesetih i dvijetihiljaditih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Tokom 15 godina svog djelovanja, ova manifestacija okupila je više od 700 umjetnika, kustosa i drugih radnika u kulturi, među kojima su bili i umjetnici i kustosi iz Hrvatske”, podsjeća Vujošević u razgovoru za Vijesti.

Bijenale, čiji je osnivač i idejni tvorac Nikola Petrović Njegoš, arhitekta i unuk knjaza i kralja Nikole Petrovića, proizašlo je iz velikih očekivanja prelomne 1989. godine, dodaje Vujošević.

“Razdoblje u kojem se Bijenale formiralo i razvijalo ne samo da označava značajan zajednički trenutak za postjugoslovenske zemlje, već ujedno reflektuje i dinamične procese globalnih i lokalnih umjetničkih, političkih i ideoloških transformacija. Bijenale je, od svog prvog izdanja, pa sve do posljednjeg, činilo prostor susreta i razmjene umjetničkih i intelektualnih pozicija, istovremeno odražavajući promjene kulturnih politika i društvenih paradigmi tog perioda”, navodi Vujošević.

Sunce je spaljeno
foto: Promo

Uvid u kulturna i politička gibanja i preplitanja

Proizašlo iz velikih očekivanja te, prelomne 1989. godine, Bijenale se razvijalo u okviru lokalnih i globalnih okolnosti koje su mu oblikovale putanje i poruke, navode iz MSU u Zagrebu.

“Izložba dokumentima, vizualnim materijalima, medijskim refleksijama i arhivskim artefaktima otvara pitanje odnosa između savremene umjetnosti i istorijskih prekretnica, od prvog izdanja otvorenog 7. juna 1991, neposredno prije raspada Jugoslavije, do petog Bijenala, smještenog unutar koncepta “Balkanske trilogije” 2004. godine. Propitujući vizije, iluzije, razočaranja i ishode koji su se tokom tih godina oblikovali, izložba pruža uvid u kontekst nastanka i opstanka Cetinjskih bijenala te podstiče na promišljanje o njegovom mjestu u širem narativu kulturne politike i umjetničkih tokova na prelazu vijeka”, piše u saopštenju MSU Zagreb.

Cetinjska bijenala, dodaje Vujošević, odvijala su se unutar kompleksnih procesa kroz koje je prolazio region nekadašnje Jugoslavije, od ideje “susreta Istoka i Zapada” do zaokreta ka neokolonijalnim politikama, koje su rezultirale periferizacijom postjugoslovenskih nacionalnih država.

“Istražujući arhiv Cetinjskih bijenala, možemo steći dublji uvid u kulturna i politička gibanja i preplitanja u ovom značajnom periodu, ali i podsjetiti se na važna ostrva mikrootpora, čije su lekcije i danas jednako relevantne”, poručuje ona.

Umjesto obnavljanja - zanemarivanje i brisanje

Iz zagrebačkog MSU konstatuju da se uprkos čestom prizivanju obnavljanja manifestacije, Bijenale zapravo postupno brisalo iz društvenog pamćenja i tako ostajalo nedostupno novim generacijama umjetnika.

“Premda je djelovanje Cetinjskih bijenala odjeknulo u postjugoslovenskim i međunarodnim umjetničkim i medijskim krugovima, nakon posljednjeg izdanja ono postupno blijedi i pada u institucionalni zaborav. Ostaje neobrađeno u istoriografiji umjetnosti, bez sistemske analize i stručne kritičke kontekstualizacije”, navode oni. Lagator Pejović za Vijesti kaže potvrđuje da se pitanje “obnavljanja” Bijenala neprestano ponavlja, u medijskim i neformalnim diskusijama, ali da istovremeno ne postoji nijedna ozbiljna analiza te manifestacije.

“Radovi u javnom prostoru propadaju, a mladi ljudi u školama i na umjetničkim akademijama nemaju pristup ovom segmentu kulturne istorije. Za nas, obnavljanje ‘duha’ Bijenala podrazumijeva istraživanje i istorizaciju njegovog nasljeđa, učenje iz njegovih grešaka i reafirmaciju važnih poruka otpora koje su se unutar njega artikulisale. Nemoguće je govoriti o razvoju savremene umjetnosti u Crnoj Gori bez poznavanja konteksta njenog nastanka, uticaja i prepreka koje su je oblikovale - Cetinjski bijenali nude odgovore na većinu ovih pitanja”, poručuje ona.

Objašnjava i da se putem projekta detaljnije bave analizom i interpretacijom tog segmenta istorije, ali praktikuju i kompleksne istraživačke procese, a koji uključuju preplitanja umjetnosti i društvenih okolnosti, umjetnosti i širih istorijskih tokova tog perioda, umjetnosti i ekonomije, kao i komunikaciju i paralele sa regionalnim i međunarodnim događajima toga vremena.

“Vjerujemo da upravo poznavanje i razumijevanje prošlosti može dovesti do novih vizija budućnosti, a time i do novih relevantnih kulturnih događanja - bilo da je riječ o šestom izdanju Cetinjskog bijenala ili nekom sasvim drugačijem formatu koji odgovara savremenom trenutku”, poručuje Lagator Pejović.

Planiraju goste, ali i dane otvorenih vrata

Kada je u pitanju prisustvo Arhiva cetinjskih bijenala u Crnoj Gori, Lagator Pejović kaže da je projekat kontinuirano aktivan.

“Uskoro ćemo ugostiti goste iz oblasti postjugoslovenskih teorija i arhivskih istraživanja i upriličiti nova predavanja. Posebno nas raduje što ćemo uskoro organizovati i dane otvorenih vrata u prostoru ACB, pružajući svim zainteresovanima priliku da se upoznaju s nasljeđem Cetinjskih bijenala i aktuelnim istraživanjima u oblasti istorije umjetnosti i društvenih procesa”, najavljuje ona.

Vjerujemo da upravo poznavanje i razumijevanje prošlosti može dovesti do novih vizija budućnosti, a time i do novih relevantnih kulturnih događanja - bilo da je riječ o šestom izdanju Cetinjskog bijenala ili nekom sasvim drugačijem formatu koji odgovara savremenom trenutku”, kaže Lagator Pejović

Bonus video: