Često ste u situaciji da čujete da se koriste termini verbalna i neverbalna komunikacija. Oba vida komuniciranja su podjednako važna, pogotovo kada je riječ o poslu, saradnji sa ljudima koje ne poznajete dobro i slično.
Svi smo se našli u situaciji da, kada prvi put vidimo neku osobu, donesemo sud o njoj. To se obično dešava na osnovu neverbalne komunikacije koju poslovna psihologija često smatra značajnijom od samog govora.
Ukoliko govor tijela koristite na pravi način, on može biti moćno oružje na poslu. Smirenost je veoma bitna komponenta za ostavljanje pozitivnog utiska.
Mislite pozitivno, dišite duboko i pravilno i na taj način smirite svoj puls.
Po Nirenbergu, gestovi poručuju: otvorenost, odbranu, razumijevanje, frustraciju, povjerenje, nervozu, prihvatanje, očekivanje, sumnje i još mnogo toga. Posmatrajući ih, dolazimo do saznanja da postoji velika grupa konvencionalnih ili univerzalnih gestova, kao npr. osmijeh kao uglavnom pozitivan znak, mahanje pesnicom u znak ljutnje, tapšanje kao odobravanje, zijevanje iz dosade.
Pogledajte dlanove sagovornika! Ako su okrenuti ka gore spreman je za razgovor i kompromis. Ako su dlanovi okrenuti ka dolje, odbija dijalog. Rukovanje preko stola i sjedeći izbjegavajte.
Istupite pred svoje poslovne partnere i kolege, jer tako pokazujete srdačnost i otvorenost za saradnju. Ne izbjegavajte kontakt očima, ako sagovorniku želite da pokažete da vas zanima to što govori, okrenite se tijelom i licem ka njemu. Gledajte ga u oči i nemojte da gledate na sat ili mobilni. Naginjanjem prema sagovorniku poručujete da ga pomno slušate.
Ipak, pazite da ne remetite njegov “privatni” prostor. Smijte se i u poslovnoj komunikaciji, ali umjereno. Ako ste namrgođeni, odbijate i najozbiljnije poslovne ljude. Imajte u vidu da se osmjesi koriste i da zamaskiraju prateće emocije.
Npr., sportista ili poslovni čovjek koji gubi, osmjehivaće se da bi sakrio svoje razočarenje (tzv. smijeh ispod vješala). Osmijeh je i način za ublažavanje agresije drugih ljudi, npr. kod recepcionera, stjuardesa ili medicinskih sestara.
Ovi ljudi su naučeni da osmijehom smanjuju napetost, povećavaju distancu prema sagovorniku i na ovaj način kontrolišu situaciju. Da bi zadobili nečije povjerenje, jačina glasa ne treba da bude ni prejaka ni preniska. Ton mora biti stabilan, nikako piskutav. Greške, lapsusi, nedovršene ili ispravljene rečenice upućuju na sklonost ka prevari ili jednostavno na - nervozu.
Iz svega navedenog zaključujemo da je govor tijela, sa svim svojim oblicima, samo jedna od vještina komunikacije i da se ta vještina vremenom može razvijati.
Bonus video:
