Duboko u džunglama Kambodže leže ostaci raskošnog srednjevjekovnog grada koji je vjekovima bio sakriven a koji danas, zahvajujući novim arheološkim tehnologijama, otkriva svoje tajne, uključujući razgranatu mrežu hramova, bulevara i sofisticiranih kanala za sakupljanje i distribuciju kišnice.
U aprilu 1858. mladi francuski istraživač Anri Muo otputovao je iz Londona u jugoistočnu Aziju gdje je naredne tri godine putovao otkrivajući egotične insekte koji i danas nose njegovo ime.
Danas bi bio zaboravljen da nije ostavio dnevnik koji je objavio 1863, dvije godine prije nego što je podlegao groznici u Laosu kada je imao svega 35 godina.
Njegov dnevnik očarao je javnost opisima raskošnih hramova koji su nestali u džungli. Muo je taj koji je svijetu predstavio izgubljeni Angkor u Kambodži u svom njegovom romantičnom sjaju, piše BBC.
Njegovi opisi grada podstakli su armije istraživača da krenu u potragu za izgubljenim hramovima. Kambodža je danas poznata po ovim zgradama. Najveći, Angkor Vat, sagrađen je oko 1150. i i dalje je najveći vjerski kompleks na zemlji. Pokriva oblast četiri puta veću od Vatikana i svake godine privuče dva miliona turista.
Ali, 1880ih, za Angkor Vat su znali samo lokalni monasi i stanovnici. Ideja da je ovaj hram nekada bio okružen gradom sa milion stanovnika bila je potpuno nadrealna.
Bilo je potrebno više od 100 godina napornog rada arheologa kako bi se ispunile praznine u poznavanju ovog izgubljenog grada i Angkor je polako, ulicu po ulicu, počeo da se pojavljuje.
Značajne nepoznanice su, ipak ostale, sve do prošle godine kada su arheolozi došli do serije novih otkrića o Angkoru ali i o mnogo starijem gradu koji je bio sakriven još dublje u džungli.
Međunarodni tim, na čelu sa dr Dejmijanom Evansom sa Univerziteta u Sidneju, detaljno je mapirao 370 kvadratnih kilometara oko Angkora, što je samo po sebi značajan poduhvat ako se uzme u ozbir gustina džunge i ostaci nagaznih mina iz građanskog rata u Kambodži. Zanimljivo je što je za cijelu studiju bilo potrebno manje od dvije nedjelje.
Njihova tajna? Lidar - sofisticirana tehnologija na daljinsko upravljanje koja je unijela revoluciju u arheologiju, naročito u tropima. Uz pomoć helikoptera koji je nadlijetao oblast, lidar je "ispalio" milion laserskih zraka svake četiri sekunde kroz rastinje džungle, snimajući svaku varijaciju topografije.
Otkrića su, piše britanski servis, bila zapanjujuća. Lidar tehnologija otkrila je originalni Angkor grad koji je imao puteve i kanale.
Arheolozi su pronašli nedokumentovane obrise grada na tlu džungle sa hramovima i razgranatom mrežom puteva, kako kopnenih tako i vodenih.
"Kada su se podaci prvi put pojavili na ekranu imali smo neku vrstu 'eureka' trenutka", rekao je Evans. "Ispred nas se jasno pokazao drevni grad".
Nova otkrića duboko su transformisala razumijevanje Angkora, najvećeg srednjevjekovnog grada na zemlji.
Na svom vrhuncu u poznom 12. vijeku, Angkor je bio živa metropola koja se prostirala na 1.000 kvadratnih kilometara (primjera radi, London je sličnu veličinu dostigao tek 700 godina kasnije).
Angkor je bio nekadašnji glavni grad moćnog Kmerskog carstva koje je, zahvaljujući vođstvu kraljeva-ratnika, dominiralo ovim regionom vjekovima i pokrivalo današnju Kambodžu i veći dio Laosa, Vijetnama, Tajlanda i Mjanmara.
Počeci ovog carstva bili su okruženi misterijom. Na osnovu nekoliko natpisa vjerovalo se da je carstvo osnovao početkom 9. vijeka kralj Džajavarman II a da je njegov prvi glavni grad Mahendraparvata bio negdje u brdima Kulen, šumovitoj oblasti sjeveroistočno od mjesta gdje će Angkor kasnije biti sagrađen.
Niko, međutim, to nije mogao sa sigurnošću da kaže sve do dolaska tima "naoružanog" lidarom koji je proučio tu oblast otkrivši nepoznate hramove, mrežu puteva, jezera kao i ostatke naprednog hidrauličnog inženjeringa.
U vrijeme kada je glavni grad prebačen južno, u Angkor, krajem 9. vijeka, kmerski inženjeri sakupljali su i distribuirali velike količine kišnice zahvaljujući kompleksnoj mreži kanala i rezervoara.
Kišnica je pružala sigurnost da će biti hrane a vladajuću elitu činila nevjerovatno bogatom. U naredna tri vijeka oni su svoje bogatstvo preusmjerili u izgradnju najveće koncentracije hramova na svijetu. Jedan hram Pera Kan, sagrađen 1191. ima 60 tona zlata.
I pored velikog bogatstva, nevolje su se gomilale.
Kako je izgradnja hramova dostizala vrhunac, tako je hidraulična mreža grada propadala. Krajem srednjeg vijeka, došlo je do dramatične promjene klime u jugoistočnoj Aziji i došlo je do iznenadnih smjena ekstremne suše i kiša, šo je lidar mapirao.
Kako im je "životna nit" u vidu kišnice prekinuta, Angkor je počeo da propada i do 15. vijeka kmerski kraljevi napustili su grad i preselili se na obalu gdje su izgradili Pnom Pen, današnji glavni grad Kambodže.
Kada je Muo stigao, grad je bio mrtav a mnogi hramovi su polako propadali. Gotovo sve drugo što je bilo sagrađeno od drveta - od kuća stanovništva do kraljevskih palata - je istrulilo a nekada raskošni metropolis progutala je džungla.
Bonus video:
