Sve češće u gradskim sredinama, uz šume nebodera i betona, imamo priliku zapaziti i elemente koji im načelno nisu svojstveni, a čine ih bogatijima. Džungla na asfaltu dobija posljednjih godina zanimljv kontrapunkt – zelenu džunglu od više-manje uredno okopanih gredica na kojima je posađena salata, blitva, spana'... I to ne samo kod nas nego i u svijetu.
Prema procjenama, oko 800 miliona ljudi koji žive u gradovima bavi se urbanim vrtlarenjem. Iako gradski vrtovi u nas postoje od kraja osamdesetih, tek posljednjih nekoliko godina raširili su se posvuda, i to zahvaljujući akcijama koje sprovode gradovi. Osim u Zagrebu, gradski vrtovi postoje i u Splitu, Karlovcu, Varaždinu, Virovitici... i svakog proljeća pridruži im se neki novi grad koji zemlju u svome vlasništvu daje građanima na obrađivanje.
Svi oni koji koriste i obrađuju takav vrt dobro znaju da nije nimalo jednostavno dobiti ga, jer interes je uvijek veći od broja raspoloživih parcela. To su nam potvrdili i u Gradu Zagrebu, koji i ove godine nastavlja projekat Gradski vrtovi, stalno tražeći nove lokacije koje bi građani mogli obrađivati.
Vrtlarenje je poput zaraze
"Na području grada Zagreba trenutno je 11 gradskih vrtova s više od 2000 vrtnih parcela na površini od 21 hektara. U proljeće planiramo raspisati javni poziv za dodjelu 124 vrtne parcele u Gradskom vrtu u Borovju. Takođe je u planu u vrtu u Borovju dodatno urediti i opremiti preostali dio površine obradivog zemljišta s ukupno 200 novih parcela", otkriva agronom Branka Mrakužić iz Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo.
Jedna od korisnica je i Anđelka Pejaković koja nedaleko od svoga stana već treću godinu koristi gradski vrt u novozagrebačkom naselju Sopot. Priznaje da se toliko zarazila vrtlarenjem da ne može dočekati da počne sezona pripreme tla i sadnje.
Sadi se sve pa i lubenice
Djelimično tu ljubav zahvaljuje i tome što je odrasla na selu i bila okružena i poljoprivrednim radovima, a dijelom je to zbog toga što sada živi u stanu. Da bi mogla postati urbana vrtlarka, bilo je potrebno prijaviti se na konkurs grada Zagreba za dobijanje parcele.
Prema propisanom zakonu, dobila je prvo ugovor o korištenju na dvije godine, a u međuvremenu je on produžen do daljnjeg. Naime, kako nam je objasnila Branka Mrakužić, vrtne parcele daju se na korištenje na dvije godine bez naknade, s mogućnošću produženja korištenja pod uslovom da se korisnici prema njima odnose s pažnjom dobrog domaćina. A Anđelka Pejaković zaista je primjer dobrog domaćina – od početka je pristupila odgovorno i as puno entuzijazma obrađivanju vrta te je u njemu zasadila sve što se zasaditi dalo, čak i lubenice.
"Posadila sam ih već prve godine i bila sam ponosna jer su postigle težinu između 11 i 13 kilograma", objašnjava. Osim lubenica i klasičnih kultura poput salate, tikvica i ostalog, tu su i druge, za ovo podneblje malo egzotičnije kulture – šparoge, aronija, tayberry (mješanac maline i kupine)...
Kako su vrtovi namijenjeni i za sadnju začinskog bilja te cvijeća, ni toga u Anđelkinu vrtu ne manjka. Ovoliko kultura zahtijeva i puno vremena i angažmana, ali našoj sagovornici to ne pada teško. I to ne samo zato što je vrt i djelimičan izvor hrane za njenu porodicu.
"Rad u vrtu mi je zadovoljstvo, a ne opterećenje, i opušta me. Nije teško raditi kad znate da to radite za sebe. Svaki odlazak u vrt novo je zadovoljstvo, opuštanje, druženje i prilika za razmjenu iskustava s ostalim vrtlarima", kaže Anđelka. Da sve uspije uzgojiti, pomaže joj porodica – suprug i dvoje djece.
Bonus video:
