Urednica i voditeljka emisije "Među nama" na Atlas televiziji Duška Pejović već 20 godina je u novinarskom poslu. Sve je, kaže, počelo kada je kao djevojčica prvi put ušla u Radio Cetinje. Tada je, otkriva, znala da je novinarstvo njen životni put i misija.
Za dvije decenije taj njen stav nije se promijenio.
"Kako tada, tako i dan-danas. Mnoge stvari su mi išle dobro i nisam znala šta od svega toga da odaberem. A onda je došlo novinarstvo, i to sasvim slučajno", kaže na početku razgovora za "Život" Duška Pejović.
Da li ste nekada, možda, razmišljali da promijenite zanimanje?
Bilo je nekih ponuda, ali nikada nijesam ozbiljno razmišljala ni o jednoj drugoj profesiji. Povremeno držim predavanja u nekim projektima koji su vezani baš za podizanje i osnaživanje građanskih kapaciteta, a posebno se više od 20 godina bavim rodnom ravnopravnošću. I to je dio moje misije. Jedino mi je žao što se neke stvari ne mijenjaju brže, ali energiju i volju nikada ne gubim.
A koliko te energije oduzima priprema jednog izdanja emisije "Među nama"?
Kada radite takvu emisiju, morate da imate posebnu senzibilnost za određene socijalne grupe koje učestvuju u emisiji – razumijevanje problema i položaja ranjive grupe iz koje gost dolazi, empatija, način kako pitanjima polako doći do najtežih momenata priče, a uz sve to ne biti patetičan. Energije i saosjećajnosti treba puno, ali se nadam da je meni to nekako u krvi.
Šta bi za vas, kao novinara, bio najveći izazov?
Meni bi najveći izazov i uspjeh bio da uspijem da utičem na to da se podigne svijest ljudi u Crnoj Gori i da naša zemlja postane građansko društvo - da dobije pravog građanina sa svim njegovim kapacitetima.
Na koji ste svoj poslovni uspjeh najponosniji?
Ni na šta posebno. Jedino možda što sam se u životu i poslu trudila da sve zaslužim bez protekcije i veza, pa dokle stignem.
A privatni?
Možda “neko to od gore vidi sve”. Ako ste pozitivni, otvoreni i pomažete koliko možete, dešavaju vam se lijepe stvari. I to uopšte nije fraza. Moj privatni uspjeh je to što sam zadovoljna i srećna sa malim stvarima i uglavnom se dobro osjećam. Ali, to takođe znači i da sam uvijek spremna da mijenjam stvari i da pokušam da utičem na to da svima bude bolje. To je već moja životna misija.
Kako se odmarate od posla, koji je, priznaćete, vrlo stresan?
Od posla se nikada ne odmaram. Čudno je, ali posao, odnosno svaka emisija, umjesto da me iscrpi, daje mi novu snagu i energiju. Misli su mi uvijek spremne da prepoznaju situaciju u kojoj treba reagovati i napraviti emisiju. Posao je za mene način života. Volim da se družim i putujem, ne mora biti daleko, ali uživam u prirodi i dosta vremena provodim napolju. Kod kuće sam kad baš moram – uglavnom da odspavam.
Kako vam danas izgleda novinarstvo i novinari u Crnoj Gori ?
Teško je govoriti o tome. Kvalitet novinarstva u Crnoj Gori uslovljen je ne samo ambijentom u državi, već i našom sposobnošću da se profesionalno i sindikalno udružimo, postavimo standarde i principe koje ćemo moći da štitimo i da budemo jaka snaga koja će se oduprijeti manipulacijama, ucjenama, izrečenim i nemuštim prijetnjama i svim negativnim posljedicama po one koji svoj posao rade profesionalno i hrabro. Svjesna sam da su teška vremena, da ima pritisaka, autocenzure koje ljudi nijesu svjesni, straha hoće li se preživjeti i moći izdržavati porodica ako dobijete otkaz. Novinari nemaju pravo profesionalno udruženje, pravi sindikat, kolektivni ugovor, a sve bez toga je ludo jurišanje i zavisnost od dobrih i loših poslodavaca. Ali mnogo više loših! Osim otvaranja krupnih problema, moramo raditi i na podizanju svijesti prvo nas samih, a onda i svih građana naše države.Novinari nemaju pravo profesionalno udruženje, pravi sindikat, kolektivni ugovor, a sve bez toga je ludo jurišanje i zavisnost od dobrih i loših poslodavaca. Ali mnogo više loših!, navodi u razgovoru za naš nedjeljni dodatak dugogodišnja novinarka.
U Crnoj Gori je sve tema
Koliko danas u Crnoj Gori ima aktuelnih, svježih tema?
U Crnoj Gori je gotovo sve tema. Ono čemu, čini mi se, treba mnogo više posvetiti pažnju je da se umjesto visoke politike moramo baviti običnim ljudima. Treba mnogo više raditi na izgrađivanju kapaciteta građanina, pitanjima javne politike, edukacije i pripreme građana za učešće u donošenju važnih javnih odluka, prihvatanju evropskog sistema vrijednosti. Kada dobijete samosvjesnog građanina, koji nije podložan manipulacijama i koji će tražiti, kontrolisati i ocjenjivati konkretne rezultate bilo koga ko upravlja zemljom, postali ste građansko društvo i sigurno je da ćete napredovati. Naravno, to je dugotrajan proces i odgovornost novinara u tom smislu je velika. Ali, jednom moramo početi…
Bonus video:
