“Šta je tako veličanstveno kao činjenica da su, u toku nekoliko stoleća, među tim narodima koji žive na obalama ovog mora, rođena najdragocenija i najčistija intelektualna otkrića: jer upravo se tu nauka oslobodila empirijskog i praktičnog, umetnost se otrgla svojih simboličkih korena, književnost se jasno izdvojila i jasno razdelila na jasno različite rodove, i, najzad, tu je filosofija oprobala gotovo sve mogućne načine u posmatranju sveta i sebe same. Nikada, i nigde, na tako skučenom prostoru i za kratko vreme, ne bi bilo mogućno govoriti o jednom takvom previranju duha i takvoj produkciji bogatstva”, zapisao je rođeni Mediteranac, Pol Valeri, u svom pokušaju da opiše Mediteran, Mare Nostrum, prije svega filozofski i kulturni, pa onda geografski pojam.
Na sličnom tragu je i Emanuel Ruben, francuski istoričar i pisac, u svom romanu “Mediteranke” (Akademska knjiga, 2024). Pristupajući Mediteranu, Ruben određuje najprije polazište: obalu ili prizor, luku ili događaj, plovidbu ili priču. Kasnije postaje manje važno odakle je krenuo, a više dokle je stigo: šta je i kako vidio. Ponekad sva mora izgledaju kao jedno, posebno kad se dugo plovi, ponekad je svako od njih drugo.
Decembar 2017, predgrađe Liona. Samuel Vidubl ponovo se susreće s članovima svoje porodice s majčine strane, na večeri za Hanuku, prepunoj meteža i živopisnih priča o njihovom Alžiru, od osvajanja Konstantina 1837. do egzodusa 1962. godine. Dok gleda kako gore svijeće u menori, jedinom predmetu što je stajao uglavljen u nana Bajin kofer kad je stigla u Francusku, a predstavlja temu brojnih fantazija u porodičnom romanu - navodno je pripadao Kahini, jevrejskoj berberskoj kraljici - odlučuje da se otisne na putovanje, pa kreće avionom za Konstantin. Nada se i da će tamo pronaći Džemilu, koju je upoznao u Parizu, u noći nakon terorističkih napada, a koja je otišla da diže revoluciju kako bi se okončao Butflikin režim u Alžiru.
Prošlost i sadašnjost se prepliću dok Samuel luta po ulicama Konstantina, po Gelmi i Anabi, pronalazeći mjesta gdje mu se baka udala, gdje mu se djed ubio, gdje je rođena njegova majka, gdje se njegova tetka ukrcala na brod za Marselj. Po povratku u Francusku, neumorno ispituje žene iz svoje porodice, čija je dužnost da pale devet svijeća, ne bi li rasvijetlio tajnu svijećnjaka.
Kroz njihove uspomene shvata šta ga povezuje sa Alžirom i šta povezuje sve te generacije žena, koje bi istorija izbrisala da nije romana da to isprave. Iza višestrukih identiteta, legendarnih, stvarnih ili preuzetih: berberska prošlost, jevrejska vjera, arapski jezik, francusko državljanstvo… ocrtava se pripadnost jednoj geografskoj zajednici: prava domovina tih Orijentalki jeste Mediteran, Mediteran nekadašnjih i sadašnjih izgnanika, Mediteran Homera i Alberta Koena, Ibn Halduna i Albera Kamija.
Rubenov roman “Mediteranke” predstavlja slojevitu narativnu konstrukciju koja preispituje teme identiteta, porodičnog nasljeđa i kulturne pripadnosti u kontekstu mediteranskog prostora. Kroz priču o Samuelu Vidublu, glavnom protagonisti koji kreće na introspektivno putovanje u Alžir kako bi istražio porijeklo svoje porodice, Ruben gradi kompleksno tkanje sjećanja, istorijskih slojeva i savremenih dilema pripadnosti.
Strukturom koja kombinuje elemente porodične sage, autofikcije i putopisnog romana, autor uspješno osvjetljava dinamiku između prošlosti i sadašnjosti, pri čemu Mediteran funkcioniše ne samo kao geografski već i kao kulturno-identitetski topos. Samuelova potraga za korijenima u mjestima poput Konstantina, Gelme i Anabe istovremeno je i potraga za značenjem porodičnog nasljeđa u savremenom francusko-alžirskom kontekstu. Ruben vješto koristi introspektivne pasaže, dijaloge sa članovima porodice i retrospektivne narative kako bi oblikovao priču koja balansira između ličnog i univerzalnog. Stil pisanja je izuzetno bogat i teče, uporediv s tokom rijeke, što čitaocu omogućava da se potpuno uroni u priču.
“Mediteranke” su fascinantna saga o jevrejskoj porodici iz Alžira koja se, nakon dolaska u Francusku 1962. godine, suočava s izazovima očuvanja identiteta i tradicije. Kroz generacije, jedini opipljivi podsjetnik na njihovo porijeklo ostaje devetokraki svijećnjak, simbol božanske prisutnosti, koji se pali svake godine tokom Hanuke, okupljajući na sve strane rasute članove porodice. Ruben, poznat po svojim djelima inspirisanim putovanjima i istraživanju evropskih granica, ovdje se okreće introspektivnoj potrazi za vlastitim korijenima. Kroz lik Samuela Vidoublea, koji se pojavljuje i u njegovim ranijim djelima, autor istražuje istoriju svoje porodice, povezujući je s bogatom istorijom jevrejske zajednice u Alžiru.
Jezik romana karakteriše lirska ekspresivnost, bogata deskripcija i preciznost u prikazu ambijenta, što doprinosi atmosferičnosti teksta i evociranju kulturnog nasljeđa Mediterana. Roman ne samo da preispituje pitanje porijekla i identiteta, već istovremeno slavi multikulturni karakter Mediterana kao prostora susreta različitih tradicija i istorijskih uticaja.
“Mediteranke” se mogu tumačiti i kao roman o kontinuitetu i transformaciji - autor osvjetljava kako se nasljeđe prenosi kroz generacije i kako pojedinac u savremenom svijetu može reinterpretirati prošlost. Rubenov stil, koji se oslanja na geografske i istorijske reference, pridaje romanu dokumentarnu vrijednost, dok istovremeno ostavlja prostor za refleksivnost i emotivnu dubinu likova.
Ovim djelom Emanuel Ruben potvrđuje svoju prepoznatljivu poetiku koja kombinuje ličnu introspekciju sa širim socio-kulturnim i istorijskim kontekstima, čineći “Mediteranke” važnim doprinosom savremenoj francuskoj književnosti, sa posebnim naglaskom na problematiku identiteta u postkolonijalnom dobu. Roman “Mediteranke” otvara mapu sjećanja, u kojoj porodični mitovi i istorijske traume postaju ključ za razumijevanje identiteta i pripadanja.
Emanuel Ruben, rođen 1980. godine u Lionu, diplomirao je geografiju na École normale supérieure i nastavio školovanje na Nacionalnom institutu za istočne jezike i civilizacije u Parizu. Njegov treći roman, “Snježna linija”, bio je u užem izboru za prestižnu nagradu “Gonkur” 2014. godine.
Bonus video:
