Spisateljica Isidora Bjelica-Pajkić: Nož u leđa mnogo boli

Uspješni su oni koji vjeruju da su uspješni. Sve je toliko relativno, da je to samo pitanje čistog uvjerenja.
116 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 26.12.2012. 12:58h

Srbijanska spisateljica besteseler romana nedavno je objavila roman “Avaton”, a u sklopu promocije, prošle subote je gostovala u Podgorici. Za “Život” otkriva kako je trenutak najveće patnje u njenom životu bila smrt njenog djede – poznatog crnogorskog književnika Dušana Đurovića

Najznačajniji trenutak u životu?

Rođenje dece. To je misterijski čin koji ne može ni sa čim da se mjeri. To je poslednja inicijacija za ženu.

Najveća životna pobjeda?

Najveća pobjeda je to što sam sačuvala dijete u sebi uprkos svim iskušenjima i izazovima. To je najteža bitka, jer, kad jednom izgubiš dijete u sebi, gotovo je.

U karijerii?

Trajanje i ta brojna publika. Čitaoci koji mi šalju ljubav i podršku na sve načine... Lako je napraviti jedan podvig, ali trajanje u karijeri je zapravo jedini pravi uspjeh. Ljubav koja traje između stvaraoca i čitalaca je blagoslov.

Najveći poraz?

Svaki čovjek ima mnogo poraza. Moji najveći porazi su izdajstva bliskih ljudi. To se teško podnosi, naročito kada vam je iskrenost koncept života. Dosta prijatelja mi je bukvalno zabilo nož u leđa i to mnogo boli. Paradoksalno, za sva ta izdajstva uvijek sam krivila sebe, jer ih nisam mogla racionalno objasniti.

Da li postoji nešto za čim žalite što niste ostvarili i šta je to?

Ne znam šta da vam kažem. Imam određene snove koji se više tiču jednog konačnog izmiještanja na neko malo karipsko ostrvo, gdje bih na plaži držala radnju sa šeširima. Čeznem za suncem i morem. Teško podnosim zimu, snijeg, kišu. Kažu da je sreća usko vezana sa klimom.

Kada bi moglo sve ispočetka, da li biste i šta promijenili?

Kada bih mogla ispočetka, sve bih radila drugačije, sve. Nisam sigurna da sam uvijek pravila prave izbore. Puno je naivnosti u mom slučaju. Novu šansu iskoristila bih za potpuno novi put.

Trenutak najveće životne radosti?

Svaki orgazam je radost. Čovjek se plaši koliko mu ih je još ostalo.

Najveće patnje?

Najveća patnja vezana je za smrt onih koje volimo. U mom slučaju, mog dede, koji je bio smisao života.

Trenutak kada ste pomislili "Zbog ovoga vrijedi živjeti!"?

Svako malo, pa se to čovjek pita. Nego, kad imate djecu, nemate pravo na to pitanje.

Kad se kaže Sarajevo - čega se prvo sjetite? Asocijacija?

Sjetim se našeg stana. Mog pogleda na Trebević. Mirisa prvog dana proljeća.

Uspjeh - kako ga definišete? Doživljavate li sebe uspješnom ženom i zašto?

Uspješni su oni koji vjeruju da su uspješni. Sve je toliko relativno, da je to samo pitanje čistog uvjerenja.

Šta bi posebno iznenadilo naše čitaoce kada bi pročitali o Vama?

Da sam stidljiva (smijeh).

Smisao? Svrha postojanja? Kako razmišljate na tu temu?

Pa, svaka moja knjiga je opservacija na tu temu.

Porodica - prva misao, asocijacija?

Porodica je mikrokosmička kapsula sreće za preživljavanje u ovom okrutnom svijetu.

Šta je ljubav?

Perpetum mobile svakog čovjeka.

Prijateljstvo - da li ste raskidali takve veze i ako jeste, zbog čega?

Često ni sama ne znam zašto.

Jedna riječ kojom bi opisali sebe?

Antiprotivna.

Biografija

Isidora Bjelica-Pajkić je rođena 1966. godine u Sarajevu, gdje je završila Gimnaziju.

Zatim je završila Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu i magistrirala na istom fakultetu sa tezom “Tehnotriler kao savremeni oblik tragedije”.

Po zanimanju je spisateljica. Kćerka je poznatog novinara Dimitrija Bjelice. Udata je za profesora Nebojšu Pajkića inače ko-autora jedne od njenih knjiga. Majka je dvoje djece, Vile i Lava.

Do sada ima više od 55 izdatih knjiga (novela, kratkih priča, scenarija, itd…). Na srbijanskoj TV “Happy” ima autorsku emisiju pod nazivom “Ljubavna doktorka”.

Živi i radi u Beogradu.

Bonus video: