U Matici crnogorskoj sinoć su promovisane četiri antologije crnogorske narodne proze koje je priredio Radoje Radojević: bajke Vilina gora, legende Vatra samotvora, basne Kad je sve zborilo i priče Potopno vrijeme. Ova izdanja rezultat su višegodišnjeg istraživačkog i terenskog rada, a neke od njih nakon Radojevićeve smrti dovršio je Danilo Radojević.
"Antologije obuhvataju čitav etnogeografski prostor Crne Gore i autentično prikazuju bogatstvo usmene književnosti", rekao je Ivan Ivanović iz Matice crnogorske, naglašavajući da nijedan drugi balkanski narod nema toliko narodnih basni da ih može sabrati u posebnu knjigu.
Urednik Milovan Radojević istakao je važnost razgraničavanja autentičnih narodnih predanja od kasnijih ideoloških interpolacija, poput onih koje je u narativ o plemenu Kuči umetnuo Jovan Erdeljanović.
Sofija Kalezić naglasila je značaj bajki kao književne forme, dok je lingvista Novica Vujović ukazao na problem prilagođavanja jezika usmenih priča standardima srpskohrvatskog jezika, što je često narušavalo autentičnost izraza i kulturnog identiteta.
Antologije će biti djelimično prevedene i na engleski, a prevoditeljka Marija Krivokapić istakla je složenost prenošenja bogatog narodnog izraza i simbolike u drugi jezik.
Profesor Vladimir Vojinović zaključio je da je rad Radojevića presudan za očuvanje crnogorskog kulturnog nasljeđa i identiteta: afirmacija usmene književnosti znači utemeljivanje identiteta Crne Gore.
Bonus video:
