Tokom života, većina nas, ima priliku da posjeti razna mjesta. Za neka znamo samo da smo ih nekad vidjeli, neka pamtimo po detalju, a neka nam se uvuku pod kožu i postanu dio nas. Jedno od takvih mjesta za mene je Zadar. Prvi put sam ga posjetila prije više od 30 godina. Oduševio me na prvi pogled. Zadar se u međuvremenu izmijenio, porastao. Ali stari dio grada, koji je na mene ostavio najveći utisak, ostaje nepromjenljiv i fantastičan. Moje mišljenje o Zadru nije usamljeno. Naprotiv. Svake godine u njega pohrle brojni turisti iz čitavog svijeta, a 2016. godine proglašen je najboljom evropskom destinacijom. Samo što ja, za razliku od tih turista koji se dive njegovim građevinama, prema njemu gajim emocije koju ostali turisti ne mogu imati. Ja sam tamo, prije 28 godina, postala kuma najboljim kumovima na svijetu, koji su svoju neizmjernu ljubav prema gradu prenijeli i na mene. I zahvaljujući kojima ja svojatam Zadar.
Čudni su putevi turistički. Iako se Zadar nesporno zasluženo nalazi na spisku mjesta koja svaki turista po vokaciji treba da obiđe, more turista su dobili zahvaljujući jednoj pjesmi. Naime, ekstremno popularni južnokoreanski pjevač (kojem ja ne znam ime) snimio je pjesmu u kojoj spominje nekoliko gradova. Među njima je bio i Zadar. Turisti iz Južne Koreje su nagrnuli putevima te pjesme, tako da je u jednom periodu, Zadar bio pun turista iz te zemlje.
Preko pješačkog mosta, koji se vidi na gornjoj fotografiji, dolazi se do ulaza u stari dio grada. Tu se nalazi većina onoga što prosječni turista želi da vidi. Zadar je tokom 1943. i 1944. godine pretrpio snažno bombardovanje od strane saveznika, kojom prilikom je uništeno 80% istorijskog jezgra grada. Međutim, to se danas ne može primijetiti. A od momenta kad prođemo kroz ulaz prema starom gradu, prijeti opasnost da isčašimo vrat pokušavajući da sve vidimo i fotografišemo. Ovo drugo, zbog mase ljudi, ide malo teže.
I desno i lijevo nalaze se brojne građevine sa zanimljivom istorijom, koju moja kuma zna u prste. Ali naišla je na lošega đaka kad je taj predmet u pitanju. Moj mozak registruje samo utiske i pamti slike, za istorijske detalje odavno nema mjesta.
Laganom šetnjom stižemo do Narodnog trga. U 16. vijeku tu je izgrađena Gradska straža sa zvonikom stare ure. Sat neprekidno radi od 1803. godine. Ispod sata se ove godine šepuri obavještenje o tome da je Zadar najbolja evropska destinacija 2016. godine. Fotografiju mi malo kvare suncobrani čuvene gradske kafane, ali šta je tu je.
Od Narodnog trga do Foruma se pruža najpoznatija zadarska ulica, Kalelarga. Mijenjala je nazive tokom vjekova, i sad joj je zvaničan naziv Široka ulica, ali je za Zadrane ona uvijek Kalelarga.
Dalje stižemo do simbola Zadra, crkve Sv. Donata. Sv. Donat je napoznatija hrvatska građevina iz ranog srednjeg vijeka. Duga je i zanimljiva istorija ovog objekta. Mene fascinira jedinstvenom spoljašnošću. Žao mi je što do sad nisam imala priliku da se lično osvjedočim izrazitom akustičnošću koji ima ovaj prostor, zahvaljujući čemu se tu održava muzička manifestacija, poznata kao Glazbene večeri u Sv. Donatu. Biće prilike, nadam se.
Pored crkve Sv. Donata nalaze se ostaci trga iz rimskog perioda, Foruma. Forum je građen po svim pravilima klasičnog urbanizma tokom carskog razdoblja rimske države od 1. vijeka p.n.e. do 3. vijeka naše ere. Po dimenzijama je jedan od najvećih trgova na Jadranu iz tog perioda.
Još jedan popularni trg u Zadru je trg Pet bunara. Trg je nastao u 16. vijeku, u vrijeme odbrane od turskih opsada. Na tom mjestu napravljena je velika cistijerna za pitku vodu i 5 bunara. Trg je zatvoren sa tri strane. S zapadne strane su srednjovjekovni zid i Kapetanova kula. Sa istočne strane nalazi se potporni zid, na čijoj je sredini ulaz u Gradski park. Park, posvećen kraljici Jeleni Madijevki, najstariji je javni park u Hrvatskoj.
Pored male luke zvane Foša, nalaze se Kopnena vrata iz 1543. godine. Srednji luk Kopnenih vrata odlikuje se isklesanim likom Sv. Krševana na konju (grb grada Zadra), a iznad njega je monumentalni lav Sv. Marka (grb Mletačke Republike).
Teško je i prebrojati, a kamo li opisati sve crkve u Zadru. Katedrala Sv. Stošije, danas najveća crkva u Dalmaciji. Sv. Stošija je zaštitnica Zadra. Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Zvonik katedrale dominira cijelim gradom. Tu je i crkva Sv. Krševana, Sv. Marije, Sv. Šimuna, Gospe od Zdravlja. Jedan blog ne bi bio dovoljan samo za njih.
Zato ja prelazim na rivu. Obrni, okreni, pogled prema pučini koji stiže do ostrva Ugljan i Pašman, kod mene uvijek izazove intenzivnija osjećanja od pogleda na neku građevinu. Zadrani tvrde da se sa njihove rive može vidjeti najljepši zalazak sunca na svijetu. Suncu u čast, po projektu arhitekte Nikole Bašića, napravljen je jedinstveni Pozdrav Suncu, koji se sastoji od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj ravni s kamenim popločenjem rive. Ispod staklenih provodnih ploča nalaze se fotonaponski solarni moduli, preko kojih se ostvaruje simbolična komunikacija s prirodom, odnosno sa Suncem. Jer, istovremeno sa zalaskom Sunca uključuju se i rasvjetni elementi ugrađeni u krugu. Svjetlosna igra se uklapa uz zvuke valova i još čuvenijih Morskih orgulja. Pozdrav Suncu se, naravno, u svoj svojoj ljepoti prikazuje noću, ali ga turisti opsijedaju i danju.
Još jedno djelo autora arhitekte Bašića doprinijelo je, to je nesporno, velikoj popularnosti koju Zadar ima danas kod turista širom planete. To su pomenute Morske orgulje. Orgulje čine nekoliko redova stepenica, koje se spuštaju prema moru. Stepenice se protežu na sedamdesetak metara obale, ispod kojih je, na nivou najniže osjeke mora, uspravno na obalu ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, prečnika i nagiba, koje se koso uzdižu do obale . Tu se na cijevima nalaze labuimi (zviždaljke), koje sviraju 7 akorda od 5 tonova. Iznad kanala su performirane kamene stepenice kroz koje izlazi zvuk, morem potisnut vazduh. Ljeti je kod orgulja velika gužva . I danju i naveče. A i krajem oktobra, lijepo vrijeme je dozvolilo šetačima da uživaju u nevjerovatnom i neobičnom muzičkom ugođaju.
Zadar je i sportski grad. Po najpoznatijem zadarskom košarkašu, Krešimiru Ćosiću, nosi ime nova sportska dvorana. Konačno su dobili i zatvoreni bazen, pa se mogu takmičiti u ligi gradova koji imaju zatvorene bazene. Gdje bi našem Dinu kraj bio da se dvorana završila malo ranije.
Zadar je i univerzitetski grad. Na rivi, ispred zgrade Sveučilišta, nalazi se skulptura profesora Spiridona Brusine, hrvatskog zoologa rođenog u Zadru. Volim ovu skulpturu i uvijek je obiđem. Nekako mi se slaže uz more. I krivo mi je što Spiru nikad ne zapamtim ime. Uvijek moram da konsultujem kumu ili google. Valjda će sad, konačno, biti memorisan.
Planiram da tokom sjledeće posjete krenem dalje. U morske dubine. Primijetih ovu žutu podmornicu, pomoću koje može da se osmatraju morski stanovnici. A, ako je suditi po ulovu jednog ribolovca koji je pecao na obali, ima tu svašta zanimljivo.
Zadar ima sreću da se u njegovom okruženju nalazi čak četiri, od osam nacionalnih parkova, koliko ih Hrvatska ima. Plitvička jezera sam obišla. Ostala su još tri. Prva na udaru je Paklenica. Još mi u ušima zvone kumove riječi :”Ako me iko natjera da se tamo ispentram, to ćeš biti ti”. E, pa, držim ga za riječ.
Preuzeto sa: Jasnina putovanja
Galerija
Bonus video:
